Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Laboratorij

Dva Hajduka: Zaključak

Je li čaša polupuna ili poluprazna?

U prvom izdanju Laboratorija, nove Telesportove analitičke kolumne, napravili smo detaljnu analizu kvalitativnih segmenata Hajdukove igre pod aktualnim trenerom Damirom Burićem i usporedili ih s igrom pod njegovim prethodnikom Sinišom Oreščaninom. Nismo tražili odgovor na pitanje tko je bolji trener, nego smo željeli odgovoriti koje su sličnosti, a koje razlike između njih i kvantificirati ih.

Brojke su potvrdile dojam da je u Oreščaninovu mandatu momčad igrala jako kvalitetan i moderan nogomet, a četvrto mjesto na kraju sezone maskira činjenicu da je Oreščanin osvajao u prosjeku 2,14 bodova po utakmici — najviše od svih trenera u novijoj klupskoj eri.

Naravno, nezahvalno je na ovaj način uspoređivati trenere, jer nužno pričamo o različitim periodima i kontekstima u kojima su vodili klub, ali ostaje činjenica da je Oreščanin u jako kratkom razdoblju podigao ekipu nakon katastrofalnog početka prošle sezone i doveo igru na jako visoku razinu. Zbog svega navedenog, Burićev je dolazak kod dobrog dijela hajdučke javnosti protumačen kao korak natrag ili barem u potpuno drugom smjeru, a skepsa i nezadovoljstvo dodatno su narasli nakon lošijih igara u posljednje vrijeme.

I Oreščaninov i Burićev Hajduk upućuju otprilike 14,5 udaraca po utakmici, ali aktualna momčad stvara kvalitetnije prilike

Od 33 segmenta igre koje smo u prvoj epizodi Laboratorija analizirali kroz napredne statističke pokazatelje, Oreščanin je bio bolji u njih 22; devet ih je bilo otprilike izjednačeno, a Burić prednjači u svega dva statistička elementa. Sve to nameće zaključak da Hajduk pod novim trenerom, u najmanju ruku, nije osjetno napredovao niti u jednom segmentu igre.

Pa ipak, prvenstvena ljestvica daje neku sasvim drugačiju sliku. Gledajući samo nju, Hajduk već dugo nije izgledao tako konkurentan — uvjerljivo ispred Rijeke, a u stopu iza Dinama. To nameće obvezu da kroz analizu pokušamo objasniti kako je moguće da se porast konkurentnosti događa usporedno s padom kvalitete igre.

Drugim riječima, ima li Burić naprosto sreće s rezultatima?

Da bismo ovo provjerili, odlučili smo u priču uvesti xG (eXpected Goals, očekivani golovi) — napredni analitički model koji kvantificira kvalitetu svake šanse, tj. udarca, te određuje vjerojatnost da taj udarac rezultira golom. Tako bi, recimo, xG 1.0 značio 100-postotnu šansu kakva u stvarnosti zapravo i ne postoji (vidi pod: Ilija Sivonjić), dok bi xG 0,1 značio slabiju priliku i očekivanje da od 10 takvih udaraca u prosjeku samo jedan završi u mreži. Isto tako, kazneni udarac vrijedi cca 0,85 xG (odgovara prosječnoj konverziji jedanaesteraca od 85 posto), a xG 0,5 označava već jako dobru priliku i očekivanje da će napadač u 50 posto slučajeva pretvoriti svoj udarac u gol.

OK, ali kako se to uopće može izračunati?

Ukratko, StatsBomb, Opta, InStat, WyScout i drugi servisi već dugi niz godina prikupljaju detaljnje podatke s nogometnih utakmica, bilježeći svako dodavanje, dribling, dodir s loptom, udarac, pozicije igrača i druge tzv. event data. Ako uzmemo pet godina podataka iz pet europskih liga, dobijemo više od 200.000 udaraca i kontekstualnih parametara vezanih uz svaki od njih — udaljenost od gola, kut prema golu, što je prethodilo udarcu (dribling, dodavanje, odbijanac…), vrsta asistencije, dio tijela s kojim je udarac upućen, broj obrambenih igrača ispred napadača, obrambeni pritisak itd.

