Laboratorij

Najbolje od HNL-a

Uz pomoć brojki odabrali smo 'idealnih' 11 domaće nogometne sezone

Kraj domaće prvenstvena sezone prilika je da se osvrnemo na neke od igrača koji su pokazali zavidnu razinu igre. Odabrali smo po jednog takvog na svakoj poziciji — možda ne nužno uvijek najboljeg, ali radi se o igračima koji su imali nešto bolju sezonu gledajući kroz brojke u odnosu na konkurenciju.

Prilično je jasno tko je najbolji vratar u ligi. Uostalom, istog tog čovjeka možemo gledati u početnoj postavi u svakoj službenoj utakmici hrvatske reprezentacije posljednje dvije godine, ali ove sezone bi malu prednost u odabiru onih koji su najviše pokazali u ligi u odnosu na Dominika Livakovića mogao odnijeti Osijekov Ivica Ivušić.

On je ove sezone odradio čak 20 od svojih ukupno 36 utakmica bez da je primio gol, što je najviše u ligi, neovisno o tome gledali na to relativno ili apsolutno.

Iz tablice je jasno koliko je dobru sezonu odradio da bi se u konačnici našao i na proširenom popisu izbornika Zlatka Dalića za Europsko prvenstvo. Primao je najmanje golova po utakmici, uz postotak obrana koji je niži samo od postotka Lovre Kalinića na Hajdukovim vratima, dok je udarce iz blizine skidao najuspješnije u ligi. Dodatno mu ide u prilog i broj presječenih lopti (InStat u to broji sva istrčavanja, izlijetanja, hvatanja i sl.), jer drži solidno šesto mjesto u ligi u kojoj je Osijek ekipa koja suparniku nije davala puno prostora u završnici, što se može vidjeti i po činjenici da je posljednji u kategoriji samog broja obrana na 90 minuta igre.

Na desnoj strani obrane u ulozi stopera s četvoricom u zadnjoj liniji smjestili smo Dinamova Rasmusa Lauritsena.

Vokalni Danac se brzo pokazao kao neizostavni član posljednje linije državnog prvaka, a posebno impresivno je ove sezone djelovao u zraku. Iako njegovih 188 centimetara visine nije nisko za stopera, pravu razliku čini postavljanjem i sjajnim tempiranjem skoka, pa mu je taj istančan osjećaj u zračnim duelima pomogao da ih odnese u 79,7 posto slučajeva, na gotovo šest duela u prosjeku na 90 minuta igre. Usporedbe radi, od stopera je samo još dva metra visoki Denis Kolinger, dok je nastupao za Lokomotivu, prebacio brojku od 75 posto uspješnih zračnih duela, dok su svi ostali ispod te točke.

Vrlo pouzdan je bio i na tlu, u napadačkoj i obrambenoj roli, iako se u defenzivnim duelima nešto rjeđe nalazio igrajući u domaćem prvenstvu protiv inferiornijih suparnika. No, sa 75,7 posto uspješnih startova na suparnika daleko je iznad HNL prosjeka za centralnog braniča. U predaji lopte sporadično je griješio, uz veću ulogu u organizaciji igre prema naprijed od svog stoperskog partnera Kévina Théophile-Catherinea. Bio je srce Dinamove obrane u svim natjecanjima i ključni obrambeni igrač, stoga dobiva i mjesto u ovoj ekipi.

Pronaći mu partnera za lijevu stranu obrane je malo teži zadatak, budući da se ne može reći da se netko u tolikoj mjeri istaknuo ove sezone, stoga smo se odlučili dati mjesto predstavniku Osijeka, ekipe koja je primila najmanje golova ove sezone.

Jevhen Čeberko ima niz argumenata zbog kojih možda ne bi trebao biti ovdje — od dolaska tek na zimu, do grešaka potkraj prvenstva, pa i činjenice da igra u liniji s trojicom (a ovdje su dvojica), ali uspio je u nečemu što je bilo prilično zahtjevno. Kvalitetno je nadomjestio odlazak Ante Majstorovića. Preuzeo je njegovu ulogu u posjedu, kao najkvalitetnija opcija u izgradnji napada kada Osijeku to zatreba, a nije zaostajao niti u defenzivi. Iako je bio pouzdan u zračnim duelima, veću razliku je donosio u igri na tlu, gdje je uz odlično čitanje igre prilično dobro iskorištavao svoju pokretljivost da bi na vrijeme stigao reagirati na suparnika.

