Većina ljudi koji su igrali neku od verzija Football Managera uglavnom su tijekom gradnje svojih ekipa pratili slične principe. Zbog tendencija da ekipa ima što više mladih talentiranih igrača, razne liste popularnih wonderkidova bile su nepresušan izvor ciljanih pojačanja, a pomisao da momčad u svom kadru ima nekolicinu igrača starijih od 30 godina virtualnim je menadžerima dizala kosu na glavi. Stanje u igri je danas isto kao što je bilo i prije 10 godina, pa je zasad igrač koji je najčešće bio kupljen u najnovijoj verziji igre Karim Adeyemi, novopečeni ofenzivac Borussije Dortmund.
Ali slično je i u stvarnosti, jer mladi igrači i njihov potencijal još uvijek su najveći mamac za financijska ulaganja, iako se čini da klubovi polako mijenjaju stav prema svojim veteranima i ne rješavaju ih se više tako olako. Također, ovoljetni transfer uskoro 34-godišnjeg Roberta Lewandowskog iz Bayerna u Barcelonu za 45 milijuna eura skrenuo je pozornost javnosti na to da se trendovi možda polagano mijenjaju.
Tvrtka Twenty First Group pripremila je podatke za nedavni tekst u New York Timesu i iznijela saznanja da na najvišoj nogometnoj klupskoj razini igrači stari 30, 32 ili čak 34 godine dobivaju sve veću minutažu. Odlučili smo provjeriti što podaci točno kažu i koliko je u nogometnom vrhu igrača koji su donedavno bili redovito otpisivani kao prestari, te kakve su u današnjem nogometu razlike između ‘mladih’ i ‘starih’.
Igrači stariji od 30 gube 30 posto manje lopti, točniji su u dodavanjima, uspješniji u duelima i učinkovitiji kod udaraca na gol
Kada smo potkraj prošle sezone HNL-a gledali situaciju starosti igrača u domaćem prvenstvu, mogli smo primijetiti vrtoglavo rastući trend povećavanja minutaže igračima starih 30 ili više godina. Prosječna starost igrača je prvi put otkako se igra Liga 10 preskočila 25 godina, a minutaža igrača do 21 godinu starosti je kumulativno bila na najnižoj razini dosad. Za HNL koji je tradicionalno razvojna liga, kao i gotovo sve druge lige sličnog ranga, to je bila zanimljiva promjena smjera, koliko god dugotrajna bila, ali kakvo stanje na najvišoj razini, gdje klubovi glavni fokus nije razvoj i prodaja igrača?
Gledajući klubove koji su izborili drugi krug natjecanja u posljednjih 10 sezona Lige prvaka može se reći da je situacija slična kao u hrvatskom prvenstvu. Prošle je sezone udio minuta koji su odigrali igrači stari 32 ili više godina skočio na preko 14 posto, a igrači koji su zašli u svoje četvrto desetljeće dogurali su ukupno do gotovo četvrtine svih dodjeljenih minuta u Ligi prvaka. Obje te brojke su najviše u gledanom razdoblju i predstavljaju značajan skok s obzirom na prethodnih nekoliko sezona, a pogotovo onih početkom i sredinom 2010-ih. Tada je ova starija garda dobivala oko 9 posto dostupnih minuta, a igrači stari barem 30 godina kolektivno su dobivali oko 20 posto vremena na terenu.
Usto je udio minuta za igrače stare barem 34 godine prošle sezone stao na 8,2 posto, odnosno na postotku koji je gotovo dvostruko veći nego sezonu ranije, koja je ujedno druga s najviše minuta istoj kategoriji igrača. Kad Luka Modrić i Raúl Albiol sami idu preko 1.000 minuta jasno je da izvanredni pojedinci mogu dosta utjecati na podatke i sami postotak, ali posljednih sezona (izuzev specifične 2019./20.) brojke su u konstantnom porastu. Treba napomenuti kako svoje minute nisu izgubili mladi igrači, čija je poletnost u modernom nogometu vrlo važna.
