Real Madrid je sinoć u Saudijskoj Arabiji osvojio svoj prvi trofej ove sezone. U finalnom ogledu Vinícius Júnior prepustio je naslovnice drugima, ali mladi Brazilac igra jednu od glavnih uloga u ovoj momčadi. Na poziciji lijevog krila i s učinkom koji se u nekom paralelnom svemiru trebao vezati za Edena Hazarda, prometnuo se u jedno od najvećih ugodnih iznenađenja ove sezone.
U Madrid je stigao malo samozatajno, kupljen u ljeto 2017., odnosno godinu dana prije svog 18. rođendana i trenutka kada se zakonski mogao priključiti nekoj momčadi izvan svoje domovine, ali cijena nije bila nimalo sramežljiva. Real Madrid je izdvojio čak 45 milijuna eura za njegove usluge — tu je cijenu zadnji prije njega u Madridu prebacio James Rodríguez i to je sugeriralo kako se velike nade polažu u njegovu budućnost. Danas ga Transfermarkt procjenjuje na 100 milijuna eura — dvostruko više nego u listopadu 2021. — i po tome je najvrjedniji igrač ekipe, ali još u ovo doba prošle sezone nije se dalo naslutiti da Viníciusa već sada čeka takav uspon.
U prve dvije sezone bio je još tinejdžer, a nastupi i minute su mu dozirani, uglavnom ulascima s klupe. Real Madrid nije na njega stavio pritisak da odmah radi razliku i bude važan faktor u igri, ali već u trećoj sezoni su se stvari malo promijenile. Hazard nije se mogao ni izbliza sastaviti sa svojom formom iz Chelseaja i na Viníciusu je bilo da nastavi svoj rast, te da sa 20 godina počne davati momčadi neku opipljivu prednost, ali on je malo zastao u razvoju.
Točnije, skalirano na 90 minuta, u mnogim elementima nije počeo ni stagnirati, već je — u situacijama kad je sve češće počinjao utakmice, a ne samo lovio umorne obrane u završnicama susreta — radio korake unatrag u svom razvoju. Talent bi bljesnuo kad bi mu suparničke ekipe davale više slobodnog prostora koji bi svojom brzinom i driblingom mogao iskoristiti, ali Real Madrid nikako nije mogao u od njega kontinuitetu dobiti barem solidnu razinu nastupa. Na ligaškom kontu mu je na kraju sezone i 35 odigranih utakmica stajalo tek tri pogotka i tri asistencije.
Vinícius sada više sudjeluje u igri, više vremena provodi s loptom u svojim nogama i češće se otvara kao pas opcija ulaskom prema sredini
No, nakon prošlog ljeta, kao da na lijevom krilu Realova napada igra drugi čovjek.
Na grafu dolje kroz percentile vidimo usporedbu Viníciusove aktualne sezone s krilima i ofenzivnim veznjacima u svim ligama Petice, ali i s njegovom prošlom sezonom u španjolskoj LaLigi. U mnogim iznimno bitnim kategorijama za krilne napadače progurao se među pet posto najboljih igrača, a u pojedinim kategorijama i još bolje od toga, ali i učinak od 15 golova u svim natjecanjima već je nadmašio ukupnu brojku iz proteklih triju sezone u Kraljevskom klubu, na što je dodao i sedam asistencija.
Veliki dio zasluga za skok u golovima ide njegovoj mirnoći ispred suparničkih vrata. Lani je na 1,9 udaraca po 90 minuta tek njih 31 posto šutirao unutar okvira gola, dok je ove sezone te brojke podigao na 2,9 udaraca i čak 54,9 posto udaraca unutar okvira. Preciznost mu se ne očituje samo u tim segmentima, jer tek svaki peti šut prema golu ide izvan okvira, dok su mu ostali završili u obrambenom bloku. Uz fantastičnu konverziju ispred gola, preciznost koju sada pokazuje upućuje na veću koncentraciju i mirnoću koja u konačnici daje bolju završnicu.
Vinícius sada više sudjeluje u igri, više vremena provodi s loptom u svojim nogama i češće se otvara kao pas opcija ulaskom prema sredini u odnosu na prošlu sezonu, kada je uglavnom kretanjem bez lopte tražio prostor iza leđa zadnje linije ili pokušavao izvlačenjem prema aut liniji. Naravno, broj dodira u zadnjoj trećini skočio mu je s 31 i 33 u posljednje dvije ligaške sezone na gotovo 40 svakih 90 minuta igre, a s više lopte u nogama sličan trend prati i broj ‘nošenja’, koji je sa 45 u zadnje dvije sezone skočio na 53 u ovoj.
