Do kraja hrvatskog nogometnog prvenstva ostalo je još samo šest kola, uz dodatak odgođenog derbija na Poljudu između Hajduka i Dinama, a pitanje prvaka još je uvijek otvoreno. Naravno, Dinamo se ponovno nameće kao glavni favorit, ali bodovni razmak od dva boda od Osijeka ostavlja borbu otvorenom. Usto ni Hajduk još nije od nje odustao, a sve do sinoć je gotovo ravnopravno bila uključena i Rijeka.
Takva završnica HNL-a potaknula je brojne rasprave o kvaliteti domaćeg prvenstva ove sezone te pitanja je li ovo najbolja ili barem najzanimljivija sezona koju smo imali prilike gledati. Dati odgovore na ta pitanja gotovo je nemoguće, jer ne postoje neki jasni parametri ili odrednice koje neku sezonu čine boljom od druge. U svaku od tih procjena ulazi ogromna doza subjektivnog razmišljanja i većeg ili manjeg vrednovanja pojedinih stvari i situacija.
Zbog toga ćemo se tim pitanjem pozabaviti na način da ćemo proći kroz neke uobičajene elemente preko kojih se mogu dati ocjene o uspješnosti klubova, kvaliteti igrača i naposljetku kvaliteti igre koju gledamo na hrvatskim travnjacima. Budući da dostupna statistika utakmica seže najdalje do sezone 2017./18., odlučili smo tu povući granicu, te pogledati posljednjih pet sezona, uključujući i ovu, mada se dio ovih segmenata može provjeriti i za cijelu 30-godišnju povijest lige.
Prvi put u zadnjih pet sezona imamo četiri momčadi s preko 75 posto osvojenih bodova protiv slabijih ekipa, a Dinamo je na preko 90 posto
Upravo u rasponu od pet sezona funkcionira i UEFA-in koeficijent za rangiranje europskih liga, a provjera kako su hrvatski klubovi pritom prolazili u Europi može nam poslužiti kao prva točka koje se dotičemo. Iz tablice ispod — a to znamo i bez ikakve tablice — jasno je kako Dinamo nosi većinu tereta kada se spominje hrvatski ligaški koeficijent. No, zanimljivo je da su tri od četiriju najjačih domaćih klubova svoju najbolju europsku kampanju u posljednjih pet godina odradili još tamo u sezoni 2017./18., kad je Dinamo neočekivano ispao od albanskog Skënderbeua.
Te su sezone i Hajduk i Osijek došli do doigravanja za ulazak u grupnu fazu Europa lige, u kojoj se Rijeka našla porazom protiv Olympiacosa u doigravanju za Ligu prvaka. Ujedno je to posljednji put da je do te faze kvalifikacija došao jedan od klubova koji nisu Rijeka ili Dinamo. Rijeka je to uspjela još u sezoni 2019./20. kada je stradala od Genta, 2021./22. od PAOK-a, a u sezoni između tih dviju je ušla u grupnu fazu natjecanja, sve u Europa ligi, dok je Dinamo ostvarivao više nego zapažene rezultate u kontinentalnim natjecanjima.
Daleko najslabija europska sezona bila je 2019./20., u kojoj su Hajduk i Osijek pali odmah na prvim preprekama — bili su to malteška Gżira i CSKA iz Sofije, dok je Rijeka svoj najslabiji rezultat upisala sezonu ranije kada je odmah ispala od norveškog Sarpsborga. Naravno, bilo je tu i očekivanih poraza kao protiv Evertona, Rangersa ili Galatasaraya, ali ova se sezona ne može baš pohvaliti zvučnim ispadanjima u kvalifikacijama. Tobol i ponovno CSKA Sofija bili su kobni za Hajduk i Osijek, dok je Rijeka očekivano zastala na dosta zahtjevnom PAOK-u.
Ipak, to je samo prvi korak, i za neku kompletniju ocjenu sezone i klubova moramo uzeti neke dodatne elemente, jer iako su za hrvatske klubove iznimno bitne, bazirati ocjenu na nekoliko europskih utakmica nije u potpunosti pravedno niti ispravno.
Stoga se okrenimo generalnom pregledu odigranih prvenstava, odnosno pokušajima da sagledamo koja od tih sezona je iz perspektive kvalitete same igre možda bila korak ispred ostalih. Za to ćemo se poslužiti nekim od standardnih statističkih parametara koje vežemo uz atraktivnost prikazanog nogometa, a naveli smo ih u tablici ispod.
