Kad je na današnji dan prije točno 21 godinu Arsène Wenger iz Juventusa doveo svog mladog sunarodnjaka, vjerojatno nije očekivao da će u Arsenalu postati to što je postao.

Thierry Henry je u Italiji većinom bio vezan za lijevu stranu, igrajući više u veznoj liniji nego što u današnjem nogometu krila imaju običaj, a slično je započeo i u Engleskoj. Ipak, Wengeru nije dugo trebalo da mu odmah u prvoj sezoni pruži priliku bliže suparničkom golu, ondje gdje je igrao pozamašan dio karijere u omladinskim kategorijama. Nakon 377 susreta provedenih u Arsenalovu dresu, Henry je postao najbolji strijelac u klupskoj povijesti s ukupno 228 pogodaka, od kojih je 175 postigao u domaćem prvenstvu. Pa iako se u izboru 2012. našao među 11 najboljih igrača u dotadašnjoj povijesti lige, titula najboljeg izmaknula mu je u korist Ryana Giggsa.

Je li Henry ipak najbolji premierligaški igrač ikad?

Od osnutka Premier lige, od sezone 1992./93. do danas, na listi igrača za koje se moglo glasati u izboru za Zlatnu loptu France Footballa našlo se 117 različitih nogometaša koji su danu sezonu proveli u nekom od engleskih klubova. Njih 52 nominirano je bilo više od jednom, a s rekordnih osam nominacija čast imaju pohvaliti se četvorica nogometaša: Didier Drogba, Wayne Rooney, Giggs i Henry. Samo Cristiano Ronaldo (2008.) i Michael Owen (2001.) uspjeli su osvojiti ovu nagradu igrajući u Premier ligi. Ipak, budući da tražimo one najbolje, nećemo se u potpunosti fokusirati na sam broj nominacija, nego na podatak koliko su uopće bili blizu tituli najboljeg igrača na svijetu.

Nitko nije uspio držati toliko visok nivo igre toliko puno sezona zaredom kao Henry

Da bismo dobili jedinstvenu brojčanu vrijednost svih njihovih sezona u Premier ligi, odlučili smo pogledati koliki udio glasova je koji igrač imao u ukupnom broju mogućih bodova u pojedinim sezonama, koje bismo na kraju zbrojili. Primjerice, Lionel Messi je u posljednjem izdanju Zlatne lopte odnio pobjedu dobivši 686 bodova od mogućih 1.056, što znači da je njegov udio bio 0,6496 (ne pretvarajući ga u postotnu vrijednost). Istim postupkom obradili smo sve premierligaške igrače, uključujući i sezonu kada igrač na ljeto napusti ligu (npr. Cristiano Ronaldo 2009.), te smo najboljih 10 prikazali na grafici.

Ističu se dvojica: Cristiano Ronaldo i Thierry Henry. Iako nijednom nije uzeo Zlatnu loptu, Francuz je dosegnuo gotovo vrijednost koja predstavlja dvije nagrade kada mu se zbroje svi rezultati, odnosno udjeli glasova, a obojica su to učinila u manje od 10 sezona. Henry je na Otoku proveo 8 punih sezona, dok je Cristiano bio dvije manje, što je znatno manje od onoga što imaju Steven Gerrard (17), Frank Lampard (20) ili Giggs (22, plus dvije prije Premier lige).

Naravno, dio Henryjevih rezultata ide i na račun činjenice da je svoj vrhunac doživio u eri u kojoj nije bilo igrača poput Messija i Cristiana Ronalda koji bi ‘rezervirali’ prva dva mjesta, ali čudesan je podatak da je, od osam sezona provedenih u Arsenalu, u čak sedam bio među najboljih 10 prema glasovima za Zlatnu loptu (nitko drugi nije više od četiri puta). Jedini put kad se nije uspio ugurati među najboljih 10 je bilo u njegovoj posljednjoj godini, kad je odigrao tek 32 utakmice u cijeloj sezoni, zbog čega je završio tek 19. u poretku.

No, svima nam je jasno kako u takvim izborima ogromni utjecaj imaju europska klupska i velika reprezentativna natjecanja, pa nije pravedno uspoređivati igrače samo kroz taj kriterij. Često su kroz povijest te nagrade bile natjecanja popularnosti, a ni sustav glasovanja tijekom godina nije bio konzistentan (iako se nije previše mijenjao); stoga se vraćamo Premier ligi.

U njoj ekipu godine izglasavaju sami nogometaši, nakon što dobiju popis kandidata kojima mogu dati svoj glas, a rekordnih osam izbora u ekipu sezone ima Gerrard. Jedan manje od njega ima Alan Shearer, dok su se na broju 6 zaustavili Patrick Vieira, Giggs i Rooney, uz Henryja. Neke legende poput Sergija Agüera ili Drogbe samo su dvaput bile izabrane među najboljih 11, pa, ogromni utjecaj ima i snaga konkurencije na pojedinoj poziciji. Primjerice, činjenica da je Ashley Cole četiri puta bio u ekipi godine ne znači nužno da je bio bolji igrač od Paula Scholesa, koji je samo dvaput bio u najboljih 11.

Budući da tražimo najboljeg od najboljih, možemo se okrenuti sezonskim nagradama za najbolje igrače.

Naime, u Engleskoj postoje četiri različita izbora — Jordan Henderson nedavno je svoju nagradu dobio od novinara, a zasebne nagrade dodjeljuju i igrači i navijači, kao i sama Premier liga. Neke od njih potječu od osnutku lige, druge su nešto mlađe, ali u ovom kontekstu najvažnije je reći kako je u sve četiri verzije najviše počasti skupio upravo Henry. Preciznije, novinari su mu u tri navrata dodijelili titulu najboljeg igrača lige, što nitko drugi nije uspio izjednačiti, dok kod preostalih nagrada dijeli vodeće mjesto s još nekoliko igrača koji su nagrade osvojili dvaput.