Svaki od tih 200.000 podataka izoliran ne znači ništa, jer je dosta toga ovisno o slučajnosti; ali tako veliki uzorak amortizira utjecaj slučajnosti i omoguće nam da dođemo do zaključka o tome kolika je vjerojatnost da će do pogotka stvarno i doći. Primjenjujući algoritme strojnog učenja, na ovoj silnoj količini podataka moguće je kvantificirati vjerojatnost gola za svaku vrstu udarca sa svim okolnostima koje su prethodile te im dodijeliti xG vrijednost. Na ovaj način možemo evaluirati sve udarce/prilike na određenoj utakmici i vidjeti tko je zapravo igrao bolje i imao bolje prilike, jer  već je toliko puta pokazano da u nogometu konačni rezultat — već zbog same prirode igre, malog broja pogodaka, značajnog faktora sreće i sudačkih odluka — to vrlo često neće pokazati.

Kako bismo bolje razumjeli učinke momčadi i kvantificirali njihovu kvalitetu, pažljivo biramo relevantni uzorak i koristimo xG, ali i neke druge analitičke metode Telesportova Laboratorija koje donosimo u nastavku.

No, vratimo se sada na Hajduk i konkretne primjere.

U trećem kolu ovosezonskog izdanja HNL-a Hajduk je dočekao Lokomotivu te golovima Mije Caktaša, Samuela Eduoka i Darka Nejašmića ostvario, reklo bi se, glatku pobjedu 3-0. Međutim, xG daje sasvim drugačiju sliku.

Kao što možemo vidjeti, Lokomotiva je ukupno imala bolje prilike, ali ih nije uspjela realizirati, a Hajduk je utakmicu riješio dvjema ‘bombama’ izvan šesnaesterca — vjerojatnost za Eduokov gol bila je osam, a za Nejašmićev svega pet posto. Ako pogledate sažetak, vidite da je Eduok pogodio lijevom nogom s lijeve strane izvan kaznenog prostora nakon što se potrošio vukući loptu s centra, dok su mu dvojica obrambenih igrača bila u neposrednoj blizini i blokirala dodavanje. Eduok je ovaj put zabio, ali u toj je situaciji puno razumnije očekivati da će vratar obraniti svoj prvi kut.

U ovoj je utakmici Lokomotivin ukupni xG ponešto precijenjen zbog dvije vezane prilike Myrta Uzunija u istom napadu na kraju utakmice, ali na većem uzorku ovakve pojave nemaju toliko bitan utjecaj, pa ih ovom prilikom nećemo posebno tretirati. Ako primjenimo još jednu naprednu analitičku tehniku iz Telesportova Laboratorija, tzv. Monte Carlo metodu, možemo izračunati kolika je bila vjerojatnost da Hajduk pobijedi u ovoj utakmici na temelju šansi koje su momčadi kreirale. Ako simuliramo utakmicu 1.000 puta, dolazimo do sljedećih vjerojatnosti za ishode.

Po prikazanim bi prilikama u gotovo svakoj drugoj utakmici pobjedila Lokomotiva, a Hajduk u svakoj četvrtoj, ali ovaj put je Burićeva momčad imala ponešto sreće.

No, ovo je samo jedna utakmica i bilo bi nepošteno zadržati se na takvom uzorku, pa ćemo simulirati cijelu dosadašnju Hajdukovu sezonu pod Burićevim vodstvom. Kao što možemo vidjeti iz xG prilika, simulirajući svaku utakmicu moguće je izračunati i xP (expected points), tj. očekivane bodove koji se jednostavno izračunaju iz dobivenih vjerojatnosti za ishode (xP = WP*3 + DP*1).

Hajduk je jedino u utakmici protiv Lokomotive bio osjetnije ‘nadigran’ i sretno se provukao sa sva tri boda. S druge strane, nije imao sreće u utakmicama protiv Slavena, Osijeka i Istre. Ako zbrojimo xP, dođemo do 24,5 očekivana boda na temelju prikazane igre, tj. xG-a, što savršeno odgovara trenutnom bodovnom kontu (24 boda iz 12 utakmica, jer nismo u obzir uzeli zadnju domaću utakmicu protiv Slaven Belupa s obzirom na to da u vrijeme pisanja teksta još nije bila statistički obrađena).