Na grafu vidimo njegov statistički učinak ove sezone, a za usporedbu je uzet Osijekov kapetan i vođa zadnje linije, Mile Škorić. Mada je njihova uloga u ekipi različita, Čeberkova generalno odlična polusezona je jasno vidljiva, pa iako je drugih stopera na sličnoj razini svakako bilo, prednost dajemo čovjeku o kojem se nije toliko pričalo i pisalo proteklih mjeseci.

Slična je situacija i na desnoj bočnoj strani, budući da je svaki od kandidata u nekom trenutku bio ispao iz forme. Doduše, Dinamovu Sadeghu Moharramiju ozljeda je prekinula sezonu, ali svi drugi desni bekovi su tijekom sezone imali velike amplitude u igri, pa to nije izbjegao ni naš konačno odabrani igrač.

Ivan Tomečak je u prvom dijelu sezone bio jedan od najboljih Rijekinih nogometaša u ulozi wing-backa kada je Simon Rožman igrao s trojicom u zadnjoj liniji. Njegov pad forme dobrim dijelom se poklapa s nizom od sedam utakmica bez pobjede, a taj pad se nastavio do samog kraja sezone; no, kada je bio na svom vrhuncu, Rijeka je mogla graditi igru preko njega.

Nitko od bekova, bilo lijevih ili desnih, na 90 minuta igre nije prebacio 1,5 točnih centaršutova ove sezone, nitko osim Tomečaka. On je nakon svih utakmica na 2,2 točna centaršuta iz 5,8 upućenih, što mu daje uspješnost od fantastičnih 37,8 posto, dok je ligaški prosjek na 27,6 posto. Nažalost, njegova kvalitetna ubacivanja nisu dovela do velikog broja asistencija — što, naravno, ne ovisi samo o njemu — ali gotovo uvijek su dovodila do opasnih situacija u suparničkom kaznenom prostoru. U obrambenom dijelu malo zaostaje za najboljim bekovima lige, ali u ovom odabiru presudna je bila njegova uloga i važnost u napadačkom dijelu igre.

Koliko god Dinamo bio nadmoćan u usporedbi s ostatkom lige, potpuno je druga ekipa kada na terenu nema svog kapetana

Da bismo malo izbalansirali obranu na lijevu bočnu stranu stavili smo Joška Gvardiola, koji je primarno igrajući lijevog beka za Dinamo ove sezone radio nevjerojatne stvari za čovjeka koji je sredinom sezone napunio 19 godina.

Kada se u obzir uzme činjenica da je prirodno stoper, te da ga je RB Leipzig kupio imajući ga u vidu za poziciju lijevog stopera u zadnjoj liniji s trojicom, njegove ovosezonske predstave izgledaju još impresivnije. Nevjerojatno brzo se prilagodio i napredovao tijekom sezone da bi došao na aktualnu razinu, a posebno fascinira sigurnost s kojom igra, kao da je već godinama u prvoligaškom društvu.

Sugeriraju to i njegove brojke, posebno ako pogledamo efikasnost akcija u oba smjera igre. U tablici vidimo neke od elemenata u kojima je u samom vrhu među bekovima lige, ali je, osim navedenih, najbolji i po uspješnosti u zračnim duelima, a tek je za nijasnu neprecizniji u centaršutevima od Tomečaka (ima 36,4 posto uspješnosti). Budućnost hrvatske nogometne reprezentacije i sad već i prošlost HNL-a.

Veznu liniju otvaramo s Kristijanom Jakićem.

Prošle sezone je u Lokomotivinoj sezoni koja je rezultirala drugom mjestom u prvenstvu Jakić igrao u ulozi jako sličnoj onoj Arijana Ademija u Dinamu. Nije bio klasični zadnji vezni, niti je bio profil poput Nikole More kojeg je zamijenio, ali sve sumnje s početka sezone da bi mogao na visokoj razini preuzeti to mjesto Jakić je vrlo brzo uklonio. Uskočio je u početnu postavu i, iako mu je trebalo par tjedana i velikih utakmica da u potpunosti uhvati konce igre, nametnuo se kao neizostavni Dinamov prvotimac.

