Prije sad već prije više od tjedan dana, Fran Jović je posljednji put u 2021. godini označio kraj neke utakmice Prve hrvatske nogometne lige. Polusezonu su na punom Poljudu zatvorili domaći Hajduk i Osijek u 20. kolu, čiji ćemo nastavak moći gledati od kraja siječnja 2022.
Dotad se bavimo i bavili smo se raznim temama oko zaključka iznimno uzbudljive polusezone i činjenice da su Dinamo, Rijeka i Osijek na čelu tablice sa 40 dosad osvojenih bodova, dok je Hajduk na četvrtom mjestu udaljen pet bodova od vrha, s tim da je splitski derbi Hajduka i Dinama odgođen za proljeće, pa te dvije ekipe imaju i po utakmicu manje. Pisali smo više okrenuti ekipama, pa je vrijeme da se posvetimo malo i pojedincima koji su obilježili proteklih 20 kola domaćeg prvenstva, a osim po jednog iz četiriju vodećih momčadi odabrali smo i predstavnika ostatka prvoligaškog društva.
Krenimo od najboljeg u ligi, Dinama.
Polusezona se za branitelja naslova odvijala po principu toplo-hladno, ali ju je usprkos tome uspio zaključiti kao prvoplasirana momčad na prvenstvenoj ljestvici, a tijekom prvenstva se jako dobro opet mogao osjetiti značaj koji Bruno Petković ima u zagrebačkom klubu. Kada je Petković bio u dobroj formi, Dinamo je također igrao blizu gornje granice svog potecijala — bilo da se radilo o susretima u domaćem prvenstvu ili u europskim natjecanjima. Iako se s napadačke pozicije povlačio u vezni red, najbolje je izgledao u svojoj ‘prirodnoj’ ulozi, kada se spušta iz špice.
Iako nikad nije bio jedan od napadača kojima je samo postizanje golova jača strana igre, ove mu je sezone taj zadatak bio dodatno otežan pozicijskim udaljavanjem od gola. Vidi se to i po grafu iznad: u kategoriji udaraca koji su završili unutar okvira gola, Petković je na 90 minuta igre najslabiji napadač u konkurenciji svih onih koji su odigrali barem 600 minuta u domaćem prvenstvu. Kada u obzir uzmemo Dinamovu dominaciju (62,7 posto posjeda lopte u prosjeku) i sve prilike iz kojih Dinamo šutira prema suparničkom golu, tako loš rezultat dodatno iskače u prvi plan.
Na kraju je to rezultiralo s tek pet golova, od kojih ih je tri postigao s bijele točke, ali takvo povremeno izmještanje izvan pozicije utjecalo je i na njegove kreatorske sposobnosti. Iako je daleko ispred ostalih napadača po količini pokušanih ključnih dodavanja, toliko povučen u veznu liniju nije u kontinuitetu uspio kreirati jednak broj opasnih situacija kao što je to radio prošlih sezona. Usprkos svemu tome, njegova dobra igra toliko se uspješno pretakala na cijelu Dinamovu momčad da ni izbornik Zlatko Dalić nije mogao zanemariti njegove dobre igre te ga je vratio u kadar za dvije ključne utakmice u lovu na Katar.
Njegov napadački kolega u riječkom dresu Josip Drmić je, kao trenutno najbolji strijelac lige, jasan izbor za igrača koji je najviše obilježio ovu polusezonu za Rijeku. Doduše, svoje agumente u ovoj priči ima i Robert Murić, koji je ove sezone vjerojatno bio najbolji kreator za svoje suigrače u ligi. No, Drmić je ove polusezone zabijao 0,87 golova na 90 minuta igre, a ukupno ga je to dovelo do 14 pogodaka za Rijeku i mjesto glavnog pretendenta za konačnu titulu prvog golgetera lige.
