Lahmentiranje

Ni dvije milijarde nisu dovoljne

Realno samo pet-šest klubova može osvojiti Ligu prvaka

Lahmentiranje (izvorno Ansichten eines Fußballers) je kolumna Philippa Lahma koju će u svom online izdanju objavljivati njemački magazin Die Zeit, a istovremeno i nekoliko drugih uglednih medija u različitim europskim zemljama. Kapetan i osvajač Lige prvaka s Bayernom te Svjetskog prvenstva s Njemačkom danas je u ulozi direktora turnira za Euro 2024, a u svojoj će kolumni pisati o raznim nogometnim temama i njihovu strateškom značaju za društvo, gospodarstvo i politiku. Oliver Fritsch, nagrađivani sportski autor i urednik stranice Zeit Online, Lahmov je partner u dijalogu.

Lahmova je želja da kolumna istovremeno izlazi u različitim zemljama i na različitim jezicima, kao simbol europejstva bez granica i gesta dobrodošlice svima u Njemačku 2024. Lahm i Zeit Online odabrali su Telesport kao svog medijskog partnera u Hrvatskoj.

xx

A sad i Barcelona, također. Ona je nekoć, s idejom igre koju je oblikovao Johan Cruyff, stvarno bila više od kluba; danas, usprkos velikim dugovima, radi sve kao i ostali. Investira u obimu kakav si samo mali dio odabranih može priuštiti. Godišnja bilanca pritom ne igra veliku ulogu, jer računa se na tržišni rast i razmišlja se u kontekstu desetljeća. Barcelona je sad dovela Roberta Lewandowskog, između ostalih, za 45 milijuna eura iz Bayerna. Već su mu 34 godine i ne predstavlja kontinuitet tiki-take, ali zato je sedam puta bio najbolji strijelac Bundeslige.

S tek pokojom iznimkom, jedna strategija prevladava među najvećim europskim klubovima: međusobna razmjena zvijezda. Oni kupuju jedni od drugih i onda kad im to ne donosi neki novi zamah jer ti igrači su često već blizu svog zenita ili su ga prošli, ali čuva status quo. To im jamči da će ostati u zatvorenom krugu, onom unutar kojeg se u pravilu odvija sama završnica Lige prvaka.

Bayern je za 32 milijuna eura kupio Sadija Manéa, nogometaša koji je s Liverpoolom triput došao do finala, a sad će kao 30-godišnjak zaokružiti svoju karijeru u njemačkom prvaku. Pitanje je kako će točno zamijeniti Lewandowskog na terenu i to je nešto što znaju samo u klubu. Lewandoski je ‘pravi’ centarfor, dok Senegalac napada uglavnom s krila; osim toga, njemački igrači-starosjedioci vode glavnu riječ u Bayernovoj svlačionici i neke druge internacionalne zvijezde, poput Jamesa Rodrigueza i Philippea Coutinha, ondje nisu mogle doći do statusa startera, dok je Lucasu Hernándezu trebalo dvije godine da se sasvim etablira. Ali naravno da transer ima smisla, jer Mané je predivan igrač.

Raheem Sterling je 27-godišnjak koji sa sobom nosi reputaciju četverostrukog osvajača Premier lige, a sada će zabijati za Chelsea. Manchester City za njega je inkasirao 55 milijuna eura; mora se maknuti jer Pepa Guardiolu nikad nije uspio do kraja uvjeriti u svoju važnost. Sterling u Chelseaju mijenja Tima Wernera, koji nije imao puno drugih opcija osim povratka u Leipzig — klub koji strukturom podsjeća na samu elitu, ali čiji vlasnik, milijarder Dietrich Mateschitz, ne ulaže basnoslovni novac.

Liga prvaka će i ove sezone ponuditi uzbudljive večeri, ali je li natjecanje koje realno može osvojiti samo pet-šest klubova ono što Europa danas treba?

