xx

Kao direktor turnira Euro 2024, susrećem se s mnogim ljudima iz ogromne njemačke nogometne baze. To su djeca u dresovima s kojima se slikam, treneri mladih kategorija koji svoje igrače uče igri, čelnici malih klubova koji su desetljećima volonterski angažirani. Svi oni vole lakoću nogometa, poznaju njegovu obrazovnu moć, cijene njegovu važnost za našu zajednicu. Kad se u razgovoru dotaknemo Katara, njihov ton odjednom postane puno ozbiljniji. Mnogi razmatraju odustajanje od praćenja Svjetskog prvenstva prvi put u svojim životima. U prošlosti je Mundijal bio narodni festival, a za djecu neka vrsta nogometne inicijacije za cjeloživotno praćenje igre. Danas amaterski klubovi razmišljaju o tome da, umjesto uobičajenog zajedničkog gledanja utakmica, ostave pivske stolove i veliki ekran u spremištu.

To mi samo još jednom potvrđuje da je davanje Svjetskog prvenstva Kataru bilo pogreška. Ono ne pripada u tu zemlju.

Čak je i FIFA-ina procedura bila problematična. Bilo je neobično to što su po prvi put dodijeljena domaćinstva dvaju turnira: dobili su ih Rusija i Katar, iako je konkurencija bila jača. Raspored odigravanja u Kataru morao je biti pomaknut s ljeta na kasnu jesen. Vrućina u pustinji isprva nije razmatrana kao faktor, iako je interni FIFA-in izvještaj upozoravao na nju i isticao druge deficite katarske kandidature.

No, u prosincu 2010. drugi su razlozi bili odlučujući. Gotovo svi od tadašnja 24 FIFA-ina dužnosnika koji su odlučivali kasnije su kažnjeni, izbačeni iz nogometa ili zakonski gonjeni; dvojica od njih bili su suspendirani još i prije izbora. S katarom je FIFA naštetila nogometu, kao i svojem kredibilitetu kao internacionalne institucije.

Ako propitujete političko zaleđe Svjetskog prvenstva, a istovremeno slavite Mundijal kao festival nogometa, to ne mora biti kontradiktorno

Lekcija koju treba naučiti je ta da ljudska prava ubuduće moraju biti neophodan kriterij u dodjeli organizacije velikih sportskih događaja. I istina je da je Katar napravio određeni napredak po tom pitanju, pod pritiskom kritika ratificirao je neke ugovore po međunarodnom zakonu, uveo minimalnu plaću. Ali homoseksualci su ondje još uvijek kriminalizirani, žene nemaju ista prava kao muškarci, sloboda medija i sloboda izražavanja i dalje su ograničeni. A uvjeti u kojima su radili migrantski radnici, zahvaljujući kojima je ovo Svjetsko prvenstvo uopće moguće, bili su poražavajući. Njihove smrti uopće nisu istražene, a njihove obitelje nisu adekvatno obeštećene.

Prema Forbesu, katarski će Mundijal koštati najmanje 150 milijardi dolara (prema drugim podacima i preko 200), što je 10 do 20 puta više nego što je koštao onaj ruski, bit će najskuplji dosad. Sada zemlja veličine Kosova, a s manje stanovnika od Berlina, ima osam ultramodernih, klimatiziranih stadiona. Ne postoji nogometna kultura koja će od toga profitirati. Na utakmicama katarske profesionalne lige često se ne skupi ni tisuću gledatelja. Nogomet nije popularan sport u Kataru, a djevojkama je praktično onemogućeno baviti se njime.

Pa ipak, ispravan je pristup da se ide za održavanjem Svjetskog prvenstva u regijama u kojima ga dosad nije bilo. Prije 12 godina imali smo prvi afrički Mundijal; tad sam bio igrač i reprezentativac, ali sam i prije turnira putovao u Južnu Afriku kako bih upoznao zemlju-domaćina i okolnosti u kojima ću igrati. Svjetsko prvenstvo moglo je dati pozitivan doprinos nogometnoj kulturi na Bliskom Istoku, jer ondje postoje zemlje s nogometnom tradicijom. Ili, govorimo li o čitavom arapskom svijetu, tu su, primjerice, Maroko i Alžir. Njemačka se još 1970. sastala s Marokom na SP-u, a 1982. je u Španjolskoj izgubila od Alžira, reprezentacije protiv koje su nam 2014. na putu do titule trebali produžeci u osmini finala. Dobro se sjećam te utakmice u Porto Alegreu; osjećali smo se kao na gostovanju, jer toliko je puno bilo alžirskih navijača na tribinama.

A Katar se dosad još nikad nije ni plasirao na SP.

Bez obzira na sve to, ova mala zemlja dobila je domaćinstvo odmah u prvom pokušaju. Sada navijači iz raznih dijelova svijeta moraju odsjesti u susjednim zemljama, iz kojih će putovati samo na utakmice i natrag. Na stadionima ćemo imati plaćene influencere sa zadatakom da kreiraju ugođaj na tribinama i dobar PR na društvenim mrežama.

Takva atmosfera me, kao nogometnog fana, uopće ne zanima. Išao bih u Katar jedino u slučaju da to moram kao direktor turnira. Budući da ne moram, ostat ću kod kuće.

U nekim zemljama od momčadi je traženo da bojkotiraju katarski turnir. To je nešto o čemu svatko mora donijeti vlastitu odluku. Po meni, ispravno je to što Njemačka sudjeluje i veselio bih se kad bismo postali svjetski prvaci. Katar je Zapadu također ekonomski partner i dobavljač energije, Njemačka održava diplomatske odnose s tom zemljom, a od odluke o domaćinstvu prošlo je već 12 godina. Svatko za sebe treba odlučiti i hoće li gledati utakmice na televiziji. Ja hoću, jer njemačka reprezentacija je važna. Europsko prvenstvo 2024. ovisi o tome koliko će dobar biti njemački nastup u Kataru; želimo li da turnir bude uspješan, reprezentacija na Mundijalu mora pokazati više nego što je pokazala na prethodna dva turnira.

Upalit ću televizor i za finale u Dohi. U principu, Svjetsko prvenstvo je sjajan događaj. U sportskom smislu, reprezentativni turnir je manje predvidljiv, s više ekipa koje imaju šansu doći do kraja nego što je to slučaj u Ligi prvaka ili u mnogim nacionalnim prvensvima, gdje je konkurentnost gotovo zamrznuta. I uvjeti u Kataru mogu pogodovati iznenađenjima: ritam je drugačiji, SP se održava usred sezone i momčadi gotovo da i nemaju vremena za pripremu.

Moguće je da vidimo comeback Južne Amerike. Možda će jedna od afričkih reprezentacija pobijediti neku od velikih nogometih nacija, ili će mala europska zemlja otići skroz do finala, kao što je to napravila Hrvatska prije četiri godine. Lionel Messi i Cristiano Ronaldo povući će se s globalne scene. Možda ćemo svjedočiti rađanju nove zvijezde.

Ako propitujete političko zaleđe Svjetskog prvenstva, a istovremeno slavite Mundijal kao festival nogometa, to ne mora biti kontradiktorno. Nalaziti se s prijateljima na pivu i voditi burne rasprave o nogometu, o ovome i onome, ne znači da izdajete svoje vrijednosti. Ali okupljanje je ljudska potreba. Svjetsko prvenstvo također donosi i iskustvo zajednice ljudi sa sličnim interesima.

U posebnim okolnostima, u kakvima se Europa sada nalazi, i ono može pojačati solidarnost i otpornost.