U posljednje dvije sezone malo koji igrač se toliko otvoreno i često povezivao s potencijalno novom momčadi kao što je slučaj sa Jadonom Sanchom i Manchester Unitedom. Još u ljeto 2019. Unitedovi su navijači bili uvjereni kako je sve riješeno te da će se Sancho vratiti u Manchester, ali u ‘crveni’ dio grada. Ipak, u tom prijelaznom roku klubovi se nisu uspjeli dogovoriti, odnosno United nije uspio zadovoljiti uvjete koje su postavili iz Borussije Dortmund, ali dvije godine nakon toga Sancho će ipak postati novi igrač kluba s Old Trafforda.
U ljetu između uskočila je globalna pandemija, što se uvelike odrazilo na tržištu, pa je odrađeno samo pet transfera s odštetom iznad 60 milijuna eura, od kojih dva otpadaju na onaj dogovor Juventusa i Barcelone za Arthura i Miralema Pjanića. Usporedbe radi, sezonu ranije se za čak 14 igrača izdvojio taj ili veći iznos, a Sancho bi trebao biti prvi ove sezone koji će probiti granicu od 80 milijuna. Još nije službeno predstavljen, ali obavio je liječnički pregled i obavezno fotografiranje u Unitedovu trening kompleksu, te bi nakon 137 službenih nastupa za Dortmund, kao zreliji i još bolji igrač napokon trebao obući crveni dres.
Što Sancho točno donosi Manchester Unitedu, zašto su ondje toliko dugo inzistirali na njemu i kako će se uklopiti u momčad?
Sancho je toliko dugo bio glavna želja ljudi u Unitedu jer jamči im nadogradnju onih dijelova igre u kojima im je prošlih sezona nešto nedostajalo
Za početak, moramo se dotaknuti samog kluba. Iako bi se možda po učinku prošle sezone moglo zaključiti da Unitedov napad funkcionira na visokoj razini, budući da je u Premier ligi samo gradski rival City postigao više pogodaka, određeni problemi postoje. Jedan od njih je i velika razlika između opasnih napada preko bočnih strana, pri čemu je napad preko lijevog krila značajno opasniji, pa samim time i dosta češći.
Kada bismo iz jednadže izbacili napade kroz središnjicu terena, te samo gledali lijevu i desnu stranu, prema Optinim podacima u Premier ligi samo dvije ekipe imaju veću tendenciju napadati preko svoje dominantnije strane od Uniteda. Za Aston Villu i Crystal Palace to nije toliko ni neočekivano, jer na lijevom krilu za njih igraju Jack Grealish i Wilfired Zaha — igrači koji imaju ogromnu ulogu i prilično odriješene ruke u napadačkoj fazi igre.
Brojka od 56 posto na prvu ne zvuči toliko puno, ali je dovoljno da se tijekom utakmice i golim okom jasno primijeti da je jedna strana napada ‘zaposlenija’ od druge. Za momčadi poput Ville i Palacea, koje prema budžetu nisu blizu vrha, relativno je očekivano da nekoga tko posjeduje izvanredan talent koriste što je više moguće, ali u Unitedovu slučaju malo veća doza neizvjesnosti o tome odakle će doći opasnost ne bi smjela biti problem.
Kada znate da je znatno veća vjerojatnost da će United napadati preko lijeve strane, puno se lakše tome prilagoditi i pripremiti svoj blok. To znači da će veći obrambeni fokus suparnika svakako biti na njihovoj desnoj strani, što dodatno otežava posao napadačima koji tu obranu napadaju. Dijelom zbog toga, a dijelom i zato jer mu nedostaje igrača koji bi u kontinuitetu uspješno radili višak jedan na jedan, United je prošlu sezonu zaključio na nezavidnim mjestima kada se pogleda statistika u kategorijama vezanima za dribling.
Naravno, ne pomaže ni činjenica da je na desnoj strani na bočnoj poziciji standardan napadački relativno neaktivni Aaron Wan-Bissaka, ispred kojeg su se tijekom sezone obično izmjenjivali Mason Greenwood i Daniel James. Njih dvojica su igrali u ulozi koja je zahtijevala puno više traženja dubine, ulazaka u završnicu i sam udarac nego sudjelovanja u izgradnji igre i razigravanju suigrača — pa je, primjerice, više udaraca prema golu od Greenwooda na 90 odigranih minuta u cijeloj Unitedovoj ekipi imao samo Bruno Fernandes.
