Dinamo nas je svojom dugogodišnjom dominacijom navikao da ne očekujemo uzbudljivu i napetu završnicu prvenstva. Međutim, ove je sezone bilo drugačije: dva kola prije kraja prvenstva pitanje prvaka još uvijek nije matematički riješeno, a sve do prije koji tjedan su u utrci, osim Dinama i Hajduka, sudjelovali i Osijek i Rijeka.
Iako Dinamo još uvijek troši otprilike koliko i Hajduk, Osijek i Rijeka zajedno — i kad je u pitanju ukupni proračun, i kad govorimo o izdvajanjima za plaće igrača, trenera i ostalih zaposlenika — i po tome njegova dominacija ne bi smjela doći u pitanje, prateći trojac uspio je dugo držati korak i izazvati prvaka, svatko na svoj način.
Osijek prvenstveno velikim rastom ulaganja — u posljednje tri sezone klub je uložio oko 10,5 milijuna eura na dovođenje igrača s plaćenim odštetama, a s njima su ukorak išli i veći izdaci za plaće, pa u Gradskom vrtu sada raspolažu drugim najvećim ukupnim budžetom u ligi, dok se godišnji račun za plaće približio cifri od 100 milijuna — što je za 20-ak milijuna više od Hajdukova, iako i dalje više nego dvostruko manje od onoga što plaća Dinamo. Hajduk je postao konkurentniji ponajprije zbog dovođenja kvalitetnih, iskusnih igrača kao pojačanja te novog trenera, dok su u Rijeci trener i sportski direktor od šarolike skupine igrača smućkali zanimljiv koktel i kreirali vrlo dinamičnu, nepredvidivu ekipu.
Sve je to dovelo do toga da je domaće prvenstvo izgledalo vrlo izjednačeno, ali je li poboljšana kompetitivnost išla nauštrb ‘razvojnog’ identiteta lige?
U ovoj je sezoni Hajduk svojim U21 igračima dao 13,2 posto minuta, Rijeka devet posto, Dinamo 2,9 posto, a Osijek 0,02 posto
Hrvatski klubovi preživljavaju najvećim dijelom od prodaje igrača, pretežno mladih i još ne sasvim formiranih, i to je ono što HNL automatski čini razvojnom ligom. Ona će u svojoj osnovi i dalje ostati takva i sezona-dvije to ne može promijeniti, ali sve izraženije okretanje već ‘gotovim’ igračima koji su sposobni odmah unaprijediti svoju ekipu za posljedicu može imati smanjenu minutažu za mlade talente — što, dakako, utječe na njihov razvoj i status na tržištu, pa posljedično i na egzistenciju njihovih klubova. Zato se isplati provjeriti slaže li se dojam sa stvarnim podacima, odnosno — dobivaju li mladi igrači u HNL-u manje prilika nego proteklih sezona?
Za potrebe te provjere posegnuli smo za podacima o minutaži igrača otkako je domaće prvenstvo organizirano kao liga s 10 prvoligaških klubova, odnosno od početka sezone 2013./14. Time zadržavamo jednaku strukturu natjecanja, jednak broj utakmica i otprilike jednak broj igrača u odigranim sezonama, uz slične odnose među ekipama, čime je usporedba između sezona vjerodostojnija.
Važno je napomenuti da su godine igrača uzete u trenutku kad su sezone završavale, te se njihova starost nije računala u decimalu (dane ili mjesece), a u obzir su uzeti svi igrači koji su u domaćem prvenstvu te sezone upisali barem jednu minutu, čime smo došli do 3.099 različitih igračkih sezona.
Kad bismo sve te igrače podijelili po starosnim grupama, ovisno o kojoj sezoni se radi, njihov udio ukupno odigranih minuta izgledao bi kao u ovoj tablici.
Kao što možemo vidjeti, na igrače stare 21 godinu ili manje tijekom prošlih je godina otpadalo malo više od četvrtine svih dostupnih minuta, što je u aktualnoj sezoni palo na 17,5 posto. Vidimo i da je taj pad zadnjih godina praktično kontinuiran, dok se ove sezone i drastično ubrzao. Budući da je dotad najniža zabilježena vrijednost bila u sezoni 2019./20. i da je iznosila 23,6 posto, postaje jasno koliki je pad HNL doživio ove sezone kada je riječ o minutama za mlade igrače. U apsolutnim brojkama to znači da im je ove sezone povjereno 57.120 minuta, što je za čak 26.703 minute manje nego prije dvije sezone, ali do kraja se ta brojka još stigne malo podebljati.
