Tri vezane utakmice bez pobjede u prvenstvu iz Hajdukovih su navijača ponovno izvukla negativne emocije koje su se i prošlih sezona standardno vezale uz loša izdanja njihove ekipe. Sve jači i češći su komentari koji prizivaju smjenu trenera Jensa Gustafssona, a priča o njegovoj sudbini se sa društvenih mreža preselila među novinare i njihove članke te je pritisak na švedskog stručnjaka sve veći.
Naglašavao se i loš bodovni učinak koji je Hajduk ostvario ove sezone na Poljudu — 10 bodova u šest utakmica — što je lošiji učinak od 11 bodova osvojenih na gostujućim terenima u isto toliko utakmica prije gostovanja u Koprivnici. Na prvu to doista zvuči loše, ali kada se u obzir uzme činjenica da je raspored dosad u Split doveo Osijek, Rijeku, Lokomotivu i Goricu (a trebao je i Dinamo da derbi nije bio odgođen) odnosno momčadi iz gornje polovice prvenstvene ljestvice, jasno je da situacija nije toliko crno-bijela.
Ipak, sva pojačanja koja je Hajduk doveo podigla su apetite — i što se tiče bodovonog učinka, odnosno krajnjeg plasmana, ali i što se tiče prikazanog na terenu. Najčešće optužbe na Gustafssonov račun pritom se vrte oko toga da igra nije na razini na kojoj bi trebala biti s obzirom na kadar.
To je ono što želimo provjeriti u brojkama: kakav je Hajduk ove sezone u usporedbi s ostalim klubovima, ali i sa svojim prošlosezonskim izdanjem? Pojednostavljeno rečeno, ima li Hajduk igru?
Situacija nije ni izbliza katastrofalna kao što bi se dalo zaključiti kroz neke komentare, ali ne može se ni reći kako je palac visoko u zraku
S prosječnim posjedom lopte od 56,6 posto, Hajduk je u dosadašnjem prvenstvu smješten samo iza Dinama koji je ipak značajno ispred cijelog društva sa svojih 64 posto posjeda. Tako visoka brojka omogućila je Hajduku da se u većini napadačkih kategorija smjesti uz sam vrh lige — bilo da se gleda kreacija kroz dribling ili dodavanja, ili da se gleda količina opasnih situacija stvorenih za suparnički gol, ali velik problem se može pronaći u završnici napada.
Za testiranje kvalitete realizacije možemo se poslužiti modelom očekivanih golova (xG), a stvar je jednostavna. Generalno, ekipe koje su u dosadašnjem tijeku prvenstva zabile više pogodaka od onoga što je model predvidio mogu se smatrati uspješnima, ali da bismo izbacili čistu usporedbu između brojki i možebitne probleme zbog nedostataka u InStatovoj formuli, prikazali smo situaciju na grafu iznad s povučenom regresijskom linijom. Što su momčadi pozicionirane više iznad linije to su uspješnije i suprotno, a Hajduk je daleko ispod linije.
Samo Slaven Belupo ima lošiju konverziju stvorenih prilika na utakmici od Hajdukovih 21,1 posto, što je, čisto radi usporedbe, daleko od Rijeke ili Dinama koji se nalaze na oko 36,5 posto. S druge strane, u ligi nema ekipe koja manji postotak svojih udaraca uputi unutar okvira gola, a sam okvir gola u prosjeku pogodi triput u četiri utakmice. Uostalom, nepreciznost ispred suparničkih vrata jasno se to očituje i u količini pogodaka koje je Hajduk dosad postigao, a usporedba modelom očekivanih golova jednostavno nam obuhvati sve elemente Hajdukove neefikasnosti u gol prilikama u jednu točku.
Već smo pisali o postojanju mehanizama koje je Hajduk razvio pod trenerom Gustafssonom. Kako Gergő Lovrencsics radi ogroman dio posla na desnoj strani i koliko je važan za samu završnicu napada preko centaršuta, izolacijskim situacijama za Stipu Biuka ili igru između linija Marka Livaje, ali nekako je dojam kako je Hajduk još uvijek nedorečen. Kao da često ne kontrolira utakmicu u potpunosti, a tom dojmu pomogli su i neki padovi igre u drugom poluvremenu.
No, gledajući podatke, može se reći da Hajduk igra prilično spor nogomet. Ne samo da se usprkos vrlo visokom posjedu lopte, može ‘pohvaliti’ količinom napada koja je tek na razini najslabijih ekipa lige, nego tu tvrdnju nadopunjuje i činjenica da Hajdukovi suparnici u prosjeku dobivaju daleko najmanje prilika za vlastite napade. Stoga, činjenica da lopta na Hajdukovim utakmicama u igri provede ispodprosječnu količinu vremena nije iznenađujuća.