Kao što vidimo, aktualna sezona je među posljednjih pet zasad ‘najbolja’ samo u količini dosuđenih prekršaja — odnosno, s 24,3 po utakmici ih ima najmanje — ali to za sobom nije povuklo i najbolji rezultat u kategoriji trajanja ‘čiste’ igre dok je lopta u terenu, što se dijelom sigurno može povezati s dugim VAR provjerama kojima smo ove sezone svjedoci. Mada je samo u jednoj kategoriji vodeća, ova sezona je u čak četiri od osam kategorija druga najbolja, a u razini postignutih golova i točnosti dodavanja posebno je blizu onim najboljim sezonama. Uzmemo li u obzir da u završnici prvenstva slijede nešto pogodniji vremenski uvjeti, moguće je da u nekim segmentima ova sezona još dodatno poraste, a podloga za to postoji.
Razlika u statistici između ‘ljetnih’ i ‘zimskih’ utakmica svakako postoji, pa tako ove sezone imamo prekršaj i pol više na utakmicama od sredine listopada do sredine ožujka nego u ostatku rasporeda. Na to se veže i za 1,1 posto slabija točnost dodavanja, te preko minuta manje aktivne igre, ali isto tako hladniji vremenski uvjeti donijeli su nam u prosjeku udarac više po utakmici i nešto češće prilike za postizanje pogotka. Neprivlačan zimski nogomet i razlike u kvaliteti igre su prije pojave hibridnih travnjaka vrlo vjerojatno bile puno izraženije, ali su u manjem obujmu vidljive i danas.
Ako po svim navedenim kategorijama pogledamo na kojem mjestu se nalazi koja sezona, doći ćemo do zaključka da se u prosjeku pozitivno ističu dvije: ova aktualna i sezona 2019./20. koju je isprekidala globalna pandemija. U prosjeku, nešto bolje rangirana je ‘korona’ sezona koja se nalazi na prosječnom mjestu od 2,25, dok je ova sezona zasad na 2,5. No, to je u slučaju da uzmemo kako je svaka od tih kategorija jednako važna i ako zanemarimo relativne razlike između statističkih pokazatelja, već uzmemo samo mjesto, što je svakako podložno diskusiji.
No, krenimo jednu stepenicu niže od toga te se pozabavimo najboljim ekipama lige, a njihovu kvalitetu i kontinuiranost održavanja te kvalitete ćemo najbolje moći vidjeti preko ELO bodova. Na grafu ispod smo generirali prikaz posljednjih pet sezona za pet najboljih momčadi prema ELO bodovima u HNL-u, preko metode pomičnih prosjeka za posljednjih pet utakmica da bismo eliminirali potencijalno velike amplitude na grafu uzrokovane jednim neočekivanim rezultatom.
Izuzev kratkog Rijekina skoka na početku 2018./19., Dinamo je konstantno, osjetno i očekivano najbolja ekipa lige prema ELO bodovima, dok su se na drugim mjestima češće događale promjene. Prilično je ilustrativno to kako se nakon sezone 2017./18. razlike između klubova smanjuju, pa iako Dinamo bježi konkurenciji, ostale momčadi se približavaju jedna drugoj. Kulminacija toga došla je u sezoni 2019./20. kada smo imali borbu ukupno pet ekipa za ulazak u Europu i to dodatno mjesto u Ligi prvaka, uz odbjegli Dinamo na vrhu. Na kraju je Lokomotiva uzela mjesto viceprvaka i osigurala ulaznicu za Ligu prvaka, a Gorica je izvisila u utrci za Europa ligom.
Ono što ove sezone možemo primijetiti je blagi Dinamov pad s obzirom na prošle sezone, što je posljedica činjenice da se drži na 2,14 bodova po utakmici u prosjeku — značajno manje od, primjerice, 2,56 iz sezone 2018./19. Usto ponovno imamo slučaj da je nekoliko ekipa na vrlo sličnoj razini, s preko 1.500 ELO bodova na svom kontu, a upravo te tri momčadi još uvijek prijete vodećem Dinamu u njegovim nastojanjima da ponovno obrani titulu prvaka.
Da bismo provjerili koliko je to do koncentracije kvalitete na vrhu ljestvice, jer u usporedbi s prošlim sezonama je razina bodova vodeće momčadi manja, pogledali smo koliko momčadi iz gornjeg dijela tablice uzimaju bodova protiv ekipa iz donjeg doma, što je u ovom slučaju potvrdilo njihovu dominaciju.
Prvi put u zadnjih pet sezona imamo četiri momčadi s preko 75 posto osvojenih bodova protiv slabijih ekipa, a Dinamo je na preko 90 posto, što nam jasno govori kako je gornji ligaški dom ove sezone vrlo snažan. Prvak vjerojatno neće neće prebaciti 80 bodova, a glavni razlog tome su iznimno teški međusobni susreti ekipa iz gornjeg dijela ljestvice, pri čemu bodovi ni u kojem slučaju nisu zagarantirani.
