UEFA je za ovogodišnje izdanje Europskog prvenstva pod FedExovim sponzorstvom razvila sustav bodovanja igrača za svaku akciju koju obave na terenu. Nakon grupne faze na prvom mjestu nalazio se peterostruki strijelac Cristiano Ronaldo, dok je prilično blizu vrha i hrvatski kapetan Luka Modrić.
Njemu je učinak protiv Škotske, koji je zaokružio sa golom i asistencijom, donio titulu najboljeg igračem trećeg kola Eura, a ukupno gledajući podigao ga je na šesto mjesto među najbolje ocijenjenim pojedincima. Dodatni je to pokazatelj i dokaz onome što svi već znamo, da je ogromna snaga hrvatske reprezentacije u njenom veznom redu. Naravno, osim Modrića, enormni doprinos daju Marcelo Brozović i Mateo Kovačić, čineći tu liniju jednu od najjačih u reprezentativnom svijetu. Prije dva dana je i sam HNS na svom Twitter računu postavio pitanje “postoji li bolji vezni trio”, odnosno video u kojem Kovačić pokušava na njega odgovoriti.
Pokušat ćemo to i mi.
Znamo koliko važne uloge svi oni imaju u aktualnim klubovima, te koliko su Inter, Chelsea i Real Madrid bili uspješni posljednjih godina dok su igrom diktirali hrvatski virtuozi, ali pitanje je koliko njih trojica uspijevaju u reprezentaciji preslikati svoje dobre predstave iz klupske sezone?
Prema podacima koje donosi StatsBomb, Hrvatska je u utakmicama grupne faze Europskog prvenstva u prosjeku imala 55 posto vremena loptu u svojim nogama; dok je to iznad prosjeka, ipak je znatno manje od ekipa poput Španjolske (76 posto) i Njemačke (65 posto), koje svoju igru zasnivaju na mehanizmima za koje im je potreban visok postotak posjeda lopte. To ne znači da su one zbog toga nužno bolje momčadi, već se ta činjenica treba uzeti u obzir kada se vrednuju brojke njihovih igrača. Odnosno, igrači ekipa koje imaju veći posjed dolazit će češće u kontakt s loptom i s njom će imati više prilika napraviti nešto korisno.
Za ostvarivanje premoći u posjedu potrebno je mnogo faktora u igri koji nisu uvijek vezani uz igrače u veznom redu, već puno ovise i o igračima oko njih, te samim zahtjevima trenera, pa je nepošteno zbog nedostatka akcija s loptom u nogama negativno vrednovati učinak nekih igrača. No, čak i bez dodatnog prilagođavanja brojki ovisno o posjedu, hrvatski veznjaci su u uskoj konkurenciji najboljih na ovom prvenstvu.
U obzir smo uzeli igrače iz sve 24 ekipe koji su tijekom grupne faze upisali barem 135 minuta igre (utakmica i pol) i koji su ih prikupili igrajući na nekoj od pozicija u veznom redu, čime smo došli do brojke od 68 igrača.
Među njima se za početak ističu i Modrić i Brozović, i to u prilično sličnim kategorijama.
U samoj borbi za vrh ispred njih dvojice uskaču Toni Kroos i Rodri, a povremeno se ubace još Pedri ili Koke, ali u svim ovim kategorijama i Modrić i Brozović se nalaze među barem 10 najboljih. Kada se podaci ubace u kontekst cijele priče o razlici u posjedu i činjenice da Španjolska, primjerice, po utakmici odigra 710 točnih dodavanja, dok je Hrvatska na 459, postane jasnije koliko su dobri u minutama koje su odigrali.
Rijetko koji veznjak, a kamoli par veznjaka na turniru se može mjeriti s brojkama koje su u organizaciji igre producirali Modrić i Brozović — bilo da se radi o kratkim ili dugim dodavanjima, promjeni strana ili progresivnim dodavanjima. Njih dvojica su u utakmicama grupne faze ostavili velik pečat u izgradnji igre i jedan su od ključnih razloga za to što je Hrvatska prošla grupu, ali nije sve ni idealno. Brozović je jedini veznjak u cijelom uzorku do kojeg su došla baš sva dodavanja koja su mu upućena, a razlog tome nije baš elitna razigravačka sposobnost hrvatskih stopera.
Onaj visoki posjed koji smo spominjali kod Njemačke i Španjolske, te sposobnost njihove zadnje linije da sama započinje akcije, daje tim momčadima mogućnost da pomaknu svoju veznu liniju znatno bliže suparničkom golu, te da im veznjaci budu u povoljnijim situacijama za poslati loptu u opasnu zonu terena. Zbog toga su Modrić i Brozović izvan ili na rubu najboljih 20 u mnogim kategorijama koje se tiču kreacije ispred suparničkog gola — kreirane situacije za udarac, dodavanja u završnu trećinu terena ili u kazneni prostor.