Veliki je pad minutaže bez obzira postavili granicu na 19, 21 ili 23 godine, dok se onda dogodio očekivan porast u broju minuta za iskusnije igrače. Za one starije od 28 godina osjetniji porast je započeo još prije dvije sezone, ali upravo u aktualnoj je doživio vrhunac, pri čemu na tu grupu igrača otpada gotovo 18 posto svih odigranih minuta. Rekordi padaju ako u filter umjesto 28 godina uzmemo 30 ili 32 godine, a razlike u odnosu na sezone u kojima su stariji igrači imali najmanji udio odigranih minuta su iznimno velike. Tako je, primjerice, na igrače starije od 32 godine u sezoni 2016./17. otpalo tek 3.056 minuta u sezoni, a ove sezone je tri kola prije kraja ta brojka već došla na 16.899.
Stoga nimalo ne čudi kako je otkad je lige 10 upravo ova sezona ona u kojoj igraju u prosjeku najstariji igrači. Ako u jednadžbu izračuna prosječne starosti HNL igrača uključimo broj odigranih minuta — odnosno da prosjek između 23-godišnjaka s 30 minuta i 27-godišnjaka sa 60 minuta igre nije standardnih 25 godina, nego 25,7 godina, doć ćemo do podatka da je prosječna starost HNL igrača ove sezone 25,1 godina. Za ligu koja je svoj prosjek kroz sezone uglavnom držala ispod 24 godine, ovaj rast posljednje tri sezone nije uobičajen, a zanimljivo je primjetiti kako je prosječno najstarija momčad iz sezone 2015./16. (Osijek) bila mlađa od ovosezonskog prosjeka cijele lige.
Generalno gledajući, najmlađa momčad u posljednjih devet sezona bila je Lokomotivina iz sezone 2016./17., u kojoj je od 17 igrača s preko 1.000 ligaških minuta njih 14 imalo 23 ili manje godina. S druge strane, u istom razdoblju je najstarija aktualna Hajdukova momčad s prosjekom od 26,7 godina. Ono što tu priču čini još zanimljivijom je podatak da je upravo Hajduk prije samo dvije godine imao najmlađu momčad u ligi, u prosjeku gotovo četiri godine mlađu od sadašnjeg prosjeka.
Kao i u svakoj analizi HNL-a, najviše interesa plijene četiri najjača kluba, pa smo na grafu ispod pogledali kako se minutaža mladih igrača, onih starih 21 godinu ili manje, kretala kroz ligaške sezone. Očekivano, bilo je uspona i padova, ali u gledanom se razdoblju nije dogodilo to da je nijedan od njih svojim ‘klincima’ dao barem 25 posto dostupnih minuta — sve do ove sezone. U 2021./2022. jedino je Hajduk po tome na dvoznamenkastom postotku s 13,2 posto, dok su Rijeka (9,0%), Dinamo (2,9%) i Osijek (0,02%) ispod toga.
Podaci i pad prikazan na grafu izgledaju zaista drastično, pa pokušajmo zagrepsti još malo dublje i detaljnije po situaciji u svakom od vodećih klubova.
Rijeka je jedina od četvorke koja ne bilježi rekordno nizak postotak minutaže za mlade igrače, jer je u eri Matjaža Keka on bio još znatno niži. Klupski je rekord postavljen u šampionskoj 2016./17., kada su Goodness Ajayi i Jasmin Čeliković kombinirano odigrali 84 minute. Treba, međutim, napomenuti da bi se taj postotak ozbiljno povećao kad bismo granicu stavili na 23 godine, budući da su Leonard Žuta, Josip Elez, Josip Mišić i Matej Mitrović imali važne ulogu u pohodu na titulu.
U aktualnoj je momčadi ove sezone poveću minutažu od U21 igrača imao jedino Hrvoje Smolčić (1.662 HNL minute), a nastupali su još i Adrian Liber (373), Sava Arangel Čestić (360) i Matej Vuk (358). Spomenimo i to da su tijekom sezone 22 godine navršili prvi golman Nediljko Labrović i standardni prvotimac Adam Gnezda Čerin, kao i još dvojica igrača sa značajnijom minutažom, Ivan Lepinjica (704 minute) i Denis Bušnja (393). Dodatno, Lindon Selahi, Issah Abass i Martin Zlomislić stari su 23 godine te ulaze pod onu najgornju granicu ‘mladosti’ iz prve tablice.