Real Madrid je doveo 29-godišnjeg Antonija Rüdigera, fizički jakog braniča koji je osvojio titulu s Chelseajem. Casemiro, sada 30-godišnjak, Madrid je zamijenio Manchester Unitedom i ondje će pokušati pomoći peterostrukom osvajaču Lige prvaka da povrati defenzivnu stabilnost i uhvati korak s europskim vrhom. Plaćen je 70 milijuna eura, a United ove sezone ne igra Ligu prvaka nego samo Europa ligu. Liverpool stvari odrađuje nešto drugačije od ostalih i Manéa je zamijenio mlađim, još ne potpuno etabliranim napadačima. To odgovara Jürgenu Kloppu, koji od njih želi napravi ‘svoje’ igrače u punom smislu. Talijanski klubovi više ne privlače zvijezde toliko kao nekad; Juventus je Matthijsa de Ligta prodao Bayernu za oko 70 milijuna eura.

Međutim, dvije zvijezde strše u ovom prijelaznom roku.

Najprije 22-godišnji Erling Haaland, koji je stršao i u Bundesligi, a sada je iz Borussije Dortmund prešao u Manchester City za 60-ak milijuna eura. To je njegovoj novoj momčadi svakako dodatno osnažili kredibilitet i prometnulo je u prvog favorita Lige prvaka. City je u vlasništvu vladajuće obitelji Ujedinjenih Arapskih Emirata, s čijim je novcem Guardiola izgradio jednu od trenutno najboljih momčadi na kontinentu, a sad ima ono što mu je dugo nedostajalo: napadača kojeg može oblikovati u, uz Kevina De Bruynea, vodeću Cityjevu figuru.

S druge strane, transfer 23-godišnjeg Kyliana Mbappéa ostao je neostvaren. PSG je na kraju odolio napadima Real Madrida kao što je TikTok odolio Microsoftu. Pariški je model u neku ruku kopija madridskog, a sad u Mbappéu ima zvijezdu s kojom ga poistovjećuju, ali vlasnici su svima dali do znanja da ih je to jako skupo koštalo. Povisili su Mbappéovu godišnju plaću na 100 milijuna eura i dali mu još 200 milijuna povrh toga. Klub je u vlasništvu katarskog emira, čija je zemlja izgradila osam najmodernijih stadiona za Svjetsko prvenstvo. S takvim novcem, okrenuo je naglavačke svijet sportske politike.

PSG i City ustraju na svom putu bez obzira na troškove, a sada su osigurali i za sebe dvije najveće mlade zvijezde. Zbog svog izvanserijskog talenta i dobi, Haaland i Mbappé sposobni su ostaviti svoj trag na čitavom deseteljeću.

Europski nogomet i dalje cvjeta. Pandemija je gotova, a UEFA je prošle godine u Ligi prvaka isplatila više od 2,7 milijarde eura. Osim toga, novac se i izvana nastavlja slijevati u nogomet. U svom godišnjem izvješću kompanija Deloitte naglasila je povećanje vanjskih investicija u ligama Petice i zaključila da su nogometni klubovi i dalje vrlo atraktivni bogatim individualcima i drugim vrstama ulagača. To potvđuje i Forbes. Primjerice, vladajuća obitelj iz Emirata zadnjih je godina uložila više od dvije milijarde eura u City, koji sada vrijedi dvostruko više od toga. Pritom, naravno, valja uzeti u obzir da takvo ulaganje sa sobom nosi i političku dobrobit za vlasnike, koji koriste sport kako bi kultivirali vlastiti imidž i kontakte.

Liga prvaka će i ove sezone ponuditi uzbudljive večeri, ali je li natjecanje koje realno može osvojiti samo pet-šest klubova ono što Europa danas treba?

Ono je tijekom godina izgubilo puno od svoje nekadašnje neizvjesnosti, nejednakost se ukorijenila i Liga prvaka danas izgleda kao “parada neizbježnog”, kako su to napisali u New York Timesu. Njeno logično finale bi stoga bilo ono koje bi sučelilo geopolitičke rivale s Bliskog istoka; City protiv PSG-a, Haaland protiv Mbappéa.

Ali to još nije kraj. Newcastle United, u vlasništvu kraljevske obitelji Saudijske Arabije, sljedeći je projekt koji se želi uvući među elitu i promijeniti status quo. Ondje su za 22-godišnjeg Alexandera Isaka platili više nego što je City dao za Haalanda, a Isak, za razliku od Norvežanina, nije uspio u Dortmundu.

Biti uistinu kompetitivan u Ligi prvaka postaje sve teže i teže, sve skuplje i skuplje. Ni dvije milijarde više neće biti dovoljne.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

s