Širenjem visokog presinga, koji je u različitim oblicima ubrzo postao standard kod najboljih ekipa na svijetu, stariji su igrači počeli gubiti na važnosti. Može se reći da je nestala i ona klasična, romantična pozicija ‘desetke’ koja će jednim potezom odlučiti susret, a akcije visokog intenziteta, iznimna fizička pripremljenost i kontinuirana moć ponavljanja postali su nužnost. No, razvojem medicine, sportske znanosti i metodologije treninga, priprema i oporavka, stariji igrači su se relativno brzo priviknuli na takvo stanje.
Štoviše, ako se vratimo čak 30 godina unatrag, vidimo da godine nisu bile jedina odrednica tog stila igre.
Na grafu iznad obuhvaćena je apsolutna nogometna elita, odnosno igrači u konkurenciji za najprestižniju individualnu nagradu, Ballon d’Or. Vidimo mali pad kod pojave Barcelone Pepa Guardiole koja je bila pogonjena mladićima, ali ako uzmemo trend posljednjih 30 godina, vidimo da je izraženo ulazan. Čak dvije godine razlike postoje između početka i kraja te linije trenda koja prati prosjek godina igrača koji su na glasanju za Zlatnu loptu završili među najboljih 10. Vrlo sličnog kretanja je i udio igrača starijih od 30 godina među svim onima koji su dobili barem jedan glas, a obje linije grafa svoj vrhunac doživljavaju baš prošle sezone, kad je prosječna dob igrača probila granicu od 30 godina.
Sudeći po podacima, na vrhunskoj razini zreliji igrači postaju sve cjenjeniji budući da im uz sva saznanja o prehrani i pristupu radu karijere traju duže, a neki generalni benefit pokazuju i brojke s njihovih utakmica.
Uzmemo li podatke iz posljednjih pet sezona, koje su dostupne preko StatsBomba, doći ćemo do činjenice da su na 90 minuta igre igrači u svojim 20-ima uistinu aktivniji u presing akcijama, da češće ulaze u driblinge i da se generalno više puta nađu u duelima. No, iskusniji igrači, odnosno oni koji se nalaze u svojim 30-ima, učinkovitiji su u gotovo svim aspektima igre. Gube 30 posto manje lopti, efikasniji su u točnosti dodavanja, uspješnosti duela, a konverzija i kvaliteta udaraca, te u konačnici broj pogodaka su između 15 i 20 posto bolji kod starijih igrača.
Naravno, mlađih igrača s barem 900 minuta je u tih pet sezona otprilike dva i pol puta više nego igrača iz starije grupe, ali ovi rezultati jasno pokazuju da su aktivni ‘30+’ godišnjaci s razlogom još uvijek u početnim postavama svojih momčadi. Neće svi oni biti Modrić, pa da mogu diktirati igrom Real Madrida s gotovo 37 godina na leđima i biti među ključnim igračima pri osvajanju duple krune. Ali kad se pogledaju podaci posljednjih godina, malo je lakše shvatiti zbog čega Barcelona pristaje na odštetu i visoku plaću za Lewandowskog, iako se o njenim poslovnim odlukama može puno raspravljati.
Međutim, tržište igrača se mijenja. Razvojem tehnologije i svega što je prati došlo je, čini se, vrijeme za pomicanje one imaginarne starosne granice na kojoj se igrači svjesno ili nesvjesno ‘križaju’.
Današnju generaciju igrača već je zahvatio brutalni napredak u shvaćanju sporta i svega što ga okružuje, jer ne tako davno bilo je nemoguće zamisliti da bi se Zlatan Ibrahimović s 36 godina mogao vratiti nakon onakve ozljede križnih ligamenata u Manchester Unitedu, a kamoli da bi nakon toga mogao odraditi još pet sezona na zavidnoj razini. Velika plejada igrača u svojim srednjim 20-ima trebala bi cijele svoje karijere odraditi potpomognuta medicinom, nutricionizmom i boljim shvaćanjem trenažnog procesa, a samim time bi igrači u svojim 30-ima ubrzo mogli vrijediti znatno više nego što je to bio slučaj prije 10 godina.