Dio tih problema riješio se uvođenjem Nikole Vlašića, jer suludo je očekivati od Brozovića i Modrića da mogu stići odraditi elitni posao u svim fazama organizacije bez da se dosegne razine posjeda lopte od preko 60 posto i da ih se igrom postupno diže dodatnih desetak metara na terenu. Zbog toga Kroos može imati veći volumen i bolje brojke u početnoj fazi organizacije igre, a pritom imati i 19,7 dodavanja u završnu trećinu, dok je Modrić najbolji hrvatski veznjak sa šest takvih dodavanja.
No, osim njihove izvedbe u organizaciji igre, na visokoj razini nastupao je i Kovačić.
Odličnu igru u situacijama jedan-na-jedan, u oba smjera igre, iz klupske karijere u potpunosti je prenio na reprezentativnu tijekom grupne faze Europskog prvenstva. U te uvodne tri utakmice je na 90 minuta igre brojio 3,1 uspješan dribling po utakmici, prema podacima koje StatsBomb vadi za FBref. To je za dribling više od najbližih pratitelja među veznjacima — bilo da se radi o centralnim i zadnjim veznim igračima ili o ‘desetkama’. Usto je uspješnost održao na odličnih 75 posto, što ga među veznjacima koji na 90 minuta pokušaju barem dva driblinga smješta na šesto mjesto.
Kako smo spomenuli, uspješan u igri jedan-na-jedan je i u suprotnom smjeru igre. U obrani nije toliko aktivan kao kad ima loptu u nogama, ali je u grupnoj fazi oduzeo svaku loptu koju je startom pokušao oduzeti. Na to je dodao i podatak da je suparniku koji ga pokušava proći na svaka tri pokušaja izravno oduzeo dvije lopte, dok je prosjek svih veznjaka u uzorku s barem odigranom utakmicom i pol na jednom uspješnom zaustavljanju u svaka tri pokušaja.
No, ono što posebno veseli na turniru jest činjenica da je Kovačić u kontinuitetu počeo raditi ono što se oduvijek u javnosti tražilo od njega. Puno je aktivniji s loptom u nogama i uspješno koristi dribling da bi ‘probio’ suparnika i iz igre potencijalno izbacio cijelu liniju igrača. Vidljivo je to po ovoj statistici u tablici iznad, gdje je u samom vrhu u svim kategorijama za ‘nošenja’ lopte na 90 minuta igre. Naravno, uzorak je iznimno malen i uvelike određen suparničkom kvalitetom i stilom igre, ali statistika u dobrom dijelu potvrđuje ono što je bilo vidljivo golim okom — Kovačić je okomitiji s loptom u nogama.
Uostalom, samo se dvojica veznjaka nalaze na višim mjestima u više kategorija tog segmenta igre od Kovačića. Frenkie de Jong i Mikola Šaparenko bolji su od Kovačića u pet kategorija od ukupno osam, ali treba naglasiti kako De Jong kao nizozemski zadnji vezni nema takve brojke u završnom dijelu terena, dok Šaparenko kao nešto istureniji vezni igrač u Ukrajini nema toliki volumen akcija. Ukratko, na prvenstvu ne postoji veznjak koji je u grupnoj fazi bio toliko dobar i uravnotežen u svim parametrima kada napada suparnika s loptom u nogama.
Jasno je da Hrvatska ima strašan potencijal u svom veznom redu, a sada je kroz brojke i prikazan njihov učinak, ali sada će i njihova uloga i kvalitetna izvedba još više dobiti na značaju, pa i nužnosti. Ne samo da je Španjolska momčad koja sve dobro u svojoj igri stvara iz ogromne količine posjeda i brojnih dodavanja, već je Hrvatska ostala bez jednog od svojih najkonstantnijih i najubojiitih igrača u posljednjim godinama. U povijesti reprezentativnog dresa, samo su Davor Šuker i Darijo Srna prebacili brojku 60 u golovima i asistencijama ukupno, ali odmah iza njih se nalazi Ivan Perišić sa 30 golova i 23 asistencije.
No, čak nije pretjerano ni bitno koliko je ostvario u kompletnoj karijeri za Vatrene, već njegov učinak za reprezentaciju od Rusije do danas. Ne samo da je s devet golova najbolji strijelac gledajući sve utakmice, nego je i najbolji asistent sa sedam namještenih pogodaka za svoje suigrače. Izgubiti igrača koji ima gotovo dvostruko bolji učinak od idućeg najboljeg je očigledno ogromni udarac, a za uspjeh protiv Španjolaca će, osim dobre partije njegove direktne zamjene na poziciji, neophodna biti vrhunska predstava vezne linije.
Usprkos miješanim dojmovima oko generalne igre reprezentacije na prvenstvu, vidjeli smo da vezni red zasad funkcionira na razini koju možda nema nijedna druga reprezentacija, barem gledajući taj mali uzorak iz grupne faze. Uzorak koji ima gomilu svojih mana, ali koliko god malen i nepouzdan bio, pokazuje da Hrvatska ima razloga biti optimistična što se tiče tog dijela terena.
Stoga mišljenje da se radi o najboljem triju veznjaka na prvenstvu itekako ima uporište. Utjecaj Modrića, Brozovića i Kovačića na igru je esencijalan, a njihov dobar nastup neophodan ako se želimo nadati prolasku u četvrtfinale.
