I HNL se tijekom protekle godine, baš kao i sve druge domene života, morao prilagoditi uvjetima globalne pandemije. Rezultat borbe je nešto kasniji završetak prošlosezonskih zbivanja, gotovo zanemariva pauza između dvije sezone, kaos u držanju rasporeda proteklih mjeseci i naposljetku neuobičajeno kratka zimska stanka, te nastavak natjecanja u siječnju. Bila je to čudna godina, ali svejedno vrijedna nekakve rekapitulacije.
Ljestvica na kraju prošle sezone i ova aktualna za trenutnu daju nam prilično dobru sliku kako je kojoj ekipi išlo u 2020., stoga ćemo se u ovom tekstu primarno okrenuti igračima. Uzeli smo utakmice iz drugog dijela prošle sezone i prvog dijela ove na osnovu kojih ćemo vidjeti koji igrači su bili najuspješniji u određenim kategorijama tijekom cijele godine., dok čekamo nastavak u 2021.
Budući da su momčadi u 2020. većinom odigrali između 31 i 33 ligaške utakmice, odlučili smo za potrebe sortiranja igrača ubaciti filter u koji prolaze samo oni koji su na terenu proveli barem 720 minuta, odnosno četvrtinu u prosjeku dostupnih minuta. Sve rezultate prikazali smo normalizirane na 90 minuta igre da bismo uklonili razlike između igrača uzrokovane razlikama u prosječno odigranim minutama po utakmici.
Svi Hajdukovi ofenzivci po efikasnosti u duelima spadaju u donji dio HNL-a. Ádám Gyurcsó je valjda najgori duel-igrač lige
Kada pogledamo količinu golova i asistencija koje su igrači na 90 minuta igre prikupili tijekom prošle godine, Dinamov Mario Gavranović se nalazi daleko ispred svih.
Na kraju prošle sezone u domaćem prvenstvu je odigrao tek nešto više od 100 minuta, oprostio se od momčadi, te mu je uručen prigodni Dinamov dres za sve što je pružio klubu, da bi naposljetku došlo do preokreta prije samog početka ove sezone. Na sreću svih navijača Modrih, Gavranović je ostao i u 12 utakmica jesenskog dijela prvenstva upisao čak 11 golova, čime bi samo na račun pogodaka bio prvoplasirani na ovoj listi.
Najuspješniji asistent također dolazi iz Dinama, jer Bruno Petković je s 0,37 asistencija na 90 odigranih minuta na vrhu te liste, ispred Francka Etoundija iz Slaven Belupa i Ivana Tomečaka iz Rijeke, što mu je u zbroju s postignutim golovima bilo dostatno ukupno za peto mjesto. Serija Goričina Ognjena Mudrinskog s početka ove sezone, kada je u 94 minute igre pospremio pet golova, dala mu je dovoljno zalihe za ulazak među najbolja tri, a malo ispred njega je Hajdukov Mijo Caktaš, koji je gledajući apsolutne brojke upisao točno 20 prvenstvenih golova u 2020. godini — najviše od svih igrača.
Ako umjesto golova uzmemo prilike u kojima se igrač našao, te umjesto asistencija koristimo kreirane prilike za suigrače, promjenu na samom vrhu nećemo vidjeti, ali raspored ispod Gavranovića se malo promijenio. Na drugoj poziciji je sada najbolji strijelac prošle sezone Antonio Čolak, koji jedini donekle prati Gavranovića po količini prilika u kojima se našao. Svoje mjesto među najboljima ulovio je i Marko Tolić, kao jedan od najzaslužnijih za prošlosezonski Lokomotivin uspjeh i osvajanje drugog mjesta, a gledajući opasnost koju je generirao ispred suparničkog gola nije čudno da je bio zanimljiv Dinamu.
Novo ime koje se pojavilo među najboljima u odnosu na onu prijašnju listu je ono Rijekina Franka Andrijaševića, a smjestio se ispred Kristijana Lovrića iz Gorice te Samuela Eduoka iz Hajduka od kojih je nešto češće ulazio u prilike, ali je manje kreirao za suigrače. Uz Dinamo, Hajduk također ima trojicu predstavnika među najboljih 10: Caktaša, Jaira i Eduoka, ali budući da je u 2020. tek na petom mjestu po bodovima osvojenima po utakmici ne može se reći da je taj napadački potencijal učinkovito iskorišten.
Kada dođemo do grafa koji prikazuje udarce prema suparničkim vratima i udarce koji su išli unutar okvira vrata, postaje nešto jasnije zbog čega je Gavranović bio toliko ubojit.
Naime, uz navedene podatke na osima, na grafovima ovog tipa iscrtali smo i liniju regresije (plava boja), pravac koji najbolje odgovara prikazanim podacima. Odnosno, sve točke iznad linije su igrači koji su u danoj statističkoj kategoriji imali bolje brojke od predviđenog, a ispod su svi oni koji su u ovom slučaju imali slabiju efikasnost udarca. Gavranovićeva lokacija na grafu otkriva koliko brutalno često udarcima uspijeva natjerati vratara na intervenciju. Točnije rečeno, od prosječno 2,8 udaraca na 90 minuta igre čak 72,4 posto ih pronalazi put unutar okvira gola. S visokim brojem udaraca iznad linije se nalaze i neka imena koja smo i ranije susreli, uz pojavljivanje Dinamova Luke Ivanušeca i Šibenikova Princea Obenga Ampema s nešto manjom frenkvencijom udaraca na 90 minuta.