Jasno se to vidi i na grafu, budući da je debelo iznad prosjeka na desnoj strani grafa, koja je u slučaju napadača rezervirana za statističke kategorije vezane uz realizaciju. Preko 50 posto njegovih udaraca išlo je unutar okvira gola, a samo četiri od ukupno 44 upućena udarca su mu uspješno blokirana, što je značajno manje od ostatka napadača koji pucaju toliko frekventno kao on. Sjajno se oslobađa svojih čuvara i pronalazi prostor za udarac, u čemu mu nitko nije ravan u cijeloj ligi.
To mu omogućuje da drži visok postotak udaraca na koje je vratar prisiljen reagirati, ali i fantastičan postotak realiziranih prilika, kada se u njima nađe. No, ove je sezone još iskočio u broju kreiranih prilika za svoje suigrače, po čemu je nakon polusezone najbolji napadač lige. Osjeti se fokus suparničkih obrana na to da se zaustave njegovi pokušaji i kretanje, čime se oslobađa dodatni prostor za odigravanja i odlaganja lopte, ali tek dvije asistencije u 17 odigranih utakmica sugerira kako njegovi suigrači imaju prostora za napredak na području realizacije.
Kod Osijeka je nestao onaj prošlosezonski Ramón Mierez, pa je u prvi plan iskočio sad već bivši Osijekov lijevi bočni Petar Bočkaj. Novo Dinamovo pojačanje u 18 utakmica upisalo je šest asistencija i dijeli mjesto najboljeg asistenta lige s Rijekinim Murićem, a tijekom cijele polusezone Bočkaj se pokazao kao jedan od najopasnijih izvođača prekida u ligi, ali ne samo to. Graf ispod pokazuje koliko je opasan u usporedbi sa svim bočnim igračima lige.
Možda nije igrač s najviše točnih ni najviše ukupno centaršutova, ali nitko osim Šibenikova Josipa Kvesića nema takvu kombinaciju volumena i efikasnosti kao što ima Bočkaj. Ligaški prosjek točnosti centaršutova kod bekova je 27 posto, ali samo njih dvojica su na oko 40 posto. Doduše, velika razlika između Kvesića i Bočkaja je u stvorenim prilikama iz tih centaršutova, budući da na 90 minuta igre Bočkaj stvara 1,26 prilika za suigrače, dok je Kvesić na 0,33.
Sama količina izgubljenih lopti i odigranih akcija, uza sve te visoke brojke kreacije, sugerira koliko je Bočkaj bio bitan kotačić u Osijekovu napadu, ali on se može pohvaliti i nekim dobrim defenzivnim kategorijama. U donjem dijelu grafa se vidi koliko je aktivan u presječenim loptama i uspješnim startovima na suparnika, u kojima zadržava i solidnih 60 posto uspješnosti. Sve to dovelo je do toga da samo Bruno Goda iz Slaven Belupa i Marcos Mina iz Šibenika osvajaju više posjeda od njega na 90 minuta, ali nitko od bekova više na suparničkoj polovici.
U Hajdukovu slučaju, nije bilo teško pretpostaviti da će istaknuti pojedinac biti Marko Livaja, kojeg su kapetani HNL momčadi proglasili najboljim igračem lige. S golom manje i asistencijom više od Rijekina Drmića, sudjelovao je u 16 Hajdukovih golova ove sezone, odnosno točno polovici Hajdukovih ligaških pogodaka. Korišten na svim napadačkim pozicijama, ali većinom kao ‘desetka’, nametnuo se kao ne samo ponajbolji igrač lige, već je osigurao ponovni poziv i nove nastupe za hrvatsku reprezentaciju.
Osim golova, teško je pobrojati sve kategorije u kojima je Livaja ove polusezone osigurao mjesto među nekoliko najboljih. Samo je neprikosnoveni HNL kralj udaraca, Goričin Kristijan Lovrić na 90 minuta igre češće šutirao prema suparničkom golu, a tek Livajin suigrač Marin Ljubičić generira veći broj očekivanih golova i vlastitih udaraca, uz neusporedivo slabiju efikasnost. Bilo je i malo nesreće, budući da je Livaja dosad pogodio nevjerojatnih sedam vratnica.
