Rezultatski ova sezona spada u rang onih za zaborav, budući da je ekipa u domaćim kupovima ispala u ranoj fazi natjecanja, Ligu prvaka je napustila odmah u osmini finala, a u domaćem prvenstvu je na tek šestom mjestu. Dosadašnji bodovi po utakmici trebali bi smjestiti ovu sezonu na razinu od oko 66 bodova nakon svih odigranih kola, a to naprosto nije dovoljno nakon što su u ljetnom prijelaznom roku pristigli još Jadon Sancho iz Dortmunda, Raphaël Varane iz Madrida, te Cristiano Ronaldo iz Torina. Na ionako već financijski dobro potkovanu momčad došle su tri nove zvijezde od kojih se u teoriji očekivalo da riješe velik dio mana s kojima se United susretao prošle sezone.

Nimalo iznenađujuće, najveći teret tih očekivanja na sebe je prihvatio Cristiano Ronaldo, jer čak i da nije u predstavljanju odmah rekao kako je došao boriti se za trofeje, mediji bi mu to stavili na leđa. Odgovor na pitanje kakav je utjecaj imao na United ove sezone potražit ćemo u brojkama.

Njegova inertnost u defenzivnoj fazi igre sada sad je više nego očita. Ove je sezone od svih napadača liga Petice upravo on najlošiji u presingu

Generalno gledajući, ovaj Manchester United je prema zasad postignutim golovima i osvojenim bodovima najslabiji u posljednjih pet sezona, za koje smo pogledali detaljnije StatsBombove podatke. Ni svojom igrom i kvalitetom prilika preko očekivanih golova (xG) momčad nije ništa bolja, pa neće puno iznenaditi to što je u brojnim statističkim kategorijama u vidnom padu u odnosu na prošlu sezonu, a često i u dužem razdoblju od toga.

Na prvom grafu prikazane su samo neke od napadačkih kategorija u kojima smo usporedili United s ligaškim prosjekom. Kad iz konteksta prošle sezone pogledamo aktualnu, jasan je pad. Padom vremena koje ekipa provede s loptom u svom posjedu pala je i većina napadačkih brojki koje po utakmici stvara u Premier ligi, iako ovakav regres nije baš proporcionalan snižavanju postotka posjeda.

Cristiano Ronaldo više nije mladić koji će sam uzeti ekipu na leđa i povući briljantnim potezom, golovima ili asistencijama kada ostatku ekipe ne ide najbolje, već je postao igrač koji puno više ovisi o kvalitetnim rješenjima i pozicioniranju svojih suigrača. Prije svega se pretvorio u realizatora i kada znamo da United ne dolazi u završnicu napada na razini na kojoj je dolazi sezonu ranije, jasno je da će i njegove brojke osjetiti dodatni udar.

Kad sve najbitnije statističke elemente pri opisu profila jednog napadača svedemo pod isti graf, Ronaldov za aktualnu ligašku sezonu izgleda ovako.

Znamo da u 37. godini života više nije na samom vrhuncu snage, ali u njegovu se repertoaru još uvijek mogu pronaći elitni elementi igre, pa još uvijek dolazi do ogromne količine dodira u najopasnijim zonama terena, iako sam United bilježi najgore brojke u zadnjih pet sezona. Dio toga sigurno dolazi zbog težnje suigrača da uvijek prvo traže njega, ali ogroman dio i zbog njegove sposobnosti kretanja bez lopte, tempiranju utrčavanja i otvaranjima u uskim prostorima šesnaesterca.

No, ni on više ne može donositi toliko brze i precizne odluke kakve je donosio prije par sezona, što je potpuno razumljivo i očekivano. Dodatni djelić sekunde za neki okret ili izbacivanje na udarac na toj razini znači ogromnu razliku u kvaliteti prilike iz koje je udarac upućen, ako ga uopće uputi, jer Ronaldu s godinama nije pala efikasnost, nego volumen. Njegova konverzija udaraca u golove u ligaškim i europskim natjecanjima ove je sezone na 16,5 posto, što je igrajući za Real Madrid nadmašio u samo dvije sezone, pa iako malo pati kontinuitet pogađanja unutar okvira gola, razina golova po šutu je ostala na sličnoj razini.

Njegov problem već svi znamo i brojke ga samo dodatno potvrđuju, a to je volumen akcija u kojima igra glavnu ulogu — odnosno on se više fizički ne može naći u toliko opasnih situacija kao prije. Ove je sezone u ligi na 3,6 udaraca po utakmici, što je još uvijek sam europski vrh potrošnje lopte, ali je iznimno daleko od vlastitih brojki od oko sedam udaraca po utakmici, što je imao u nekim sezonama igrajući za kraljevski klub. Zbog toga će njegove apsolutne brojke golova ostati sigurno manje nego što je imao prije pet ili više godina, ali s tim padom pod povećalo dolaze neke stvari.

