U sjećanju mnogih navijača Real Sociedada posljednjih tjedana polako, ali sigurno na površinu izviru sjećanja na sezonu 2002./03. Momčad je tada, vođena mješavinom iskustva Valerija Karpina i Darka Kovačevića te mladosti Nihata Kahvecija i Xabija Alonsa nakon sedmog kola zasjela na vodeće mjesto ligaške tablice, koje je, uz manje amplitude, držala gotovo do samog kraja sezone. Posljednja dva kola dočekala je kao vodeća momčad LaLige, s bodom prednosti ispred drugog Real Madrida, ali nisu izdržali. Poraz na gostovanju u Vigu kod Celte bacio ju je s vrha poretka, a fantastični Kovačevićev (20 golova u ligi) i Nihatov (23 gola) napadački učinak ostao je na koncu nedostojno nagrađen.
Ubrzo potom uslijedio je vrtoglav pad u donji dio prvoligaške ljestvice, da bi samo četiri sezone nakon borbe za naslov prvaka Real Sociedad ispao iz elitnog društva španjolskog nogometa.
Danas, 18 godina nakon neprežaljene sezone i fantastične prilike za osvajanje treće titule prvaka u svojoj povijesti, klub je opet u vrhu prvenstvene ljestvice.
Nakon sinoćnjeg remija bez pogodaka u gostima kod Alavésa — statistički podaci iz njega nisu uključeni u grafove — momčad je u uvodnih 12 kola LaLige primila tek pet golova, više samo od Atlético Madrida, na čijem je golu Jan Oblak propustio obraniti tek dva udarca. Momčad Diega Simeonea je, međutim, odigrala dvije utakmice manje i ima bod više od Real Sociedada, dok su Real Madrid i Barcelona zasad daleko ispod. Ekipa iz San Sebastiána usto je i postigla najviše pogodaka ukupno (22), iako su, gledajući po utakmici, nešto efikasniji Atlético i Barcelona.
Znak za uzbunu bio odlazak Martina Ødegaarda na kraju prošle sezone, odnosno njegov povratak u Real Madrid. Srećom, u San Sebastián stigao je David Silva
Imanol Alguacil čitavu je svoju trenersku karijeru u La Realu, vodio je i mlađe uzraste i B ekipu, a krajem prosinca navršit će se dvije godine otkako je na klupi prve momčadi. Pod njegovim ravnanjem igra se ne mijenja previše mimo obaveznih sitnih varijacija.
Njegovi su igrači sposobni uzeti loptu i diktirati tempo protiv slabijih momčadi lige, ali se i prilagoditi jačima, kao u ogledu s Real Madridom na početku sezone, gdje su sa samo 32 posto lopte u svojim nogama zadržali aktualne prvake ne dopustivši im da tijekom 90 minuta igre kreiraju ijednu izglednu priliku.
Naravno, kao gotovo svaku kvalitetniju ekipu u današnjem nogometu, u taktičkom pogledu krasi je tendencija igranja presinga, koji u počecima poluvremena često bude u vrlo visokom intenzitetu. No, ne može se reći da se radi o elitnoj presing momčadi.
Kao što je vidljivo i na grafu ispod, Real Sociedad je koja je ispod prosjeka liga Petice u broju i efikasnosti oduzetih i presječenih lopti, a ni sam broj presing akcija nije prebacio prosječnu vrijednost, uz solidnu uspješnost presing akcija. Presing u trenucima zna izgledati prilično neorganizirano, s velikim rupama ostavljenima suparniku da iziđe kroz linije, što se jasno osjeti na statistici.
Stoga je legitimno pitanje — kako je onda momčad primila samo pet golova u 12 utakmica?
Jedan od odgovora su prekršaji. Pep Guardiola popio je svoju dozu kritika zbog korištenja prekršaja u taktičkom smislu, kada bi suparnika po gubitku lopte brzo onemogućavao u tranziciji ubijajući mu bilo kakav ritam igre, a španjolski nogomet ima sve više pobornika takvog načina rješavanja problema.
Getafe stoji kao ogledni primjer korištenja prekršaja u svoju korist — doduše, u ponešto drugačijem kontekstu igre — ali ni Real Sociedad nije za odbaciti. Ekipa koja je do prije dvije sezone živjela na 10,7 prekršaja po utakmici ove sezone je na čak 15,7, a nimalo ne čudi podatak da veznjak Mikel Merino prednjači sa 3,3 počinjena prekršaja po utakmici.
No, nije to glavni razlog. Prekršaji su tu samo da popune nastale rupe kada se obrana ne stigne posložiti, a vertikalno i horizontalno zgusnuti blok u defenzivnih 4-4-2 nevjerojatno je teško probiti. Ne ostaje gotovo nimalo prostora između linija, gdje bi suparnički najkreativniji igrači trebali operirati, a koliko uspješno Real Sociedad zatvara prilaze vlastitom golu najbolje govori činjenica da dopušta samo sedam udaraca po utakmici prema svojim vratima. U ligama Petice samo je Athletic Bilbao dopustio manje udaraca svojim suparnicima.