Ako istu vježbu ponovimo za Hajduk u Oreščaninovu mandatu, dobijemo 40,5 xP iz 21 prvenstvenog susreta. Zanimljivo, ovo je  skoro 4,5 bodova manje od onoga što je Oreščanin u stvarnosti uhvatio (45), što će reći da je trener imao ponešto sreće, jer je na kraju imao desetak posto više bodova nego što je trebao imati na temelju analiziranih prilika.

Ako pogledamo distribuciju očekivanih bodova (xP), tj. vjerojatnost da osvoji određeni broj bodova, vidimo da 45, koliko je Hajduk osvojio pod Oreščaninovim vodstvom, i nije bilo statistički očekivano — vjerojatnost da na temelju prikazanih prilika osvoji 45 bodova ili više bila je 18,5 posto. Njegova je momčad, dakle, osvojila veći broj bodova od očekivanog, iako tek malo veći i unutar standardne raspodjele.

Iz iste analize možemo zaključiti da Burić nije srećković čiji rezultati premašuju očekivanja, već je trenutni bodovni konto potpuno u skladu sa statističkim očekivanjima na temelju prikazanih prilika. Čovjek ima točno onoliko bodova koliko bi i trebao imati.

Međutim, stvari treba gledati u odgovarajućoj perspektivi.

Ono što utječe na percepciju javnosti je situacija na prvenstvenoj ljestvici — jer dok je Oreščanin preuzeo Hajduk na sedmom mjestu i tako imao užasnu početnu poziciju, Burić se održava na vrhu jer profitira od relativno slabijeg starta konkurenata i manjeg uzorka utakmica, a bodovni učinak u odnosu na konkurente drastično popravlja pobjeda protiv Dinama na Poljudu. No, u nastaku drugog dijela četverokružnog natjecanja Hajduka tek čekaju utakmice protiv Dinama, Rijeke i Osijeka, pa i dvostruki ogled s Goricom, što bi moglo značajno utjecati na bodovni konto i prosjek bodova osvojenih po utakmici.

Uostalom, borba za prvo mjesto je iluzija, jer tempo od dva boda po utakmici znači 70-ak bodova na kraju sezone, što je daleko od bodovnog konta potrebnog za borbu za naslov. Naime, u pet od šest proteklih sezona Lige 10 za naslov su bila potrebna najmanje 84 boda. Izuzetak je jedino pretprošla, kad je Dinamo bio prvak sa 73 boda, a Rijeka druga sa 70.

Dodatno smo usporedili prilike za Hajduk (xGF) i protiv (xGA) njega u mandatima dvojice trenera.

Otprilike 55 posto udaraca koje Burićeva momčad dopušta suparniku spada u kategoriju low-probability, što su udarci kod kojih je manje od pet posto vjerojatnosti da će završiti u golu. Ukupno 75 posto udaraca koje Hajdukovi suparnici upućuju su oni s manje od 10 posto vjerojatnosti za gol. Drugim riječima, tek svaki četvrti udarac upućen prema Hajdukovim vratima ima više od 10 posto šanse da će biti gol, a tek jedan od 10 udaraca najmanje 20 posto. Razlika je to u odnosu na obranu u Oreščaninovu mandatu, kad je takvih udaraca bilo dvostruko više, odnosno svaki peti je imao barem 20 posto šanse da završi u golu.

Ne treba, ipak, prenagliti sa zaključkom. Dok Burićeva momčad definitivno dopušta suparnicima manje kvalitetne prilike, istovremeno dopušta puno više prilika ukupno (u prosjeku 10,7 po utakmici prema 7,2 kod Oreščanina). Zato je očekivani broj primljenih golova (xGA) na otprilike istoj razini za oba trenera i kreće se oko 0,95 po utakmici. Na većem je uzorku svejedno dopuštate li suparnicima, primjerice, jednu 0,5 xG priliku po utakmici ili pet 0,1 xG, ali na manjem je potencijalno objašnjenje zašto je Burićev Hajduk primio samo šest golova, iako je dopustio 11,5 xGA. Zapravo, u Telesportovu Laboratoriju smo odradili simulacije koje kažu kako je vjerojatnost da uz toliki xGA momčad primi samo šest golova tek oko pet posto.

