Prvo kolo novog izdanja domaćeg nogometnog prvenstva je iza nas, prvog pod imenom SuperSport HNL, a europske avanture ovog tjedna započinju za tri od četiriju hrvatskih predstavnika. Svi osim Hajduka kreću u lov na grupnu fazu europskih natjecanja, a svi svoje utakmice dočekuju kao favoriti — neki malo veći, neki malo manji — za prolazak dalje.
Strka oko ovosezonskog rasporeda uzrokovana zimskim Svjetskim prvenstvom možda se najmanje osjeti u Hrvatskoj. Trend ranijih početaka prvenstava da bi se ostavilo vremena za klupsku stanku kroz studeni i prosinac na HNL gotovo da nije utjecao, budući da je i posljednjih sezona natjecanje standardno počinjalo sredinom srpnja. Iznimka je Covidom pogođena 2020./21., kao i ona sezona dvije godine ranije koja je započela 27. srpnja, ali otkako se igra u formatu Lige 10 sezone su se vrtile u par dana prije ili poslije ovosezonskog datuma sraza između Dinama i Lokomotive.
Ukratko, hrvatski prvoligaši su naviknuli igrati u tom tempu i rano kretati u sezonu, što su im, uostalom, nametale i kvalifikacije za UEFA-ina natjecanja, koje su povremeno dolazile i prije prvog prvenstvenog kola. Njihove sezone uglavnom odmah na početku doživljavaju svoj prvi vrhunac, a europski su susreti sasvim sigurno najbitnije utakmice prvog dijela sezone. Možda nisu sve četiri ekipe popunile najvažnije rupe koje imaju, ali iznimno je bitno da su zasad sačuvale kostur prošlosezonskog kadra.
Brojke prikazane na grafu ispod predstavljaju udio onih od 15 igrača s najvećom minutažom prošle sezone u Dinamu, Hajduku, Osijeku i Rijeci koji su ostali u tim klubovima i za ovu sezonu. Naravno, prijelazni je rok tek počeo i ta će se brojka još mijenjati, odnosno padati; no, situacija je zasad za klubove iznimno povoljna. Ukupno gledajući, 47 od 60 igrača ostalo je u svojim ekipama, a posebno se to odnosi na one koji su među petoricom igrača s najvećom minutažom u svojim klubovima, budući da je jedino Rijeka ostala bez dvojice takvih, Josipa Drmića i Domagoja Pavičića. Prošle je sezone samo 12 od ukupno 20 najčešće korištenih igrača ostalo u svom klubu.
Nakon dvije sezone u kojima je dobar dio vrlo bitnih igrača napuštao klub, Dinamo su zasad od važnijih igrača napustili samo Bartol Franjić i Komnen Andrić. Prvak je (zasad) uspio na okupu zadržati prošlosezonske zvijezde uz dodatak pojačanja kao što su spomenuti Drmić, Robert Ljubičić i Boško Šutalo. Kroz ta ulaganja jasno je pokazao koliko ozbiljno ove sezone shvaća konkurenciju i da ostaje očiti favorit za naslov.
U sličnoj je situaciji što se tiče odlazaka novu sezonu dočekao i Hajduk. Od igrača koji su prošle sezone bili među 15 s najvećom minutažom, ostao je tek bez Nikole Katića i Marina Ljubičića; u tu priču treba uključiti i Ferra, koji je drugi dio sezone bio startni stoper, ali kako god da se okrene, Hajduk je napokon uhvatio kontinuitet. Kao što vidimo na grafu, nijednu od četiri prethodne sezone nije uspio zadržati više od devetorice najbitnijih igrača, ali prošlosezonska ulaganja i unaprjeđivanje ekipe očito su doveli Hajduk na razinu na kojoj može biti prilično zadovoljan složenom ekipom.
Takav je zasigurno i Osijek. Ondje već tri sezone zaredom uspjevaju zadržati širu okosnicu svoje momčadi, jer barem 12 od 15 igrača koji uživaju najveće povjerenje struke ostaju u klubu. Izuzev Damjana Bohara i već od ranije Petra Bočkaja, Osijek nema značajnih promjena u kadru s obzirom na lani, a momčad je još od proljetne polusezona naviknuta igrati bez obojice. Sada joj se s posudbe još vratio Dion Drena Beljo koji bi, uspije li prenijeti formu iz Istre kakvu je nagovijestio i u prvom kolu dvama pogocima Gorici, trebao biti veliko napadačko pojačanje.