Naravno, s obzirom na prošlu sezonu i promjenu uloge, puno manje sudjeluje u završnici napada i kreiranju za svoje suigrače, okrenuvši se jednostavnijim i sigurnijim rješenjima, ali je zato bio fantastičan u defenzivnim segmentima igre. Digao je postotak duela na račun obrane s 56 na gotovo 60 posto, podigavši značajno uspješnost startova i zračnih duela, a usprkos činjenici da igra u ekipi koja ima puno više loptu u svojim nogama nego prošlosezonska Lokomotiva, digao je i sam broj uspješnih startova i presječenih lopti. Ukratko, postao je pouzdan zadnji vezni i ono što je Dinamu nedostajalo odlaskom More.

Njegov partner u veznom redu mora biti Ademi.

Koliko god Dinamo bio nadmoćan u usporedbi s ostatkom lige, potpuno je druga ekipa kada na terenu nema svog kapetana, o čijim liderskim sposobnostima ne treba trošiti riječi. No, ne pati Dinamo kada makedonskog reprezentativca nema na terenu samo zbog tog aspekta igre, već i doprinosa kojeg daje svojom igračkom kvalitetom.

Koliko točno znači za igru potvrdit će i statistika, jer nijedan veznjak u ligi nema takvu kombinaciju igre u oba smjera. Iako se ni u jednoj kategoriji navedenoj u tablici nije našao na prvom mjestu, u svim bitnim elementima se nalazi među dvojicom ili trojicom najboljih — nešto što nitko drugi nema. U centralnom dijelu terena daje potrebnu pouzdanost, sigurnost i točnost, a često se priključuje u završnicu napada, gdje osim vlastitih dolazaka u prilike kreira i za svoje suigrače. Uza sve to, elitan je u defenzivnim zadacima i bez ikakve dvojbe najbolji centralni veznjak lige.

Za desno krilo svoju kandidaturu je istaknuo Dinamov dvojac Lovro Majer i Luka Ivanušec, s tim da je to Ivanušecu nešto prirodnija i češća pozicija ove sezone nego Majeru. No, iako je tu vrlo lagano mogao završiti i Luka, prednost smo zbog odličnog prvog dijela sezone i nešto efikasnijeg učinka u svim natjecanjima dali Majeru. Dinamova desetka ove sezone je pod Zoranom Mamićem eksplodirala i došla na prag onoga što se očekivalo kada je doveden iz Lokomotive.

O njegovim razigravačkim sposobnostima se već sve zna, a činjenica da je igrač s najviše dodavanja na 90 minuta od svih ofenzivnijih igrača, te da uz to drži iznimno visoku točnost zbog toga neće nikoga začuditi. Odličan je u izbacivanju suparnika na malom prostoru, čemu svjedoči i postotak uspješnost driblinga od 68,9 posto, ali segment u kojem je napredovao ove sezone svakako mora biti obrana. Puno se bolje postavlja i sudjeluje u defenzivnim zadacima nego što je to bio slučaj prošle sezone, pa mu prostate još dodatno uhvatiti kontinuitet forme, te polagano dizati razinu igre koja bi u budućnosti trebala dovesti do reprezentativnog dresa.

S druge strane, malo tko je utjecao na promjenu igre neke ekipe, kao što je to napravio Marko Livaja svojim dolaskom sredinom veljače u Hajduk.

Momčad je u tom trenutku s utakmicom manje bila na 14 bodova minusa u odnosu na treće mjesto u ligi. S njim na terenu, Hajduk je u 15 utakmica uzeo 10 pobjeda, četiri remija, dok je izgubio samo protiv Osijeka. Drugim riječima, Hajduk je u utakmicama kada je na terenu imao Livaju uzimao 2,27 boda po utakmici, dok je u 21 utakmici koju on ove sezone nije igrao Hajduk uzimao prosječno 1,24 boda. Skok za više od jednog boda.

