Nakon šest sezona u Interu, razbijenih jednogodišnjom posudbom u Bayern, Ivan Perišić odlazi okušati se u najjačoj ligi na svijetu. S 33 godine izgleda kao da u svojoj igri nije izgubio ništa od karakteristične energije, snage i atleticizma koji ga krase tijekom cijele njegove karijere.
Uostalom, pokazivao je to tijekom cijele ove sezone, igrajući u standardnoj ulozi na lijevoj bočnoj strani Interova sustava 3-5-2, na kojoj je odigrao 48 od svojih 49 utakmica ove sezone. Gledajući sva natjecanja upisao je 10 pogodaka i decet asistencija, redovito ulazeći u završnicu napada, a u finalu talijanskog kupa Juventusu je zabio dvaput u produžecima, oprostivši se od Intera s trojefem u ruci. Još od Intera Antonija Contea, nakon povratka iz Bayerna, pokazao se kao fantastično rješenje na boku, a sličan način igre u istoj formaciji od njega je tražio i Simone Inzaghi.
O njegovoj učinkovitosti najbolje govore same brojke.
U formacijama s trojicom u posljednjoj liniji jako se puno traži od wingbackova. Oni moraju biti iznimno fizički spremni za pokrivati cijelu svoju stranu u svim napadačkim, ali i obrambenim zadacima. Pružaju svojoj ekipi širinu i opcije za dodavanje u izgradnji igre, a obvezni su priključiti se završnici napada — bilo kao razigavači i realizatori, bilo da dodatno rašire suparničku obranu svojim kretnjama bez lopte. Njihova je važnost posebno izražena i u Interu, koji za dobar dio svoje kreacije zahvaljuje svojim bekovima.
Na grafu dolje prikazali smo sve obrambene igrače u prošloj sezoni Serie A u kategorijama slanja lopte u kazneni prostor — preko dodavanja ili preko ulaska s njom u završnicu i prilično je jasno koliko su važni.
Prošle sezone nitko u ligi nije imao takvu kombinaciju donošenja lopte u završnicu napada kao Perišić. Na 90 minuta igre, najviše ih je unosio u kazneni prostor, a više dodavanja od njega su imala samo trojica igrača. Čak su i ostali Interovi pojedinci u samom vrhu: standardni Denzel Dumfries s desne strane, ali i Federico Dimarco, koji je dobar dio sezone proveo igrajući na stoperskoj poziciji.
S takvom ulogom Interovih bekova u fazi napada, s važnom razigravačkom zadaćom i kada su obvezni toliko često sudjelovati u samom finišu akcija, jasno je kako će se to odraziti i na broju prilika u kojima se nađu ili namjeste svojim suigračima. Upravo to pokazuje donjih graf na kojem je na x-osi prikazan broj očekivanih golova, a na y-osi broj očekivanih asistencija. Vidimo da su sva trojica spomenutih Interovih bekova visoko pozicionirani, a svoje mjesto pronalazi i Danilo D’Ambrosio. Iz svega toga prilično je jasna Perišićeva napadačka uloga i njegova važnost za Inter. S obzirom na visok broj dodira u završnoj trećini terena i primljenih progresivnih dodavanja, vidi se njegova važnost u organizaciji igre, odnosno to koliko su dodavanja prema bočnim igračima esencijalna za Interov napredak kroz linije.
No, uz sve napadačke vrline, spomenuli smo koliko je za formacije s trojicom u zadnjoj liniji važna igra u defenzivnom smjeru, pa je stoga bitno spomenuti što nudi na tom aspektu igre.
U taj dio analize možemo krenuti i kroz situaciju u Tottenhamu.
Sezonu je sa Spursima započeo Nuno Espírito Santo, ali pet pobjeda i pet poraza u njegovih uvodnih 10 ligaških ogleda bilo je nedovoljno za ambicije londonskog kluba te je nakon 0:3 na svom stadionu protiv Manchester Uniteda bilo vrijeme za smjenu menadžera. Na klupu je zasjeo Conte i sustav se, kako to već priliči njegovim ekipama, promijenio u neku od verzija s trojicom u zadnjoj liniji. Najčešće je to 3-4-2-1 s Dejanom Kuluševskim i Son Heung-minom iza Harryja Kanea.
Na poziciji lijevog beka Conte birao između Sergija Reguilóna i Ryana Sessegnona, a po njegovu dolasku u klub sve više je prilika počeo dobivati Englez. Iz napadačke perspektive, njih dvojica daju prilično slične elemente s uspredivom produkcijom; sudeći po podacima, Sessegnon ih je uspijevao odraditi u nešto manje akcija. Veća je razlika u načinu pritiska na suparnika, budući da Sessegnon u napadačkoj trećini terena ulazi u 4,8 pritisaka, dok je Reguilón na 2,3 pritisaka na 90 minuta igre.
Mogućnost visokog oduzimanja lopte ili barem onemogućavanja suparniku da lako izgradi igru Tottenhamu je, u utakmicama sa Sessegnonom na terenu donijela +0,88 golova više nego kad njega nije bilo, dok je u istoj kategoriji Reguilón na -0,99 na 90 minuta. Njegove bolje fizikalije i visoko pozicioniranje daju dodatnu dimenziju Conteovoj igri, ali brojne probleme stvaraju konstantne ozljede koje Sessegnon trpi.
Zbog toga se Perišić čini kao idealan fit za ono što Conteu treba na toj lijevoj strani.
Na grafu je prikazana količina akcija pritiska na suparnika s loptom, ovisno o trećinama terena. Vidljivo je u koliko malo ih Perišić ulazi u obrambenoj trećini terena, a koliko puno kad se radi o napadačkoj trećini. Njegova energija, brzina, pokretljivost i radna etika omogućit će Conteu da daleko od svog gola dobije defenzivni impuls koji mu je prijeko potreban za kvalitetan presing. Uostalom, način na koji ga je Perišić već jednom u Interu osvojio, u trenucima kada je Conte bio spreman razmišljati o drugim rješenjima za tu poziciju, pa onda i trenerovo insistiranje da mu ga dovedu u Spurse, govore o tome koliko mu vjeruje.
Kako to već biva s ekipama koje se ne bore konstantno za titule u svim natjecanjima u kojima se nalaze, kada se priča o prinovama i pojačanjima, obično se govori o mladim igračima i talentima. Conte je netom nakon svog dolaska u klub imao kritike na takvo funkcioniranje kluba, jer je svjestan da mu za borbu s najjačima trebaju igrači koji će biti plug ’n’ play, a ne pojedinci kojima treba prostora i vremena da dosegnu zadovoljavajuću razinu.
Njegove su molbe uslišane dovođenjem Perišića, koji osim kvalitete donosi i drugačiji pristup igri, te u nekom obliku i mentorsku ulogu. Taj utjecaj nije isključivo vezan uz njegove igračke kvalitete. Sposobnost održavanja ovako visoke razine igre u 34. godini života može se ostvariti samo potpunom predanošću. Za Tottenhamov pomalo ‘gubitnički’ mentalitet uzrokovan, prije svega, prazninom u njegovim trofejnim vitrinama, igrači poput Perišića mogu biti presudni u nastojanju da se takva klupska kultura počne mijenjati.