S druge strane, najbolje ekipe prilično redovito odnose bodove s utakmica u kojima se to od njih očekuje, uz samo povremena iznenađenja, kojih je u usporedbi s prošlim sezonama ipak manje. Nekako je to bio i generalni dojam kada se pogleda kadar Četvorke: uz standardni Dinamo, Osijek je uspješno zadržao većinu svojih igrača uz dodatna pojačanja, Hajduk je uložio velika sredstva te doveo niz dobrih igrača, dok je Rijeka pod palicom Gorana Tomića nastavila kontinuitet uzimanja bodova slabijima od sebe, uz bljeskove u nekim derbijima.
Sve se to trebalo odraziti na kvalitetu kad se spustimo na dodatnu stepenicu niže — razinu individualnih igrača. Za provjeru te teze ne možemo se baš poslužiti nekom metrikom koju imaju, primjerice, videoigre poput FIFA-e ili PES-a, pa da vidimo koliku ocjenu ima koji starter u kojoj momčadi, ali nešto najbliže provjeri stvarnog stanja stvari su reprezentativni nastupi igrača.
Iznad u tablici su, uz podatke o nastupima i minutaži HNL igrača u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, navedeni i podaci o drugim reprezentacijama, ovisno o službenom FIFA-inom rankingu reprezentacija. Vidimo da je tijekom sezone 2019./20. skočio broj minuta odigranih za Hrvatsku, a da je zaključno s njom i broj minuta za one igrače iz najjačih svjetskih reprezentacija došao do kraja. Točnije, Dani Olmo je te sezone odigrao 24 minute za Španjolsku, a Švicarska Marija Gavranovića je ispala iz top 10 reprezentacija, pa je on svoje minute i nastupe za nju prebacio u iduću kategoriju.
Naravno, postoje problemi i kod ove metrike, a prvi je različit broj utakmica iz sezone u sezonu. Tako je, primjerice, Hrvatska ove sezone dosad odigrala devet utakmica, prošle sezone ih je u svoj raspored ugurala čak 17, dok ih je u onoj koronom prekinutoj sezoni odradila tek šest. Samim time jasno je da će najviše minuta reprezentativci dobiti u prošlosezonskim ciklusima, a velik utjecaj na broj minuta ima i količina prijateljskih utakmica. U 2019./20. samo je prijateljska protiv Gruzije odrađena, lani četiri, a ove sezone su prije dva tjedna odigrane dvije prijateljske u Kataru. Ipak, vrijedi spomenuti kako je na prijateljske minute, unutar te tri sezone, najviše njih (njih 28,6 posto) otpalo ove sezone, a najmanje u sezoni 2019./20. kada je 16,4 posto od ukupno odigranih minuta odrađeno u prijateljskim susretima.
Osim toga postoji i očiti problem da su igrači poput Josipa Drmića istinska klasa na HNL razini, ali se ne može približiti reprezentaciji kao što je Švicarska ili da je Ivo Grbić dok je bio u Lokomotivi već bio blizu reprezentativne razine, ali je pozive i minute zaradio tek kada je postao član Atlético Madrida i Lillea. To su samo neki od problema s kojima se susrećemo u ovoj metodologiji.
Gotovo je nemoguće odlučiti koji od ovih faktora ima značajniji utjecaj na ocjenu kvalitete ili zanimljivosti neke sezone, ali u kombinaciji svih njih aktualna sezona sasvim sigurno zadržava, ako ne i podiže standard koji se postavio u posljednje tri godine. Nekome bitniji može biti europski uspjeh, pa Dinamovo četvrtfinale Europa lige i Rijekina grupna faza guraju sezonu 2020./21. korak ispred. Ovisno o tome uživate li više u neizvjesnoj borbi na naslov ili u lovu za europska mjesta, prednost bi mogla dobiti ova ili sezona 2019./20. Pričamo li o statistici na ligaškoj razini, bolja bi mogla biti potonja, ali ove sezone imamo prilike gledati iznimnu razinu individualnog talenta koji se vratio na domaće terene.
Odgovor na pitanje je li ovo najbolja sezona zadnjih godina leži više u subjektivnoj procjeni i osobnom dojmu. Brojke u nekim kategorijama kažu da jest, a u drugima da nije, ali jasnog odgovora nema.
A ne treba ga ni biti. Bitno je da razina nogometa koji gledamo u domaćem prvenstvu ne slabi, a kada bi taj dojam bio još potpomognut nekim konstantnijim uspjehom na europskoj pozornici, da ne diže samo Dinamo UEFA-in koeficijent, slika bi bila potpuna.
