Lahmentiranje (izvorno Ansichten eines Fußballers) je kolumna Philippa Lahma koju će u svom online izdanju objavljivati njemački magazin Die Zeit, a istovremeno i nekoliko drugih uglednih medija u različitim europskim zemljama. Kapetan i osvajač Lige prvaka s Bayernom te Svjetskog prvenstva s Njemačkom danas je u ulozi direktora turnira za Euro 2024, a u svojoj će kolumni pisati o raznim nogometnim temama i njihovu strateškom značaju za društvo, gospodarstvo i politiku. Oliver Fritsch, nagrađivani sportski autor i urednik stranice Zeit Online, Lahmov je partner u dijalogu.
Lahmova je želja da kolumna istovremeno izlazi u različitim zemljama i na različitim jezicima, kao simbol europejstva bez granica i gesta dobrodošlice svima u Njemačku 2024. Lahm i Zeit Online odabrali su Telesport kao svog medijskog partnera u Hrvatskoj.
xx
Svega je devet mjeseci do Eura 2024, a Njemačka mora početi ispočetka.
Julian Nagelsmann dobio je zadatak nogometnoj reprezentaciji dati ravnotežu i stabilnost, uspostaviti hijerarhiju, kontinuitet, stil; drugim riječima, dati joj novo lice i naći načina da iskoristi svoj enormni potencijal. Sve to je Njemačkoj u posljednje vrijeme nedostajalo. Netko će reći da nema puno vremena za to, ali Walid Regragui je s Marokom na Svjetskom prvenstvu pokazao da kvalitetni lideri mogu u potpunosti okrenuti stvari za samo nekoliko mjeseci.
Nagelsmann je bio prirodni kandidat za upražnjeno izborničko mjesto. Još otkako je, tad još mlađi od 30, poveo Hoffenheim od borbe za opstanak do Europe, znalo se da je iznimno talentiran trener. Ali on još nije dokazao da može razvijati vrhunsku momčad. S Leipzigom mu je dobro išlo, ali razdaljina od Bayerna ostala je više-manje ista. U Münchenu je stekao iskustvo na najvišoj razini koje mu može pomoći na poslu koji je sad dobio.
Njegov mandat u Bayernu sigurno mu je pomogao i prilikom pregovora sa Savezom. Moj klub je jedan od samo desetak u Engleskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, Italiji ili Francuskoj koji može plaćati astronomske cifre; ondje najbolji igrači i treneri zarađuju dvostruko ili trostruko više nego desetljeće ranije i onaj tko uspije u takvom klubu automatski spada među najbolje plaćene ljude u nogometu. DFB već drugi put zaredom za izbornika bira trenera koji je gotovo neposredno prije toga bio otpušten u Bayernu. Nagelsmann će u reprezentaciji zarađivati 400.000 eura mjesečno, iako se Savez nedavno našao u teškoj financijskoj situaciji.
Nogomet u Njemačkoj je u više od 90 posto slučajeva volonterski rad i čast je služiti DFB-u, što znači da su za takve pozicije potrebni ljudi koji mogu biti uzori
To nije dobro. Previše je to novca.
Prihvaćam argument da se ne može napraviti ništa oko ekonomske dinamike u klubovima koji se natječu da za najviše ciljeve, pa tako i za najbolje igrače i trenere. Ali nogometni savezi ne bi trebali slijediti njihov primjer i nuditi takve pretjerano visoke plaće. Više od dva milijuna eura, možda ponekad više ovisno o ostvarenom uspjehu, ne bi trebalo biti nužno. Savezi imaju vlastitu kulturu i igraju prema vlastitim pravilima, pa bi trebali imati i vlastitu ekonomsku logiku.
Svega je 10 do 15 reprezentativnih utakmica godišnje; u vrhunskom klubu igra se tri ili četiri puta više. U kontekstu velikih turnira koji se održavaju svake dvije godine, izbornike bismo mogli doživljavati i kao ‘sezonske radnike’. Između Svjetskog i Europskog prvenstva rupe su u trajanju između četiri i šest tjedana tijekom kojih izbornik ne radi s ekipom, koju na raspolaganju ima na samo po desetak dana u tih nekoliko navrata.
Njemački nogometni savez predstavlja amaterske klubove, ženske ekipe, suce; pod sobom ima dobrih sedam milijuna registriranih igračica i igrača. Zadužen je za organiziranje dječjih nogometnih natjecanja, a trenutno je i u procesu moderniziranja istih. Primarni cilj Saveza je potaknuti i mlade i stare na tjelesnu aktivnost; DFB ima i društvenu i edukativnu funkciju. Savez mora raditi za opće dobro.
Najvažniji lideri saveza su oni na izborničkim klupama seniorskih ekipa. Želio bih na tim pozicijama vidjeti žene i muškarce koji razmišljaju unaprijed i dugoročno, imajući u vidu širu sliku. Nogomet u Njemačkoj je u više od 90 posto slučajeva volonterski rad i čast je služiti DFB-u, što znači da su za takve pozicije potrebni ljudi koji mogu biti uzori.
Kao i uvijek, pogled u povijest može nam pomoći.
Sepp Herberger se, uz izbornički posao, bavio i podučavanjem mladih; postoje fotografije njega kako na visećoj lopti demonstrira ispravnu tehniku šuta. Helmut Schön održavao je stručna predavanja za trenere. Obojica su desetljećima radili za DFB kao nogometni akademici i obojica su s Njemačkom bili svjetski prvaci. Nagelsmannov je ugovor, s druge strane, limitiran na devet mjeseci; on će nakon Eura po svoj prilici nastaviti s karijerom klupskog trenera.
Ne možete vratiti vrijeme, ali malo ‘povratka korijenima’ ne može škoditi. Pomoglo bi to da se nogomet ponovno dovede bliže centru javnosti. I igrači mogu pomoći u tome. Najbolji od njih zarađuju po 10 ili 20 milijuna eura godišnje, neki čak i više. Za njih ne može biti od presudne važnosti to hoće li dobiti 100.000 eura više ili manje u bonusima za nastup na SP-u. Oni koji mjesečno zarađuju sedmeroznamenkaste svote ni ne primjećuju razliku. Odustajući od ekscesivnih bonusa oni bi vratili nešto zemlji koja im je omogućila takvu karijeru i bogatstvo.
Zato smatram da bi za DFB bilo lako uspostaviti princip jednake plaće za muškarce i žene. Time bi poslao jak signal društvu. Nogometašice su nadahnule naciju svojom srebrnom medaljom na Euru 2022 i njihovi sugrađani mogli su se njima poistovjetiti. To je najbolje što reprezentacija, bila ona muška ili ženska, može postići.
Muška će reprezentacija svoju priliku imati sljedećeg ljeta. Turnir na domaćem terenu nešto je čemu se generacija igrače može nadati najviše jednom tijekom igračke karijere i važno je da igrači tu priliku ne vide kao pozornicu za individualni napredak, nego da se kolektivno stave u službu višeg cilja. Ako ‘Mi’ za sve njih bude ispred ‘ja’, Njemačka će imati dobru šansu da ponovno postigne nešto veliko.