Doduše, malo je iznenađujuća onda efikasnost koju Hajduk ima u prijenosu lopte u opasnije zone terena. Naime, u tim kategorijama drži razinu sa Osijekom i Rijekom, dok je Dinamo ipak značajnije ispred ostatka društva, što pokazuje da postoji plan izgradnje napada, samo što je on prilično oprezan, a to sugerira i najmanja količina izgubljenih lopti u cijeloj ligi. Ne može se reći da ne funkcionira, jer Hajduk u napadu ostvario dovoljan broj željenih situacija da se dovede u opasnu zonu za suparnički gol, a s druge strane suparnika drži na solidnom odstojanju.
Baš kao u napadačkim kategorijama, ni u obrambenima ne možemo pronaći puno elemenata u kojima Hajduk prednjači, ali činjenica da se nalazi u vrhu po većini osnovnih defenzivnih parametara više je nego dobar znak. Ona spora izgradnja igre i oprez dijelom je osigurač odv pogrešaka i brzih suparničkih napada koje bi Hajdukova relativno spora zadnja linija teško zatvorila. Istovremeno, s većim posjedom lopte daje suparniku manje prilika za kreaciju opasnih napada i u konačnici manje ulazaka u završnicu, što pokazuju i brojke u tablici iznad.
Obrambene brojke su dio igre koji donekle kaska za prošlosezonskim Hajdukom, dok je na njegovoj klupi bio Paolo Tramezzani. Talijanov Hajduk primao je nešto manje pogodaka, uz i manje dopuštenih prilika svojim suparnicima, te je uslijed manjeg posjeda lopte imao i više prilika za defenzivne akcije od ovosezonskog Hajduka. Ipak, učinkovitost startova i presing akcija, kao i postotak osvojenih duela je na Gustafssonovoj strani, ali to je čak malo nepravedno uspoređivati.
Ovaj Hajduk je neka potpuno druga ekipa od onoga što je pod svojim vodstvom imao Talijan. Da, igrači poput Livaje, Marca Fossatija i Lovre Kalinića su već tada bili na posudbi u klubu, ali u međuvremenu su u klub dovedena ozbiljna pojačanja u svakoj od linija. Naravno, za tek složenu, novu ekipu potrebno je vremena da se posloži i kiksevi na početku sezone su razumljivi, ali dojam je kao da je Gustafsson u posljednje vrijeme vrlo malo toga uspio nadodati Hajduku. Pet provedenih mjeseci u klubu trebalo bi biti više nego dovoljno da se većina igre posloži i potom postupno nadograđuje.
InStatov model očekivanih postignutih i primljenih golova pretočen u očekivane bodove smješta Hajduk na drugo mjesto te imaginarne tablice dosadašnjeg prvenstva, ali gledajući igru teško se u potpunosti složiti. Čak i nakon pet mjeseci često djeluje kao se čeka herojski potez nekog od igrača da bi se došlo do rezultata. Gledajući sve ove brojke iznad, situacija nije ni izbliza katastrofalna kao što bi se dalo zaključiti kroz neke komentare, ali kada se u obzir uzme kvaliteta kadra, ne može se ni reći kako je palac visoko u zraku.
Hajduk je u sezoni 2018./19. dobrim drugim dijelom prvenstva ulovio mjesto u Europi, sezonu nakon toga je bio jedno mjesto niže, ali je ponovno uhvatio posljednje mjesto za Europu, baš kao i prošle sezone kada se vratio na četvrto mjesto. Mjesto koje drži i trenutno. Izdaci za plaće prve momčadi enormno su narasli u usporedbi sa situacijom od prije četiri sezone i ovo sasvim sigurno nije pozicija koju su u klubu priželjkivali.
Do kraja prvenstva i konačnog raspleta ima još jako puno utakmica, ali pitanje je koliko vremena ima švedski stručnjak na klupi splitskog kluba. Brojke su pokazale da njegov Hajduk nije toliko beznadan i jalov, ali pojačanja “koja ne treba guglati” morala su već sada omogućiti značajniji rezultatski iskorak. Stoga, bez obzira na dio pozitivnih crta koje se mogu pronaći u igri kluba, ove negativne, predvođene krajnjim rezultatom, mogle bi uskoro postati pretežak teret za Gustafssona, jer ovaj Hajduk mora ciljati na više od grčevitog hvatanja mjesta koje vodi u Europu.
