To bi sigurno bilo u skladu sa dosadašnjim željama Pepa Guardiole, barem što se tiče njegove trenerske povijesti i zahtjeva koje je imao od svojih centralnih napadača. Tijekom njegove 15-godišnju trenersku karijeru kroz ruke mu je prošlo manje ili više različitih profila napadača, ali dojam je da dosad nitko od njih nije bio baš kao Haaland. Napadač koji ne treba biti uključen u svaku akciju da bi dostavio ono što se od njega najviše očekuje: golove.

Da bismo provjerili tu tvrdnju, pokupili smo dostupne podatke o broju dodavanja i udaraca na 90 odigranih minuta u prvenstvu i Ligi prvaka za sve centarfore koje je Guardiola vodio. Podaci koje Opta pruža preko Whoscoreda sežu od sezone 2009./10. nadalje, pa nam ostaje nepoznanica kakva je točno sa statističke strane bila Guardiolina prva sezona u Barceloni, ali sve nakon toga ubačeno je na graf ispod.

Na grafu odmah treba primijetiti Lionela Messija; mada je tek dio vremena igrao na poziciji ‘devetke’ i sigurno ga ne možemo mirno svrstati među sve druge centarfore koje je Guardiola imao, svejedno smo uključili i njega. Slično vrijedi i za Thomasa Müllera u Bayernu i Phila Fodena sada u Cityju, ali svi oni su odigrali barem 600 minuta u tim sezonama kao istureni napadači, pa smo ih stoga uvrstili, a upravo oni tvore dvije od ukupno četiri grupe igrača koji su zaseban profil napadača uzimajući ova dva statistička elementa u obzir.

Naravno, Messi je sam svoja kategorija, dok su spomenuta dvojica, uz Gabriela Jesusa, igrači koji značajno sudjeluju u igri (češće ni ne igraju kao centralni napadači), ali nemaju posebno visok broj udaraca prema vratima. Treća kategorija igrača obuhvaća Sergija Agüera, Roberta Lewandowskog i sve one koji su na 90 minuta igre imali oko 30 dodavanja ili manje od toga, a često su dolazili u šuterske prigode, a zanimljivo je da nijedan od tih igrača ni u jednoj sezoni nije držao prosjek na manje od 22 dodavanja.

“Moramo znati da će Erling biti tamo cijelo vrijeme. U prošlosti, s lažnom devetkom ili nekim drugim tipom igrača, možda ne bismo znali. Ali ovaj tip će biti tamo”

Zbog toga se mora kreirati i četvrta kategorija napadača, rezervirana isključivo za Haalanda. On je dosad za City u svim natjecanjima na ispod 14 dodavanja svakih 90 minuta provedenih na terenu, a za to vrijeme stigne šutirati četiri i pol puta prema suparničkim vratima, ali to Norvežanina ni najmanjene zabrinjava.

“Ljudi možda pričaju kako nemam dovoljno dodira s loptom, ali nije me briga za to”, izjavio je. “Znam što ću napraviti, što trebam napraviti i to je upravo ono što ću i dalje činiti.”

Nakon 14 pogodaka u 10 odigranih utakmica za City teško mu se može proturječiti, jer upravo zbog golova je doveden, a da bi bio ubojit napadač ne treba pretjerano mnogo dodira s loptom. Uostalom, u dosadašnjoj je karijeri pokazao da to nije ni njegov stil nogometa. Usprkos značajnom napretku u finim tehničkim segmentima igre, nikad nije funkcionirao kao mantinela ili link-up igrač koji će se spuštati duboko u svoju veznu liniju kako bi sudjelovao u izgradnji i usmjeravanju napada. Jedna od njegovih najjačih karakteristika je traženje prostora bez lopte i siloviti trkovi iza leđa zadnje linije, a velika količina takvog kretanja često će značiti da lopta neće završiti kod njega.

U Cityju su takvi scenariji dodatno potencirani, budući da momčad svoje suparnike redovito zbije u niski blok, čime se manevarski prostor napadačima smanjuje, pa oni samim time moraju naučiti živjeti s nešto manjim brojem posjeda u opasnim zonama terena. Stoga je korisno vidjeti kako Haalandove brojke izgledaju u usporedbi s ostalim elitnim ‘devetkama’ u Europi, a budući da je na početku sezone prošlo tek nekoliko utakmica, u prosjeke smo uračunali i prošlu sezonu.

Razlika između uloge kakvu je Haaland imao u Borussiji Dortmund i ove koju ima kod Guardiole je očita, pa iako se tek radi o uvodnih 10 utakmica i 824 minute iz kojih smo izvukli brojke, to je dovoljan uzorak da nam već da neke informacije.

Na 90 minuta igre zasad je na tek nešto manje od prosječno 25 dodira, što je za 10 dodira manje nego što je imao u Dortmundu i još dodatno manje od ostalih vrhunskih europskih napadača. U čak pet utakmica loptu je dodirnuo manje od 20 puta, a vrhunac je bio protiv Bournemoutha, kad je City 67 posto vremena imao loptu u svojim nogama, ali je Haaland u kontakt s njom došao tek osam puta, od čega su dva bili udarci.