Njegova inertnost u defenzivnoj fazi igre, zbog koje je iznimno zahtjevno igrati bilo kakav kvalitetan presing na timskoj razini, sada sad je više nego očita. Ove je sezone, kao što se može vidjeti na grafu dolje, od svih napadača liga Petice upravo on najlošiji u presingu, odnosno kada se pogleda i usporedi broj pokušanih i uspješnih pritisaka na suparnika. Ni prije nije bio pretjerano aktivan u tim vrstama akcija, ali uz sebe je imao Karima Benzemu i ostatak tima koji su činili ponajbolji svjetski pojedinci, a koji su radili za njega.

Još vidljivije je to bilo kada se Juventus susretao sa snažnim europskim ekipama, onima koje su svoje napade gradile od zadnje linije oslanjajući se na igru s loptom u nogama. Juventus je imao ogromnih problema nadomjestiti jednog igrača manje u obrambenom dijelu igre te je bilo iznimno zahtjevno u takvim okolnostima graditi neku defenzivnu igru, a posljednično tome i napadačku tranziciju. Sada se u tim problemima pronašao Manchester United.

Na grafu ispod su, uz United, posebno naznačene četiri najbolje plasirane premierligaške momčadi ove sezone i njihov stil u igri bez lopte. Odnosno, to koliko visoko, ovisno o zonama u kojim djeluju, pokušavaju svom suparniku oduzeti loptu. Prilično je jasno kako je United u napadačkoj trećini značajno bliže najslabijim ekipama lige nego ovima s vrha tablice. Naravno, nitko ne očekuje da se replicira Liverpoolova igra, ali United se u tom segmentu igre smjestio samo ispred Newcastlea, West Hama i Wolverhamptona.

Naravno, bez pravih mehanizama u pritisku na suparnika da bi se ponovno došlo do lopte, United je usprkos silnom osnaživanju ekipe ove sezone na tek 52,9 posto prosječnog posjeda lopte, najmanje u posljednjih pet sezona — manje nego i u sezonama s Joséom Mourinhom. Jedan je to pak od razloga zbog čega je u kategorijama poput oduzetih lopti ili presijecanja na najvišoj razini, ako gledamo isto razdoblje, ali lokacije u kojima im defenzivne akcije uspijevaju naprosto nisu dovoljno blizu suparničkog gola da bi bili opasni.

Zbog nedostatka kvalitetnog pritiska na suparnika u ranim fazama izgradnje napada, ove sezone im United dopušta 10 posto više ulazaka u svoju defenzivnu trećinu nego što je to bio slučaj lani, a brojka dopuštenih ulazaka u kazneni prostor je porasla za 15 posto u usporedbi s prošlom sezonom, dok je u usporedbi s pretprošlom porasla za čak 29 posto. Sve to sugerira kako je sada suparnicima puno lakše sačuvati loptu i dolaziti pred Unitedova vrata, a u konačnici je donijelo najviše udaraca, udaraca unutar okvira gola, te na kraju do gotovo 1,4 primljena pogotka po susretu.

Nije Ronaldo jedini krivac za takav rasplet situacije kod Crvenih vragova, ali njegovi igrački nedostaci u ovom trenutku imaju najveći utjecaj na taj dio problema, barem na terenu. Druga je priča činjenica da se ovo moglo očekivati, jer Ronaldo igra isti nogomet koji je igrao i posljednjih par sezona, ali onda se mora propitati i odluka Unitedove uprave da za menadžera bar do kraja sezone postave čovjeka kojeg Jürgen Klopp vidi kao svog mentora za gegenpressing. Ralf Rangnick je doveden da sredi ekipu kojoj glavni igrač igra najlošiji individualni presing na najvišoj razini.

Svima je jasno da Cristiano Ronaldo nije odjednom postao loš igrač, ali breme koje ekipi donosi svojim izraženim manama moglo bi biti preveliko u borbama s najboljim momčadima svijeta. Nije više ono što je bio, a kada je nestala nestvarna količina golova koju je iz sezone u sezonu producirao, čime je maskirao — bolje rečeno, nadoknađivao — svoju defenzivnu pasivnost, u prvi plan su iskočile sve one mane koje su u današnjem nogometu ogromne. Mane koje na duže staze ipak limitiraju njegove ekipe.