Kada je u drugom dijelu sezone Ole Gunnar Solskjær premjestio Paula Pogbu na lijevo krilo, United je dobio određenu dozu kreativnosti u završnoj trećini, usput dodatno oslobodivši prostor Lukeu Shawu za njegove napadačke kretnje. Tim manevrom donekle je uspješno uravnotežen omjer igrača koji završavaju akcije i onih koji ih stvaraju za suigrače.
Upravo u tom segmentu igre bi se akvizicija Jadona Sancha mogla pokazati ključnom, jer točno one dijelove igre u kojima United kaska (u dobrom dijelu također Greenwood i James) bi Sancho mogao unaprijediti.
On je u Dortmundu navikao puno više sudjelovati u kreaciji napada, pa se znatno češće nalazio s loptom u nogama nego što je to slučaj s Unitedovim desnim krilima. Za očekivati je da će se zbog toga u odnosu na njih promijeniti zahtjevi koje Solskjær stavlja pred Sancha. S igračem koji se puno ugodnije osjeća s loptom u nogama, koji može s njom napraviti značajno više kroz dodavanja ili dribling, onaj nerazmjer napada preko lijeve i desne strane bi se mogao anulirati, čime bi United dobio veću dozu nepredvidljivosti u završnici svojih napada i posljedično bio opasniji.
Jednostavnom zamjenom figura na terenu dobit će više mogućnosti za napadanje, ali i potencijalno otvoriti prostor i smanjiti odgovornost Bruni Fernandesu. Naime, Bruno je prošle sezone na različite načine izgubio 722 posjeda svoje momčadi, a koliko je United bio ovisan o njegovim loptama te neočekivanim i rizičnim rješenjima možda najbolje govori podatak da mu je najbliži suigrač bio Shaw sa tek 488 izgubljenih posjeda. Tu bi odgovornost sada u idealnom scenariju trebao podijeliti sa Sanchom, čime bi i suparnička obrana bila nešto manje fokusirana na jednog igrača kojeg je esencijalno zaustaviti.
Sanchov utjecaj na ekipu najbolje se vidi na grafu ispod, gdje smo ga usporedili sa krilima i ofenzivnim veznim igračima u ligama Petice i europskim natjecanjima preko percentila.
S loptom u nogama jedan je od najopasnijih igrača na svijetu u završnoj trećini, a osim odličnog driblinga i prodornosti na prste jedne ruke se mogu nabrojati ofenzivci koji dodaju više uspješnih lopti u suparnički kazneni prostor. Stoga podatak da je prema StatsBombu u posljednje tri bundesligaške sezone upisao 41 asistenciju možda najbolje opisuje koliko dobro razigrava napadače.
Naravno, postoje dijelovi igre na kojima i Sancho mora poraditi, prije svega na obrani.
Dio u kojem mu nedostaje direktne opasnosti po suparnička vrata velikim dijelom će pokriti ostatak napadačkih snaga, ali usprkos odličnoj efikasnosti koju je u defenzivnoj fazi igre imao u Bundesligi nedostaje mu volumena. Odnosno, često nije faktor u obrani i to je nešto što mora nadograditi, posebno ako će u istoj početnoj postavi svoje mjesto uz njega naći Fernandes i Pogba.
Nije nimalo čudno da je Sancho toliko dugo bio glavna želja ljudi u Manchester Unitedu, jer jamči im nadogradnju onih dijelova igre u kojima im je prošlih sezona nešto nedostajalo, kao i rješenje pitanje desnog krila za koje se nije dosad pronašla stalna opcija. Njegova čista individualna kvaliteta i talent trebali bi dići Unitedovu razinu, a kada se pročita kako klub radi na dovođenju Raphaëla Varanea koji bi riješio još jednu problematičnu poziciju, dolazimo do situacije slične onoj koju je Frank Lampard imao na početku prošle sezone.
Solskjærova pojačanja nisu uglavnom došla u ovom prijelaznom roku, pa bi mu situacija mogla biti nešto pogodnija nego bivšem Chelseajevu strategu, ali samim time rastu i očekivanja. Već samo dolaskom Sancha od Solskjæra i njegove ekipe očekuje se bolji rezultat od prošle sezone. Druga pozicija u prvenstvu i finale Europa lige zvuče jako dobro na papiru, ali činjenica da su osvojena tek 74 boda za mjesto doprvaka, te da se u Europa ligu došlo ispadanjem u grupnoj fazi Lige prvaka, stavljaju stvari u malo drugačiji kontekst.
Dio kadrovskih problema riješio se Sanchom, dio se planira riješiti elitnim stoperom, a ostali dijelovi bi mogli pasti na domišljatost trenera da sam pronađe način kako im doskočiti.