Ukupno gledajući, na udarce zasad otpada 18,4 posto njegovih dodira u Cityju, što je značajno manje od ostalih napadača. Najbliže u tom segmentu mu je Lewandowski, koji je u posljednjih pet sezona najviše imao u sezoni 2020./21., kad mu je u Bayernu na udarce otpadalo 12.1 posto svih dodira s loptom. Razlika u profilu još je očitija ako ga usporedimo s Karimom Benzemom, Kylianom Mbappéom ili Harryjem Kaneom, te je jasno koliko je njegov doprinos igri ekipe više vezan za kazneni prostor.

Zbog toga bi bilo za očekivati da je broj duela u kojima se nađe tijekom utakmica na visokoj razini, ali njegove brojke ove sezone, kao i prošle, ne odaju baš takav dojam. No, treba biti svjestan da se dueli u ovom slučaju računaju kao zbroj prekršaja, zračnih duela, startova na suparnika i driblinga, bilo da se igrač nalazi u obrambenoj ili u napadačkoj ulozi. Time u jednadžbu ne ulaze sve on situacije hrvanja, nagurivanja i ‘remplanja’, pa je stvarna brojka duela često drugačija od statističke brojke.

Stoga će za njegov treći gol protiv Crystal Palacea, kad se otresao stopera i poentirao pored vratara, u rubrici duela ostati nula. U neku ruku to je mana tog statističkog parametra, ali idealno potvrđuje o kakvom se igraču radi. Na otvorenom prostoru si je kreirao dovoljno mjesta kako bi primio dodavanje i, bez obzira na to tko bio kraj njega, dovoljno je brz i snažan da riješi tu prepreku, a sav posao oko pozicioniranja, orijentacije i izdržavanja kontakta statistički neće biti nagrađen ne dovede li do pogotka.

Takva kombinacija brzine i snage kod nekog igrača odavno nije viđena, a igrač koji je tako silovito, uz nešto drugačiji stil igre, prolazio kroz suparničke obrane kada dobije dovoljno prostora bio je Ronaldo. Naravno, govorimo o onom brazilskom koji je do svog 23. rođendana postigao 208 pogotka u svim natjecanjima, klupskim i reprezentativnim. Uzmemo li u obzir količinu golova koje je zabijala njegova momčad, da bismo pokušali izbaciti veliku razliku između stila nogometa danas i prije 20 godina, vidimo da je zabio 35,7 posto svih golova koje je postigla njegova momčad.

Zanimljivo nam je to iz perspektive glavnog junaka ove priče, jer upravo je Haaland na putu da preskoči legendarnog Brazilca na vrhu liste najboljih mladih napadača u suvremenom nogometu. Zasad su na istoj decimali, ali koračić ispred je Norvežanin koji još do kraja ove sezone ima vremena prije nego što navrši 23 godine, te samim time još dovoljno vremena da se možda osamostali na vrhu liste. Mbappé je ostao malo kratak što se tiče ukupnog broja golova u utrci za Ronaldom, ali Haaland bi, odigra li većinu ove sezone, također trebao doći na razinu 200 golova, te možda i u toj kategoriji zaprijetiti O Fenômenu.

Usprkos godinama, već četvrtu sezonu drži broj golova u ravnini broja odigranih utakmica i njegov dodatak ekipi kao što je ovaj City morao bi omogućiti Guardioli dovoljan broj rješenja za otvaranje suparničkih vrata u utakmicama Lige prvaka. U utakmicama u kojima bi Haaland trebao dobiti više prostora nego u susretima protiv donjeg doma premierligaša do izražaja će doći sve one karakteristike koje ga čine noćnom morom za suparničke stopere.

Ono što bi moglo zabrinuti sve Cityjeve suparnike, bez obzira u kojem natjecanju ih imali, činjenica je da, koliko god se Haaland privikava na život u Pepovu sustavu, toliko se i Pepov sustav privikava na njega.

U Cityju su se tijekom proteklih sezona od napadača naviknuli da se spušta, sudjeluje u igri, nudi u međusprostoru i brojne druge stvari koje nisu nužno usko vezane za ulogu klasične ‘devetke’. Rekao je to i Guardiola nakon utakmice protiv Bournemoutha u Premier ligi, onoj u kojoj je Haaland osam puta dotaknuo loptu, pokušavajući opravdati Fodena i njegov šut iskosa kadaje imao Haalanda slobodnog za šut na prazan gol sa šest metara: “Mora dodati. Moramo znati da će Erling biti tamo cijelo vrijeme. U prošlosti, s lažnom devetkom ili nekim drugim tipom igrača, možda ne bismo znali. Ali ovaj tip će biti tamo”.

Razlog je to zbog kojeg Guardiola nikad u potpunosti nije kliknuo sa Sergijom Agüerom. U svojim sustavima nije od napadača tražio povremeno sudjelovanje u igri, već aktivno kretanje, odvlačenje i nuđenje — nešto što Agüero, usprkos silnim golovima, nije kontinuirano obavljao. No, čini se kako je dovođenjem Haalanda u želji za završnim iskorakom u Ligi prvaka pomalo popustio od principijelnog držanja svojih inicijalnih zahtjeva i ideja.

Sad u kadru ima nevjerojatan stroj za golove, te je potpuno svjestan u kakvoj ulozi se on najbolje osjeća. Ako i kad u potpunosti klikne s ostatkom momčadi, ta bi ekipa mogla postati nezadrživa.