Prema InStatu, prvi je u ligi u obje kategorije koje signaliziraju tendenciju igrača da individualnom kvalitetom donosi razliku svojoj momčadi. Jedino se Livaja smjestio iznad dva pokušana ključna dodavanja svakih 90 minuta igre (2,10), uz nešto slabiju točnost od igrača koji s njim čine vrh te kategorije. Usto u dribling ulazi gotovo osam puta na 90 minuta s odličnom efikasnošću od preko 58 posto, što je za volumen kojem se donekle približavaju samo Stipe Biuk i Antonio Marin više nego dobar rezultat. Takvu mogućnost samostalnog ostvarivanja razlike i uključenosti u samu završnicu napada u domaćem prvenstvu odavno nitko nije imao.
Igrača iz jedne od ostalih ekipa, koje ipak više ili manje osjetno zaostaju za vodećom četvorkom, potražili smo u Šibeniku, a nije preveliko iznenađenje da je svojom igrom ove sezone istaknuto mjesto zaslužio Marin Jakoliš. MVP ovogodišnjeg turnira Četiri kafića briljirao je za Šibenik u proteklih pet mjeseci sa 10 golova i pet asistencija u 19 odigranih utakmica, što ga čini jedinim igračem lige koji se nalazi u top 3 i među strijelcima i među asistentima.
Jakoliš je na mala vrata iz Hajduka otišao na posudbu u Šibenik, ali je ondje pronašao sredinu koja mu savršeno odgovara i maksimalno iskorištava njegove dobre strane. Dobio je nešto više slobodnog prostora od onoga na što je navikao igrajući za Hajduk i odlično ga je iskoristio da pokaže svoj talent. Od svih drugih igrača, samo je Robert Murić imao više točnih ključnih dodavanja na 90 minuta igre, a dobar dio njih Jakoliš je ostvario centaršutovima. Među igračima koji nisu bekovi, upravo je on čovjek s najviše točnih centaršutova u cijeloj ligi.
Koliko ga je teško bilo zaustaviti na otvorenom terenu još bolje pokazuju podaci o driblinzima, po kojima s 4,6 pokušana driblinga na 90 minuta pripada širem ligaškom vrhu, na kojem samo nekoliko igrača može ispratiti njegovu uspješnost od 66,3 posto, što mu omogućuje da često uđe u sredinu i uputi udarac. Svaki drugi upućeni udarac usmjeri unutar okvira gola, a ta efikasnost se može primijetiti na grafu iznad. Vjerojatno nitko nije očekivao ovakvu Jakoliševu eksploziju, ali na njegovim krilima je Šibenik ove sezone uzeo hrpu bodova.
Naravno, mnogo odličnih pojedinaca nije se našlo među ovim istaknutima imenima, od kojih su neki svakako bili na rubu.
Već spomenuti Murić sigurno je jedan od takvih, jer sa statističkog stajališta radi se o najboljem playmakeru u ovosezonskom HNL-u, a ne treba zaboraviti ni Hrvoja Smolčića, njegova riječkog suigrača koji se kao obrambeni igrač često zanemari. Hajdukovi Gergő Lovrencics ili Filip Krovinović bi zbog svojih uloga u klubu i važnosti za konstrukciju napada mogli biti među takvima, baš kao i Dinamov Josip Mišić. Tu je i Lovrić, koji neumorno trpa čak i kad nema svoju utakmicu, a čija je napadačka statistika i ove sezone fantastična.
Velik broj igrača obilježio je ovu prvu polovicu sezone, pa nečiji favoriti sigurno nisu spomenuti ili im nije dan prostor kojeg zaslužuju, ali u kombinaciji dojma i statistike, ovih pet navedenih imena u slučaju ovog teksta dobilo je malu prednost nad ostalima.
Nestrpljivo iščekujemo nastavak.
