Lahmentiranje

Kozmopolitska ideja nogometa

Za Telesport piše Philipp Lahm. Da, onaj Philipp Lahm

Lahmentiranje (izvorno Ansichten eines Fußballers) je mjesečna kolumna Philippa Lahma koju će u svom online izdanju objavljivati njemački magazin Die Zeit, a istovremeno i nekoliko drugih uglednih medija u različitim europskim zemljama. Kapetan i osvajač Lige prvaka s Bayernom te Svjetskog prvenstva s Njemačkom danas je u ulozi direktora turnira za Euro 2024, a u svojoj će kolumni pisati o raznim nogometnim temama i njihovu strateškom značaju za društvo, gospodarstvo i politiku. Oliver Fritsch, nagrađivani sportski autor i urednik stranice Zeit Online, Lahmov je partner u dijalogu.

Lahmova je želja da kolumna istovremeno izlazi u različitim zemljama i na različitim jezicima, kao simbol europejstva bez granica i gesta dobrodošlice svima u Njemačku 2024. Lahm i Zeit Online odabrali su Telesport kao svog medijskog partnera u Hrvatskoj.

xx

Nogomet se promijenio na bolje. U 1980-ima smo imali sezone lova na umjetnike poput Diega Maradone, koje su specijalisti za prekršaje zaustavljali na sve moguće načine. Pogledate li klipove na YouTubeu, ostat ćete užasnuti. Cilj je tada opravdavao svako raspoloživo sredstvo. Danas se spoticanje i brutalni startovi oštro kažnjavaju i takvi su prekršaji gotovo nestali. Međunarodna nogometna zajednica složila se oko striktnijeg pristupa regulaciji igre. Igrači danas moraju igrati fer, a na faulove se gleda kao na zadnje utočište. Kao igrač sam imao puno koristi od ovakvog razvoja nogometa i zbog toga bih zahvalio svima koji su u njega bili uključeni.

Ovaj nam primjer pokazuje koliko je važno uspostaviti pravila koja u obzir uzimaju interese svih. To se pokazalo izuzetno blagotvornim za naš sport, osobito u međunarodnim susretima. Omogućilo je Ligi prvaka da se transformira u blještavo i atraktivno natjecanje kakvo je danas.

Klubovi i igrači se žele natjecati sa sebi ravnima. Sličnih je rasprava i sumnji bilo i prilikom pokretanja Bundeslige 1963., ali ona se pretvorila u veliki uspjeh

Razmislimo načas uoči današnjih četvrtfinalnih utakmica: zašto uopće igramo nogomet? Zbog slave, uspjeha — financijskog uspjeha također — zbog zabave i spektakla. Više od ičega, međutim, nogomet nas uči surađivati, raditi zajedno s drugima na zajedničkom cilju.

Zajednički set pravila je od osobite važnosti. U nogometu to znači dva gola postavljana na igralište pravokutnog oblika. Samo jednom igraču u momčadi dopušteno je uzeti loptu u ruke. Ista pravila o zaleđu vrijede za FC Porto i Chelsea. Ako sudac propusti dosuditi penal za Mađare, nogometni fanovi će to smatrati jednako nepravednim kao i da je pogriješio na štetu Šveđana. Činjenica je, međutim, da se pravila stalno moraju prilagođavati zbog nedoslijedne primjene pravila koja se odnose na igranje rukom ili na provedbu aktualnog Financijskog fair playa, što znači da nikad nećemo imati apsolutnu pravičnost.

Pravila, naravno, postoje i u košarci, stolnom tenisu i u natjecanju za Pjesmu Eurovizije. Ali utjecaj nogometa je veći. Radi se o globalnom sportu koji diljem svijeta puni stadione i on nudi jedinstvene mogućnosti za susrete daleko izvan nacionalnih granica. Ljudi posvuda igraju nogomet ili sudjeluju kao navijači, sve do vrhunaca kao što su finale Lige prvaka u svibnju ili Europsko prvenstvo tijekom ljeta. A ova dva formata — onaj klupski i onaj reprezentativni — međusobno su komplementarni i koriste jedan drugome.