Jedina iznimka je Rijeka. Velik je dio njenih najbitnijih igrača iz posljednjih dviju sezone u klubu bio tek na posudbi, a na kraj njihovih angažmana nadovezali su se odlasci Roberta Murića, Hrvoja Smolčića i Pavičića. No, Rijeka je uspjela zadržati Harisa Vučkića i Antona Krešića, kojima je dodala nekoliko zanimljivih imena. Pitanje je samo koliko brzo se sva ona mogu uklopiti sa starosjediocima, i to pod novim trenerom, te koliko će momčad spremna dočekati prva velika iskušenja. Dosad je Rijeka iz godine u godinu dokazivala da može održavati korak s ostatkom vrha.
Zasad je sigurno samo ono što možemo zaključiti i bez analitike: Dinamo kreće po novi naslov
Tu ponovno treba naglastiti da je dug put do kraja prijelaznog roka, stoga je za očekivati još odlazaka, ali i dolazaka — ne samo u vodećim klubovima, nego i u ostatak lige. No, iz perspektive očuvanja ekipe u ovom trenutku europska situacija izgleda optimistično, uz mali oblak sumnje koji se nadvio nad Rijekom uslijed nekoliko ozljeda koje su je zadesile, a nameće se i pitanje što to znači na dugoročnoj razini.
Odnosno, kako sve to utječe na potencijalni rasplet prvenstva?
Ako su tri od najbolje četiri momčadi više-manje ostale na okupu, isto se ne može reći za ostatak lige, odnosno ekipe iz donjeg dijela ljestvice. Kod njih je bilo mnogo izmjena. Pogledamo li sve sezone otkako je liga u formatu od 10 klubova, korelacija između broja osvojenih bodova i prosječnog ELO ratinga klubova kroz sezonu je 0,89, što je snažna pozitivna korelacija. Očekivano, ELO rating na kraju sezone korelira još jače sa stvarnim brojem ostvarenih bodova, te je on na 0,94, ali nijednu od te dvije brojke nemamo iz očitih razloga. Ono što ima najmanju, ali svejedno visoku korelaciju s bodovima je ELO rating ekipa s početka sezone, a ta korelacija je na točno 0,80, a tu brojku imamo.
Model je u ovoj, početnoj fazi sezone daleko od preciznog, ali je uz dostupne podatke zanimljivo vidjeti koje su vjerojatnosti da neka ekipa završi na određenom mjestu tablice. Bez ulaska u subjektivne procjene kvalitete pojačanja i pretpostavke o prilagodbi igrača, na osnovu ELO ratinga momčadi te rezultata u drugom dijelu prošle sezone, odnosno postignutih i primljenih golova, te očekivanih golova (xG), simulirali smo rasplet ovosezonskog prvenstva, a rezultati su prikazani u tablici ispod.
Ovaj je model pogurao Dinamo kao jasnog favorita za naslov. Njegovih 72,1 posto šanse za to podudara se s onim što nude najpoznatije hrvatske kladionice, kada bi se uklonili manipulativni troškovi, čime je aktualni prvak daleko ispred ostatka društva. Prema izračunu, Dinamo je u ovih 10.000 simulacija prosječno osvajao 83,4 boda.
Hajduk po ovom modelu ima 81,4 posto šanse za jedno od prvih dvaju mjesta na kraju prvenstva, ali od toga tek 22,8 posto otpada na ono koje donosi titulu. Slijede Osijek, pa Rijeka, nakon kojih se postavila Lokomotiva ispred Gorice, uz napomenu da u obzir nije uzeta ozljeda (ili potencijalni odlazak) Lukasa Kačavende, što bi Lokosima mogao biti veliki problem bez obzira na to što na raspolaganju (opet, zasad) imaju praktički istu ekipu kao i lani. Isto tako, silne promjene i potencijalne prinove u Velikoj Gorici postavile su dosta upitnika na koje ovaj inicijalni model nema odgovore.
Borba za ostanak u ligi mogla bi biti vrlo zanimljiva. Varaždinu se daju najmanje šanse, ali svaki od njegovih konkurenata ima brdo svojih problema. Istra je ostala bez najboljeg strijelca, a njene pridošlice su uglavnom mladi igrači. Šibenik je promijenio pola rostera, dok Slaven Belupo djeluje značajno siromašniji talentom nego prethodnih sezona.
Naš model je, dakako, sasvim bazičan i štur, pa nam nije ni mogao dati neke velike priče ili neočekivane rezultate. Zasad je sigurno samo ono što možemo zaključiti i bez analitike: Dinamo kreće po novi naslov, pitanje je samo može li mu netko pokvariti planove.