Što se Osijeka tiče — ako se netko sjeća sedam odigranih minuta Adriana Leona Barišića protiv Istre u sklopu 15. kola prvenstva, onda se sjeća svih minuta koje je Nenad Bjelica ove sezone dao igračima starih 21 godinu ili manje. Kad bismo dobnu granicu povisili na 23 godine — koliko su u ovom trenutku stari Mihael Žaper, Darko Nejašmić, Merveil Ndockyt i Kristian Fućak — došli bismo do 14,1 posto minuta za mlade igrače, što je još uvijek debelo najslabiji rezultat u posljednjih devet sezona, budući da je idući najslabiji učinak ostvarila Rijeka u sezoni 2017./18., kada je Kek dao 24 posto minuta svojim U23 igračima.
Zapravo, najistaknutiji Osijekov mladi eksponat ove je godine onaj koji uopće ne igra u Osijeku. Dion Drena Beljo u ožujku je navršio 20, redovito igra na posudbi u Istri i ove je sezone zabio već 13 golova (plus pet u kupu), a Transfermarkt njegovu tržišnu vrijednost procjenjuje na tri milijuna eura. On je samo jedan od igrača iz vodećih HNL klubova koji svoj razvoj ‘odrađuje’ drugdje u ligi — poput, recimo, Dinamova Antonija Marina u Šibeniku ili tradicionalne ekspedicije koja iz Maksimira odlazi u Lokomotivu — ili, pak, u inozemstvu — kao, recimo, Hajdukov Ivan Dolček u portugalskom Famalicãu ili kontingent mladih u slovenskom Radomlju. O svom viđenju razvoja mladih na konkretnom Beljinu slučaju Bjelica je govorio u intervjuu za Telesport.
Na minimumu je i Hajduk, koje je do ove sezone prilično redovito išao preko 25 posto minuta za U21 igrače, a u sezoni 2013./14. i preko 50 posto, kad je 21 od ukupno 34 igrača koji su upisali barem minutu igre bilo staro 21 godinu ili manje. Danas je demografija drugačija, pa su, ne računajući netom odigrano kolo, ove sezone igrači s 32 ili više godina zasad dobili 5.081 minutu igre. Usporedbe radi, u svih osam sezona prije toga igrači unutar iste kategorije dobili su 778 minuta — 0,27 posto svih dostupnih minuta, što jasno pokazuje zaokret klupskoj sportskoj politici. Ipak, aktualna Hajdukova momčad ima ‘čak’ trojicu U21 igrača sa značajnom minutažom u ligi, a to su David Čolina (1.432 minute), Stipe Biuk (1.367) i Marin Ljubičić (1.218). Jani Atanasov (927) je tijekom sezone navršio 22, dok Emir Sahiti i Jan Mlakar još ‘upadaju’ pod U23.
Naravno, ni Dinamo nije iznimka, a zanimljivo je da je klub u razdoblju otkako je liga 10 najviše minuta odvojio za mlade igrače upravo u onoj sezoni kada nije došao do naslova prvaka — tada su sedmorica u21 igrača upisala preko 1.000 ligaških minuta. No, Dinamo je dosad uvijek osiguravao dovoljno mjesta u ekipi za svoje mlade igrače — pa je tako i u dvije sezone pod Bjelicom (2018./19. i 2019./20.), kada im je minutaža bila smanjena, ipak taj postotak bio zadržan na oko 25 posto. Ove su sezone minute u toj kategoriji upisali su samo Marko Bulat (595) i Martin Baturina (343), što je prilično drugačije od dosadašnje Dinamove politike. Istini za volju, dvojica su igrača s velikom minutažom ove sezone navršila 22 — to su Josip Šutalo (2.174) i Bartol Franjić (1.772), zatim i Daniel Štefulj (489), dok su 23-godišnjaci Luka Ivanušec i Dario Špikić.
Iz svega ovoga više je nego jasno kako su se najbolji hrvatski prvoligaši ove sezone pojačano okrenuli iskusnijim igračima, a razloga može biti nekoliko. Od toga da jednostavno u ligi trenutno nema toliko elitnog mladog talenta, pa do toga da se okreću iskusnijim igračima tražeći veći i brži rezultatski uspjeh, jer provjereniji igrači doživljavaju znatno manje amplitude u svojim nastupima i puno lakše održavaju konstantu. Svaki gubitak bodova može biti koban u utrci za najboljom pozicijom, pa se sve manje riskira s mladim igračima.
Trend je, dakle, jasan, ali još je prerano za tvrditi hoće li on i potrajati i kolikog će utjecaja imati na egzistenciju klubova.