Zanimljiv trend imaju i nešto konkretnije brojke njegove igre s loptom u posjedu prikazane na grafu dolje kroz posljednje tri sezone u domaćem prvenstvu.
Tu možemo primjetiti i spomenuti pad nakon sezone 2019./20., kada je dobio značajniju minutažu i važniju ulogu u momčadi, te kako je u ovoj sezoni podigao sve te brojke. U usporedbi s izdanjem prošle sezone, za čak 43 posto je podigao količinu progresivnih nošenja lopte kada je ona kod njega, odnosno sve one situacije kada igrač osvoji barem pet metara s loptom u nogama, a što je posebno bitno u kontekstu njegovih golova i povećanja broja udaraca — u suparničkom kaznenom prostoru ima 25 posto više dodira s loptom nego prošle sezone.
No, talent u igri jedan-na-jedan, driblingu i brzini vjerojatno je najveći razlog zbog kojeg ga je Real Madrid zakapario godinu dana prije vremena, pa je donekle bio očekivan (iako možda ne ovoliki) rast brojki kada malo sredi donošenje odluka u posljednjoj trećini i bolje iskoristi svoje vrline. Međutim, napredovao je i u drugim segmentima igre. Točnije, rast i ozbiljne skokove bilježi kada pogledamo njegove kreatorske sposobnosti i to koliko kvalitetno upošljava svoje suigrače.
S više lopte u nogama i značajnijim sudjelovanjem u kombinatorici, očekivano su se podignule njegove brojke dodavanja na 90 minuta igre. Povećanje ukupne brojke dodavanja pratile su i sve kategorije kroz koje se može ocijeniti njegov doprinos u kreaciji ispred suparničkog gola, a na kraju je to dovelo i do skoka u broju asistencija i očekivanih asistencija.
Slično kao u situacijama kada kreće u prodor, u kreativnim elementima igre najveći skok je zasad ostvario u progresivnim akcijama. Iako je s trenutna 4,1 progresivna dodavanja na 90 minuta još uvijek dosta udaljen od najelitnijih igrača u tom segmentu, s obzirom na prošlu sezonu to znači skok od čak 83 posto. Nešto manji napredak ostvario je u ostalim segmentima naglašenima na grafu iznad, ali poboljšanje od 50 i više posto u usporedbi s lanjskom izvedbom u prvenstvu svakako je fantastičan korak naprijed. A zanimljivo je vidjeti i kako se broj centaršutova u kazneni prostor smanjio sa 0,41 na 0,17 svakih 90 minuta, što dodatno govori u korist tezi o suptilnoj promjeni stila igre — odmicanju od linije i ulasku više prema sredini i kaznenom prostoru.
Usprkos povećanju broja akcija dodavanja koja su po svojoj prirodi rizičnija, okomitija i teža za izvesti, Vinícius je uspio nastaviti s rastom točnosti svojih dodavanja. U prvoj sezonu u Madridu njegova su dodavanja svoju metu pronalazila u samo 73 posto slučajeva, što je iduće sezone uspio podići na 77,4 posto. Lani je tu brojku uz otprilike jednak broj dodavanja podignuo na 82,5 posto, da bi ove sezone narastao na vrlo respektabilnih 85,1 posto, što je vrijedno spomena, posebno u kombinaciji s porastom volumena dodavanja u završnoj trećini terena i oko nje.
Naravno, još uvijek se osjeća ugodnije u driblingu i s loptom čvrsto u nogama, ali podebljavanje napadačkog arsenala kroz opasnu distribuciju otvorilo je njemu i njegovim suigračima brojne dodatne mogućnosti. Kako smo već naveli, ni u jednoj od dodavačkih kategorija nije se baš automatski vinuo u svjetsku elitu, tako da prostora za napredak i usavršavanje u tom segmentu igre još uvijek ima napretek.
Defenzivna faza je dio igre u kojem je uspio zadržati razinu igre na prilično sličnom nivou, usprkos većoj odgovornosti u napadu. Održava prosjek od ukupno 20 presing akcija na 90 minuta igre, što ga smješta iznad 80 posto ostalih krila i ofenzivnih veznjaka u ligama Petice, mada je, gledajući samo posljednju trećinu terena, jako blizu onim najboljima. Iznimno je aktivan u pokušajima blokiranja dodavanja i nije mu strano ni ući u pokušaje oduzimanja lopte, što je odličan znak da se počeo zaokruživati kao kompletno krilo.