Priroda dopuštenih prilika dvojice trenera potvrđuje razliku u stilovima igre; kao što smo istaknuli prošli put, Oreščaninov Hajduk puno više posjeda osvajao je visoko, ali visoki presing dolazi i s posljedicama, jer jednom kad suparnik probije linije presinga zbog manjka kompaktnosti i obrambene organizacije dopuštene su prilike, logično, puno opasnije.

U kontekstu prilika za Hajduk (xGF) također postoje razlike.

Na prvi pogled se obrazac ne razlikuje toliko kao u slučaju xGA, ali tu zapravo imamo značajnije razlike, ovaj puta u Burićevu korist. Naime, i Oreščaninov i Burićev Hajduk upućuju otprilike 14,5 udaraca po utakmici, ali aktualna momčad stvara kvalitetnije prilike i na kraju ima osjetno veći prosječan xGF po utakmici (2,00 za Burića vs 1,77 ua Oreščanina). Vrijedi spomenuti da je Oreščaninova momčad imala šest utakmica (od 21) u kojima nije uspjela dosegnuti više od 1,0 xG, dok Burić još nema niti jednu takvu. Ovo je paradoks koji smo spomenuli u prethodnoj analizi, jer usprkos lošijim kvalitativnim pokazateljima koji sugeriraju manjak mehanizama u izgradnji napada (build-up, progresija u suparničku trećinu itd.) Burićeva momčad i dalje ima sposobnost kreiranja kvalitetnih prilika.

Radi li se jednostavno o drugačijem modelu igre, čiju učinkovitost predstavljeni pokazatelji nedovoljno precizno mjere? Ili će spomenuta efikasnost, a i rezultati, na duži rok pokazati nazadovanje, kao što sugeriraju spomenuti kvalitativni pokazatelji?

Tu, doduše, postoji još jedan faktor koji treba uzeti u obzir u objašnjavanju osvojenog broja bodova. Postoji iznimno visoka korelacija između visine budžeta za plaće i ostvarenih bodova u ligi, osjetno veća nego što je kod potrošnje za transfere i ostvarenih bodova. Jednostavnije rečeno, što vam je veći budžet za plaće, to je izglednije da ćete imati više bodova, jer je logično da skuplji igrači imaju veću sposobnost kreiranja kvalitetnih prilika. Dolaskom ovoljetnih pojačanja Hajduk je igrački gledano osjetno skuplja momčad u odnosu na prošlu sezonu. Prema procjenama, prosječna plaća u početnih 11 sada je i do 30-40 posto viša u odnosu na prošlu sezonu i jedno od potencijalnih tumačenja bi onda moglo ići u smjeru toga da individualna kvaliteta dijelom nadomješta manjak mehanizama u igri.

O svemu ovome se da diskutirati, ali brojke jasno sugeriraju da Burić dosad nije bio nekakav srećković i da su bodovi koje je njegov Hajduk osvojio potpuno u skladu sa statističkim očekivanjima s obzirom na prikazane prilike.

Na kraju dolazimo i do konačne poante zašto je xG uopće ušao u upotrebu. Koliko god objašnjavanje stvari koje su se dogodile bilo važno, još je važnije postavljanje okvira u kojima možemo pretpostaviti što će se dogoditi u budućnosti. Momčad upravo sada očekuje niz utakmica s težim suparnicima i postoji velika vjerojatnost nazadovanja u prikazanim statističkim kategorijama, uključujući očekivane golove i bodove, kao i one kvalitativne. Također, činjenica da je Hajduk primio šest golova, a za očekivati je bilo da će primiti 11, također upozorava kako je u tom segmentu razumno očekivati nazadovanje. Sve to upućuje na nužnost da Hajduk podigne kvalitetu igre kroz sustav i mehanizme želi li održati korak na ljestvici.

“Samo vježbom možemo doći do rezultata i trenirati dok se ne dovede u savršenstvo”, izjavio je Burić poslije utakmice sa Slaven Belupom, valjda i sam svjestan da Hajduk mora bolje. “Znam neke igrače koji nisu mogli pogoditi ništa, a nakon niza teških i napornih treninga su došli do sjajne realizacije. Tako ćemo i mi, jer nogomet se ne može naučiti preko noći.“