Laboratorij

Suđenje u HNL-u: Ipak se kreće?

Jesu li suci još uvijek grobari hrvatskog nogometa?

Nekako je već uobičajeno da u domaćem nogometu priča o suđenju i sucima zauzima jednu od glavnih uloga, ali u proteklom tjednu je bila prilično neuobičajena situacija. Puno se pisalo i komentiralo sve ono što je Ivan Bebek, jedan od šestorice sudaca koji spadaju u elitnu skupinu, u nešto manje od dvije minuteispričao o situaciji između Marka Livaje i Justina de Haasa, o Hajduku i Splitu, ali to neće biti fokus ovog teksta.

Pojačana priča o suđenju podsjetila nas je da provjerimo u kojem smjeru se posljednjih sezona kreće kvaliteta suđenja i samih sudaca. Kada smo prvi put provjeravali što podaci kažu o suđenju u HNL-u situacija je gotovo alarmantna — bilo da se radilo o poslu koji hrvatski suci obavljaju u Europi, bilo o onome kako sude u Prvoj HNL. Tada smo suce nazvali “grobarima hrvatskog nogometa”, pa smo odlučili pogledati je li se situacija izmijenila.

Od početka 2016./17. do kraja 2020./21. u dva UEFA-ina europska natjecanja pravdu je dijelilo 168 različitih sudaca iz 45 zemalja, dok je 65 sudaca iz 27 različitih zemalja vodilo barem jednu utakmicu iz glavnog natjecanja Lige prvaka. Među najboljima koju su dobili čast suditi Ligu prvaka nema nijednog hrvatskog suca, ali u prošloj sezoni su se prvi put od umirovljenja Marija Strahonje uz Bebeka pojavila još neka domaća imena.

Gotovo svaka četvrta utakmica ove sezone u HNL-u traje preko 100 minuta

Fran Jović s tri utakmice grupne faze Europa lige i Duje Strukan s dvije utakmice istog natjecanja pridružili su se Bebeku, dugogodišnjem standardnom sudioniku UEFA-inih natjecanja, ali ukupno gledajući prikupili su tek 19 susreta u pet sezona. To znači da su HNS-ovi suci odsudili manje utakmica od 25 drugih europskih saveza te dijele 26. mjesto te kategorije s Latvijcem Andrisom Treimanisom koji je samostalno prikupio 19 nastupa, od čega tri u Ligi prvaka, te četiri u drugoj fazi Europa lige.

Hrvati su u toj drugoj kategoriji, utakmicama druge faze Europa lige koja se također može smatrati najvišom razinom, na tek jednom nastupu — onom Bebekovom iz davne veljače 2017., kada je sudio ogled između Ludogoreca i Kopenhagena. Više od tog jednog ima čak 27 različitih zemalja, što nam govori da UEFA nijednog od hrvatskih sudaca trenutno ne smatra približno dobrim da bi sudio velike europske oglede. Ipak, s druge strane nastupe su upisivala trojica različitih sudaca, za koje UEFA smatra da su na dovoljno visokoj razini za suđenje grupne faze svojih slabijih natjecanja.

Velika promjena koja je potaknula prošli tekst o suđenju u domaćem prvenstvu bilo je uvođenje VAR-a, čija je upotreba također često dolazila u fokus javnosti i medija. Osim samih odluka koje se uz njegovu pomoć donose, za očekivati je bilo da će se pojavom VAR-a ‘izgubiti’ prilično puno vremena prilikom donošenja odluka, barem u početku, dok se suci i tehničari ne uhodaju. Kako se nećemo baviti pojedinačnim sudačkim odlukama i situacijama, ono što možemo testirati je kakav je utjecaj uvođenje VAR-a imalo na dužinu trajanja nogometne utakmice.

Treba napomenuti kako VAR nije isključivi i jedini razlog zbog čega bi utakmica mogla trajati puno duže od očekivanog, ali dojam je kako se još uvijek predugo pregledaju situacije i to se dobrim dijelom potvrđuje i trendom grafa iznad. VAR je uveden za proljetni dio sezone 2019./20. i, iako postoji blagi uzlazni trend i prije njega (uz skok u drugom dijelu sezone 2018./19.), njegovom je pojavom došlo do povećanog uzleta koji se nije zaustavio kada su svi već trebali pohvatati konce sustava. Dogodilo se upravo suprotno.