Alguacilovi igrači prisiljavaju suparnika na igru s malo okomitih i opasnih dodavanja koja sjeku linije, a dosta nevjerojatno zvuči činjenica da su u usporedbi sa sezonom 2018./19. za čak trećinu smanjili suparnikova progresivna dodavanja, odnosno one pasove koje StatsBomb definira kao “dodavanje kojim se lopta pomiče 10 metara vertikalno prema suparničkom golu s obzirom na najvišu točku tijekom posljednjih šest dodavanja ili točno dodavanje u suparnički kazneni prostor”, dok su im sam broj dodavanja u kazneni prostor više nego prepolovili.
Sve to rezultiralo je time da iz otvorene igre Real Sociedad dopušta najmanje prilika za udarac među svim klubovima u ligama Petice.
U napadačkom segmentu je znak za uzbunu bio odlazak Martina Ødegaarda na kraju prošle sezone, odnosno njegov povratak u Real Madrid, budući da učinak i doprinos Norvežanina cijeloj igri ne može nadomjestiti baš puno igrača.
Srećom, u San Sebastián stigao je David Silva.
Bio je to pravi pogodak. Takvo razumijevanje igre, pozicioniranje između linija i osjećaj za slobodan prostor ne gube se s godinama. Uz sve pohvale koje je Ødegaard lani dobio za svoje predstave, u strogo kreatorskoj ulozi zadnje trećine David Silva je dao Real Sociedadu dimenziju više, barem u dosadašnjem dijelu prvenstva.
Iako je u prosjeku Ødegaard bio nešto involviraniji u samu igru prošle sezone nego što je to Silva ove, mora se reći kako je La Realova prinova nešto konkretnija prilikom upošljavanja svojih suigrača ispred gola. Silva je uspješniji u svakoj od kategorija izdvojenih na grafu iznad za ocjenu kreiranja prilika, a da pritom gubi dvostruko manje lopti, uz znatno viši postotak točnih dodavanja, što je ipak malo iznenađujuće, budući da igra bliže suparničkom golu nego što je igrao Ødegaard.
U kontekstu ranije spomenutih prekršaja mora se spomenuti i sam David Silva, budući da je s dva prekršaja po utakmici po agresivnosti prvi igrač iza Merina. No, njegov utjecaj na momčad je vrlo velik i širok. Posjed lopte, udarci, količina i preciznost dodavanja u posljednje četiri sezone ne variraju puno, te su neke manje razlike vidljive tek u pojedinim sezonama za određene kategorije, ali iskorak iz dosadašnjeg standarda izgradnje napada i kreacije u zadnjoj trećini je više nego očigledan.
U uvodnim kolima La Lige Real Sociedad je povećao broj gol prilika za 55 posto u odnosu na prosjek proteklih triju sezona, dodavanja u suparnički šesnaesterac za 36 posto, dok su ulasci i dodavanja u zadnju trećinu ostali na sličnoj razini kao i dosad. Momčad je naprosto postala efikasnija u situacijama kada dođe pred suparnički šesnaesterac — ove sezone spretnije i konstantnije uspijeva stvarati opasne situacije, a dio one jalovosti koju je proteklih sezona imala u posjedu zasad je izbacila.
Ponešto izmjenjeni izgled vezne i obrambene linije, ali i fluidni sustav prilikom izgradnje napada koji se povremeno pretvara u 3-3-2-2 omogućio je brze i jednostavne izlaske s loptom. Ove sezone momčad po utakmici broji tek 177 dodira u prvoj trećini, što je brojka kakva je obično rezervirana za momčadi koje nemaju preko 55 posto vremena loptu u svojim nogama. Jasan je to signal da se ne gubi vrijeme na bezopasna dodavanja u svojoj zadnjoj liniji, a ta struktura omogućila je igračima poput Mikela Oyarzabala veći fokus na akcije u završnoj trećini.
No, nije sve ni idealno. U utakmicama kada David Silva nije dostupan, poput nedavnog ogleda protiv Villarreala u LaLigi ili AZ Alkmaara u Europa ligi, postane jasno koliko Real Sociedadu nedostaje čovjek koji može pronaći rupu između linija, ugurati se u nju i destabilizirati suparnički blok, ali čak i s njim u sastavu znaju se pojaviti problemi protiv dubokog bloka.
Valencijin trener Javier Gracia je u četvrtom kolu prvenstva u potpunosti prepustio posjed lopte La Realu (65 posto), zatvorivši sredinu terena gustim blokom igrača s planom da kontranapadima pokuša iskoristiti prostor iza leđa posljednje linije. Valencia je ostavili Real Sociedad bez ijedne izgledne prilike za postizanje pogotka, dok je svoju jedinu uspješno iskoristila 15 minuta prije kraja utakmice. Sličnim pristupom igri do pobjede u San Sebastianu je stigao Napoli, a nedavno smo vidjeli da je i Rijeka imala što za reći na Anoeti.
Predstojeći ogledi, pogotovo oni protiv Barcelone i Atlético Madrida, dosta će nam toga reći o tome je li Real Sociedad spreman za nešto više od samo epizodne uloge u ovom prvenstvu. Zasad nije slučajno u vrhu, a potvrdit će to i model očekivanih golova, odnosno bodova, prema kojem je vodeća momčad lige, ali pravo pitanje je ionako koliko će dugo trajati odlična serija rezultata i može li se ova momčad barem približiti legendarnoj generaciji iz 2002./03.