Posebnu pozornost svakako privlači i anomalija zvana Kristijan Lovrić, koji ima gotovo šest udaraca svakih 90 minuta dok je na terenu, što je za dva udarca više od pomalo iznenađujuće drugoplasiranog Antonija Mancea iz Osijeka. Samim time, s Lovrićem u nekoj vlastitoj kategoriji, nema puno igrača koji se mogu nazvati velikim potrošačima lopte, odnosno jedini igrač koji se ističe u takvom kontekstu je Rijekin Robert Murić. Na otprilike jednaku količinu upućenih udaraca kao Gavranović drži omjer da je tek svaki četvrti udarac unutar okvira suparničkog gola.
Sličnu situaciju kao Lovrić s udarcima, iako ne toliko ekstremnu, ima Osijekov Mirko Marić kada se testiraju ključna dodavanja.
Kao što je vidljivo na grafu, prema pokušanim ključnim dodavanjima nitko mu nije ni blizu, ali mu pati uspješnost. To nije čudno za napadače, budući da generalno nemaju toliko vremena, prostora, a ni previše opcija za kvalitetno upošljavanje suigrača. S druge strane, na ovako ogromni volumen pokušaja ima bolji postotak uspješnosti od, primjerice, Brune Petkovića, Tolića ili Gavranovića, što samo pokazuje koliko je bio važan kotač u Osijekovoj igri prošle sezone.
Lovro Majer se ove sezone probio među najbolje igrače lige, osjetilo se to i na jednom od najvažnijih grafova za njegov učinak, a treba naglasiti i učinak veterana Nikole Raka u Šibenikovu dresu, koji je minute kad je bio na terenu prilično efektivno iskorištavao. S druge strane linije teško se tko može mjeriti s Marinom Grujevićem (Istra) čije je tek svako 10. ključno dodavanje uspješno prošlo sve prepreke na putu, dok Gavranović pokazuje da nije idealna opcija za razbijanje suparničkih linija kroz dodavanja.
Dok je iznad priča bila o igračima koji vole razigravati, sada na red dolaze oni okrenuti individualizmu.
Samo se Bruno Petković i Lirim Kastrati nalaze među igračima koji su u vrhu prema pokušanim driblinzima i ključnim dodavanjima. Između njih dvojice, Petković je dosta efikasniji u driblingu, pogotovo kad se u obzir uzmu nešto ‘lakše’ izolacijske situacije u kojima je Kastrati operirao proteklih godinu dana, ali nije ni on najuspješniji među svim igračima. Skalirano na 90 minuta, najuspješniji dribler u HNL-u prošlih godinu dana je donedavni Varaždinov hajdukovac na posudbi Tonio Teklić, koji je na račun igara prošle sezone dosegnuo ovakve brojke.
Dok se većina igrača nalazi vrlo blizu linije regresije, postoji i par imena koja su se odvojila u negativnom smjeru. Osijekov Eros Grezda je jedan od HNL igrača koji se najčešće odluči za dribling, a s oko sedam pokušaja je najneefikasniji dribler lige, budući da svog suparnika uspije proći u manje od 50 posto slučajeva. Slična je situacija i sa Goričinim Josipom Mitrovićem, koji ipak uspije upisati koji postotak više.
Od obrambenih kategorija treba svakako spomenuti startove, pri čemu se nameće Dinamov desni bek Sadegh Moharrami.
Nema najviše ni pokušanih, ni uspješnih startova na suparnika koji kontolira loptu, ali njegovih 81,3 posto uspješnosti ga u kombinaciji s volumenom akcija čini najefikasnijim oduzimačem lopti u ligi u proteklih godinu dana. Rijekin Momčilo Raspopović po samoj količini uspješnih startova predvodi sve igrače HNL-a, uz dobrih 61,5 posto uspješnosti.
Najagresivniji u pokušajima je Varaždinov Matija Kolarić, koji na suparničke igrače starta 6,2 puta na 90 odigranih minuta, ali s obzirom na tek 2,4 oduzete lopte (39 posto uspješnosti) neće se uskoro vući paralele s elitnim oduzimačima lopte u ligi. Osim njega, u oči upada i Mario Čuić, nešto istureniji Hajdukov veznjak koji je na kraju prošle sezone pomalo neplanski gurnut u vatru.
Moharramijeva dominacija u startovima dala mu je odličnu podlogu da u pregledu ukupnog broja svih duela drži dobru poziciju, ali po frekvenciji duela nije ni blizu ‘najjačima’. Tko god je pogledao barem jednu utakmicu ovosezonskog Osijeka mogao je pretpostaviti da će Ramón Miérez imati istaknutu ulogu u ovom segmentu igre.
Općenito gledajući, izuzev Teklića, svi HNL igrači koji se nalaze u vrhu po broju duela su centralni napadači, a Petković, Komnen Andrić i Gedeon Guzina pritom se mogu pohvaliti i prilično dobrim učinkom.
S druge strane, svi Hajdukovi ofenzivci koji su zadovoljili početne uvjete (Umut Nayir ima samo 401 odigranu minutu) po efikasnosti u duelima spadaju u donji dio HNL-a. Ádám Gyurcsó je valjda najgori duel-igrač lige, Dimitrios Diamantakos je debelo ispod linije, a ni Jairo uz sve svoje kvalitete u tom dijelu igre ne može držati korak s očekivanim. Čak su i Eduok i Caktaš prilično ispod crte (jedna u grupi točaka iznad Diamantakosa, odnosno Gavranovića).
Nakon ovoga se mora povući pitanje o Hajdukovoj igri i tome kako tako konstantno dovodi svoje napadače u nepovoljne situacije. No, to je neka druga priča.
Pripreme hrvatskih prvoligaša za nastavak sezone kreću već danas i uskoro ćemo vidjeti kako će se očekivane promjene u kadrovima, pa i na klupama prvoligaša odraziti na njihov daljnji učinak i rasplet prvenstva.