Naravno, nije on bio jedina promjena u zimskom prijelaznom roku za splitski klub, budući da su još došli Kalinić, Marco Fossati i Alexander Kačaniklić, ali nitko od navedenih nije utjecao na igru kao Livaja. U napadačkom dijelu igre sve se počelo vrtjeti oko njega, a osim što je bio fokalna točka pri prelasku u zadnju trećinu, uspio je dostaviti i konkretne rezultate, pa se njegovih 0,83 golova i asistencija na 90 odigranih minuta može mjeriti s najefikasnijim napadačima lige. Mada je na terenu prema InStatu proveo tek 1.405 minuta, jedan je od najvećih razloga zbog kojih je Hajduk na kraju ulovio toliko željenu Europu i zbog toga bez ikakve dvojbe ima svoje mjesto u ekipi.

Budući da na suprotnom krilu imamo ponajboljeg playmakera lige, red bi bio da na lijevoj strani bude jedan od najboljih strijelaca i najopasnijiš šutera ove sezone. Mislav Oršić je legitimni izbor kao već standardni član svih reprezentativnih okupljanja i sigurno najbolje lijevo krilo lige, ali ne smijemo zanemariti koliko je Gorica ove sezone išla na pogon Kristijana Lovrića i njegovih 15 postignutih pogodaka. Koliko je važan moglo se vidjeti kada su pretkraj sezone ostali bez njegova napadačkog učinka zbog ozljede koljena, što je u kombinaciji s izostankom Joeya Suka u veznoj liniji uvelike naštetilo Goričinu bodovnom učinku.

Činjenica da je Lovrić daleko ispred svih ostalih krila i ofenzivnih veznjaka po količini udaraca koje uputi prema suparničkom golu dovoljno govori o ovlastima koje ima u momčadi. Nije to bez razloga tako, jer Lovrić je još prošle sezone pokazao kakvu nogu ima. Ove sezone je to samo potvrdio, te pokazao da bljeskovi iz prošle sezone nisu slučajni, usput se digavši za još jednu razinu, a sjajne predstave su ga naposlijetku dovele i do prvog nastupa za hrvatsku reprezentaciju.

Naravno, ne može cijela ova priča proći bez najboljeg strijelca lige.

Svoje ozbiljne argumente za ulazak u ekipu imaju Bruno Petković i Mario Gavranović, svaki na svoj način, ali Ramón Miérez je ove sezone naprosto eksplodirao u Osijekovu napadu. Više od njegova 22 pogotka u domaćem prvenstvu su u posljednjih 25 godina HNL-a zabila samo dvojica igrača — Ilija Nestorovski s 25 golova u sezoni 2015./16., te Eduardo s 34 u sezoni 2006./07. Naravno, količina golova je impresivna, ali ono što je također fascinantno je njegova važnost za Osijekovu igru.

Nekada se čini kao da je dovoljno uputiti loptu u Miérezovom smjeru, a on će se već nekako izboriti za nju. Govori to i volumen napadačkih duela u kojima se ove sezone nalazio na 90 odigranih minuta, pri čemu je samo Gedeon Guzina ispred njega, ali jednako tako, patila je i efikasnost zbog velikog dijela onih ‘teških’ lopti. No, efikasnost nije patila ispred gola. Ako ste dobili dojam da Miérez ni iz čega može izvući neki opasan šut ili postići pogodak, bili ste u pravu. Kao što je vidljivo na grafu iznad, ne postoji napadač koji je tako redovito pospremao prilike i zbog toga, zaslužio je svoje mjesto među najboljima.

Svatko od nas ima neke favorite, a vjerujemo kako mnogi vaši na kraju nisu u ovih 11, što nikako ne znači da to nisu zaslužili. Za gomilu ovdje nenavedenih igrača na svim pozicijama postoje dobri argumenti zašto su upravo oni trebali biti među najboljima i konačni točan odgovor ne postoji. Mi smo birali profilom različite igrače na pozicije tražeći u statistici nešto u čemu se oni ističu, uzimajući pritom u obzir da su i generalno odigrali sezonu na visokoj razini, ali svejedno ostaje još puno opcija za odabir.

Stoga podijelite s nama i svoje mišljenje — tko još zaslužuje uskočiti u ekipu prvenstva?

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.