Gledajući ukupan broj utakmica koje su trajale 100 ili više minuta, uključujući sudačke nadoknade obaju poluvremena, u sezoni 2016./17. je bila samo jedna takva, iduće sezone tri, pa onda osam, da bi se u sezoni u kojoj je na pola prvenstva uveden VAR brojka popela na devet utakmica s barem 10 minuta više od regularnog vremena. U idućoj, prvoj sezoni koja je kompletna imala VAR, broj tih utakmica je skočio na čudesnih 26, odnosno čak 14,4 posto utakmica je trajalo dodatnih 10 ili više minuta. Udio smo ubacili da biste dobili dojam o ovoj sezoni, u kojoj je čak 23,4 posto utakmica do prije ovog kola zadovoljilo kriterij. Gotovo svaka četvrta utakmica u HNL-u traje preko 100 minuta, što nije nimalo dobar signal sudačkoj organizaciji.

No, mora se pričati i o pozitivnim pomacima u hrvatskom nogometu, odnosno u suđenju na domaćim travnjacima, a jedan od bitnih elemenata u toj priči su prekršaji. Upravo preko njih suci najviše sudjeluju u nogometnoj utakmici kao gotovo ravnopravan akter u diktiranju ritma susreta i dopuštanju ekipama da pokažu svoje najbolje lice. Velik broj dosuđenih prekršaja neprestano cjepka i umrtvljuje dinamiku utakmice, oduzima se dodatno vrijeme aktivne igre i utakmice generalno postaju manje privlačne gledateljima.

Problem sudaca koji su laki na zviždaljci gotovo kroz cijelu svoju povijest imao je i HNL. Sjećamo se velikih derbija koji su imali po 50-ak prekršaja, pa iako je bilo slučajeva kad se igralo iznimno grubo, većinom to nije bilo usporedivo s, primjerice, visoko naelektriziranim južnoameričkim nogometom. Takve utakmice često su bile mučne za gledanje, moglo se vidjeti vrlo malo kvalitetnih akcija i odigravanja, ali čini se kako je i domaće prvenstvo polako krenulo u pravom smjeru.

Sudeći po InStatovim podacima o broju prekršaja u posljednjih sedam sezona, računajući i aktualnu, brojke su u silaznom trendu. U sezoni 2015./16. utakmice domaćeg prvenstva brojile su čak 34 prekršaja po utakmici, što spada u sam europski vrh, jer su tu razinu u kontinuitetu održavale samo najviše dizivije makedonskog, srpskog, albanskog i bugarskog nogometa. Na iznad 30 prekršaja po utakmici HNL se zadržao i iduće tri sezone, ali sezona 2019./20. započela je trend pada, da bi se u posljednje vrijeme ustalio na oko 25 prekršaja po susretu.

Pad od za gotovo 10 prekršaja po utakmici između sezone 2015./16. i aktualne je nevjerojatno visok, a trenutno stanje glatko smješta Hrvatsku u gornji dom europskih prvih liga s najmanje prekršaja. Naravno, tom padu zasigurno su kumovali bolji travnjaci na kojima igraju prvoligaši, pogotovo u zimskom periodu, a utjecala je vjerojatno i veća koncentracija kvalitete igrača i trenera, ali dio zasluga mora ići i hrvatskim sucima te njihovoj prilagodbi kriterija.

Osjeti se to i na trajanju aktivne igre, ako je vjerovati podacima koji se mogu pronaći na InStatu. Naime, ove sezone se aktivno igra prosječno 53 minute i 28 sekundi, što je najviše u gledanom razdoblju od posljednjih sedam sezona. Većinom se igralo oko 52 minute, dok najmanju vrijednost ima sezona 2017./18., kada je aktivni dio utakmice brojio 51 minutu i 44 sekunde. Kako smo već ranije vidjeli, dužina samih utakmica se kontinuirano povećava, pa je upitno bi li razlike trebale biti veće nego što jesu da se može pričati o potvrdi većeg pozitivnog iskoraka, ali određeni pomak zasigurno postoji.

Taj iskorak očito je prepoznala i UEFA kada je na svoju scenu uključila Jovića i Strukana, barem na razinu Europa lige i novonastale Konferencijske lige. Naravno, petogodišnji podaci još uvijek pokazuju da se suci grčevito bore za ulazak među 25 najboljih, dok se klubovi bore za 15. mjesto UEFA-inog rankinga po koeficijentima,, što je prilično velika razlika. Još uvijek nedostaje sudac koji bi se mogao pronaći u najvišem razredu europskog suđenja, jer mada je dobio dosta prilika, pokazalo se da Bebek ipak nije jedan od takvih. No, sudeći po podacima generalni smjer u kojem se krenulo je, uz dosta mana, ipak nešto bolji nego je bio prije otprilike dvije godine, kada su i kratkoročni i dugoročni trend bili katastrofalni.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.