Od 2001., otkako se dijele sve četiri nagrade, samo su četvorica igrača u jednoj sezoni pokupila sve što se nudilo — Cristiano Ronaldo ih je jedini uspio ujediniti dvije sezone zaredom (2006./07. i 2007./08.), Rooney je u potpunosti preuzeo konce u sezoni 2009./10., Gareth Bale je nevjerojatnim igrama u sezoni 2012./13. odnio sve usprkos tek petom mjestu njegovih Spursa, a tu je i Henry iz magične sezone 2002./03.

Njemu je tada pored imena nakon 37 odigranih prvenstvenih utakmica, prema službenoj statistici Premier lige, stajalo da je zabio 24 gola i podijelio još 20 asistencija. Bio je izravno zaslužan za preko 50 posto Arsenalovih golova, što naposljetku nije bilo dovoljno za titulu najboljeg strijelca lige, ali ni za naslov prvaka. Morao je podići igru za još jednu stepenicu, pa je iduće sezone s 30 golova i devet asistencija vodio Nepobjedive do naslova.

Bila je to prva od ukupno dvije europske Zlatne kopačke koje je uzeo, te drugi od ukupno rekordna četiri puta kada je odnio trofej za najboljeg strijelca lige. Tijekom pet najproduktivnijih golgeterskih sezona zabio je točno 35,3 posto Arsenalovih golova u utakmicama koje je igrao, postižući gol svakih 114 minuta.

Usprkos tome što je odigrao mjesec dana više od osam godina u Engleskoj, Henry je trenutno šesti najbolji strijelac u povijesti lige, s tim da svi ovi uspred njega osim Agüera (pet utakmica više i pet golova više) imaju barem 150 više odigranih utakmica u Premier ligi. Usto je dogurao i na 11. mjesto all-time liste asistenata, pa ne čudi činjenica da je daleko najbolje plasiran kad se zbroje golovi i asistencije po utakmici. Henry je premierligašku karijeru zaključio sa 0,97 golova ili asistencija po utakmici.

Čak i kada se maknemo od statistike i učinka kojeg je imao na terenu za svoju ekipu, Henry je bio čudesan. Njegov dugi, elegantni korak spojen s životinjskim atleticizmom činio ga je jednim od najbržih nogometaša na svijetu, a savršena tehnika i mekan dodir omogućavali su mu da na terenu radi stvari o kojima drugi napadači mogu samo sanjati. Smirenost pred vratima i nevjerojatna preciznost udarca samo su bili točka na “i” kada ubojito krene prema suparničkom golu. Njegova nesebičnost u zadnjoj trećini bila je upravo ono što je krasilo onaj Arsenal, na čiju je stranu okrenuo cijelu jednu generaciju fanova koji su odrasli u tom razdoblju.

Promijenio je shvaćanje uloge napadača u engleskom nogometu i postavio okvir za buduću generaciju napadača stvorenih po njegovu kalupu. Centarfor koji nije vezan za šesnaesterac, koji se bez zadrške spušta u veznu liniju ili odlazi na krilo prije naizgled jednostavnog, ali nezaustavljivog trka kroz suparničku obranu da bi riješio utakmicu.

Naravno, veličina nekog igrača obavezno je određena trajanjem njegove karijere. No, kada se priča o najboljima, posebno mjesto mora zauzeti vrhunac, posebno kada traje toliko dugo.

Giggs je bio sjajan igrač koji je nakupio 632 premierligaška nastupa, ali i čovjek za kojeg se u nijednoj sezoni nije moglo jasno reći da je najbolji igrač svoje momčadi. Njegova jedina nagrada za najboljeg igrača lige 2008./09. prema izboru nogometaša je također nešto što je primarno dobio zbog godina staža i cijelog dojma svoje karijere. Naime, te je sezone Giggs odigrao 1.501 minutu u Premier ligi, odnosno manje od 45 posto ukupno dostupnih minuta, ušavši s klupe u 13 od ukupno 28 odigranih utakmica te sezone, za učinak od dva gola i sedam asistencija. Naravno, nitko ne spori da je on čovjek s čak 13 naslova prvaka, ali nije li pri izboru najboljeg igrača nešto važniji njegov individualni uspjeh? A umjesto njegova imena može se uvrstiti i neko drugo.

U dijelovima teksta iznad, u prvi plan su iskakali brojni nogometaši čije se ime treba spominjati u kontekstu priče najboljeg što Premier liga ima za ponuditi kroz svoju povijest, ali dva imena ipak posebno odskaču. Dvije sezone koje je Cristiano Ronaldo odigrao u dresu Manchester Uniteda prije odlaska u Real Madrid vjerojatno su vrh onoga što smo gledali u ligi i on je gotovo bez ikakve dvojbe najbolji igrač koji je ikad igrao u Premier ligi ako se ocjena daje gledajući čitavu njegovu karijeru. Ipak, na svom vrhuncu je otišao iz Engleske odigravši manje od 200 ligaških susreta u crvenom dresu, od kojih barem trećina nije bila na posebnom nivou, tijekom njegova nogometnog odrastanja.

S druge strane, nitko nije uspio držati toliko visok nivo igre toliko puno sezona zaredom kao Henry. Nije osvojio ni približnu količinu titula kao Unitedovi starosjedioci, ali kada govorimo o individualnim uspjesima, količini nagrada, utjecaju na ligu i na igru svoje ekipe mora se doći do zaključka: Thierry Henry je najbolji igrač u povijesti Premier lige.