Nogomet je najpopularniji sport u 120 zemalja u svijetu i u gotovo svim europskim zemljama je broj 1. Kad govorimo o nogometu, svi drugi se mjere prema našem kontinentu. Posljednji put kad svjetski prvak nije došao iz Europe bilo je još 2002. A europski klupski nogomet je Silicijska dolina ovog sporta.

Imena brendova nisu Facebook, Amazon i Google nego Real Madrid, Juventus, PSG, Arsenal, Barça, FC Bayern, City i United. Preko digitalizacije i globalizacije razvili su svoje zajednice diljem svijeta. Bayernove navijače jednako lako ćete pronaći u Šangaju kao i u Oberpfaffenhofenu. Budući da su se zadnjih godina njihova tržišta iznimno brzo širila, ovi top brandovi su stekli neku vrstu monopola, a taj njihov status će se samo još učvrstiti u godinama koje dolaze. Pet od osam četvrtfinalista ovogodišnje Lige prvaka dolazi iz Engleske i Njemačke, dviju financijski najjačih liga.

Što nas dovodi do pitanja koje također zaslužuje pozornost: kome treba biti dopušteno sudjelovanje?

Zadnjih godina najveći klubovi izražavaju želju za formiranjem superlige s 16 ili 20 najjačih europskih momčadi. Otpor toj ideji potječe iz zabrinutosti da bi takva liga utemeljila zatvorenu nogometnu elitu. S druge strane, međutim, klubovi i igrači se žele natjecati sa sebi ravnima. Sličnih je rasprava i sumnji bilo i prilikom pokretanja Bundeslige 1963., ali ona se pretvorila u veliki uspjeh.

Isto kao što sam zagovaratelj (ostavimo sad pandemiju po strani na trenutak) koncepta održavanja Europskog prvenstva u 12 različitih europskih gradova, prilično mi se sviđa i kozmopolitska ideja koja je u pozadini neke buduće Europske lige. U ovom trenutku bi možda sudjelovali klubovi iz samo pet ili šest zemalja — dakle, već spomenute momčadi iz Madrida, Manchestera, Münchena, Pariza, Londona… No, isto kao što igrači iz Istanbula, Varšave ili Bratislave imaju svoju priliku na ovogodišnjem Euru, zar ne bi bilo bolje uključiti i ekipe iz Bruggea, Sankt-Peterburga, Atene, Kopenhagena i Praga u neku takvu Europsku ligu? Investitori su svakako zainteresirani za takve atraktivne lokacije. Ne treba zaboraviti ni to da je Europska unija počela 1950. sa samo šest zemalja.

Na top brandovima, onima koji imaju najviše koristi od trenutnog razvoja događaja, veliki je udio odgovornosti. U svojoj ulozi direktora turnira za Euro 2024 i u svojoj novoj kolumni, koja će se pojavljivati u više različitih zemalja i na više različitih jezika, želio bih biti dio ove debate. Kritičko sudjelovanje navijača i medija sigurno će u tome pomoći. Europa je kontinent prosvjetiteljstva, a nogomet može dati mali doprinos jačanju demokracije.

Smatram važnim spomenuti još jednu stvar: svaka zemlja i svaki klub trebali bi sačuvati, pa čak i naglasiti, vlastiti identitet i karakteristike koje ih razlikuju od drugih. Kulturne osobitosti obogaćuju cjelinu.

Jake strane talijanskog nogometa drugačije su od onih koje ima španjolski, engleski ili njemački. Naš kontinent imao je prvake iz međusobno vrlo različitih mjesta kao što su Danska, Grčka, Nizozemska, Čehoslovačka, Sovjetski Savez, Portugal. Na prošlom Svjetskom prvenstvu Hrvatska je došla do samog finala. Poljska, Mađarska i Austrija imale su svoja razdoblja na vrhu europskog nogometa. Ajax, Dinamo Kijev, Crvena zvezda, Benfica i MTK u povijesti su dolazili do slave. Nogometni velikani dolazili su iz Bugarske, Finske, Rumunjske, Walesa, Norveške. Različitost je snaga Europe.

xx

U sljedećem nastavku Lahmentiranja čitajte: Zašto je Pep Guardiola najbolji trener na svijetu?

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.