Lahmentiranje

Xaviju će biti jako teško

Nogomet u koji se kao trener vraća drugačiji od onog u kojem je igrao

Lahmentiranje (izvorno Ansichten eines Fußballers) je kolumna Philippa Lahma koju će u svom online izdanju objavljivati njemački magazin Die Zeit, a istovremeno i nekoliko drugih uglednih medija u različitim europskim zemljama. Kapetan i osvajač Lige prvaka s Bayernom te Svjetskog prvenstva s Njemačkom danas je u ulozi direktora turnira za Euro 2024, a u svojoj će kolumni pisati o raznim nogometnim temama i njihovu strateškom značaju za društvo, gospodarstvo i politiku. Oliver Fritsch, nagrađivani sportski autor i urednik stranice Zeit Online, Lahmov je partner u dijalogu.

Lahmova je želja da kolumna istovremeno izlazi u različitim zemljama i na različitim jezicima, kao simbol europejstva bez granica i gesta dobrodošlice svima u Njemačku 2024. Lahm i Zeit Online odabrali su Telesport kao svog medijskog partnera u Hrvatskoj.

xx

Xavi se vratio. S njim na klupi FC Barcelona želi oživjeti svoju veliku eru. Zahvaljujući prije svega svojoj tehnici i viziji igre, Xavi je bio veznjak svjetske klase koji je na terenu djelovao strateški i uvijek s kolektivnim interesima na umu. Kao playmaker bio je konstantna podrška svojim suigračima, precizno je namještao scenu za njih i uvijek nalazio rješenja. Uzeti mu loptu često je izgledalo nemoguće, čak i kad bi bio opkoljen suparničkim igračima.

U danima najveće Xavijeve slave je i španjolska reprezentacija bila praktično nepobjediva: zaredom je osvojila naslove europskog, pa svjetskog, pa još jednom europskog prvaka. U finalima 2008. i 2012. asistirao je za ukupno četiri pogotka. Istovremeno je dominirao Ligom prvaka s Barcelonom, dvaput su zajedno uzeli titulu. Nakon što je 2011., na samom vrhuncu tiki-take, od njih izgubio finale s Manchester Unitedom, Alex Ferguson je izjavio da je to najbolja momčad protiv koje je ikad igrao.

Xavi je u veznom redu bio idealno komplementaran s Andrésom Iniestom. Xavi je bio metronom, Iniesta nosač lopte. Možda bi se moglo reći da su njih dvojica imali slično podjelu rada kao i Luka Modrić i Toni Kroos u Real Madridu, koji je zamijenio Barcelonu na samom vrhu europskog nogometa. Još jedna stvar koju je Xavi imao zajedničko s Kroosom sigurno je kvaliteta njegovih dugih dodavanja.

I kao igrač je Xavi, dakle, bio savršeni fit za Barceloninu filozofiju.

Malo tko tako potpuno utjelovljuje Barcelonin ideal i slavna vremena kao on. Ali sada ih treba reproducirati u novim i drugačijim okolnostima

Pod vodstvom Pepa Guardiole su on, Iniesta, Carles Puyol, Leo Messi i ostali, najbolji nogometaši na svijetu u tom trenutku, utjelovili trenerov idealistički koncept da svatko može raditi sve. Zajedno su ravnotežu između napada i obrane podigli na sasvim novu razinu; visina i snaga nisu bile odlučujući faktori ni u jednom segmentu igre. U to je vrijeme Barcelona bila uzor cijelome svijetu i na jedan drugi način: klub je na dresovima nosio natpis Unicef.

U to sam vrijeme imao priliku prijeći u Barcelonu. Dijeliti teren sa svim tim velikanima sigurno bi bilo sjajno iskustvo i danas na to gledam sa suzom u oku, ali također i sa smiješkom. Kao klinac iz Münchena, ono što sam oduvijek zaista žarko želio bilo je osvojiti Ligu prvaka sa svojim klubom, Bayernom. I nikad ne bih sebi oprostio da nisam bio ondje kad smo 2013. uzeli taj naslov na Wembleyju.

Vremena su se promijenila. Barcelona je 2015. zadnji put osvojila europski naslov, a nakon toga se više nije pojavljivala u finalu. Umjesto toga, ostala je zapamćena po epskim porazima: 2-8 od Bayerna, 0-4 od Liverpoola, 0-3 od Rome, 1-4 od Paris Saint-Germaina… Ove sezone je izgubila 0-3 i od Benfice u Lisabonu.

Barcelonina slava i privlačnost naprosto su okopnjele.

Istovremeno je u pitanje bio doveden i dominantni stil kojim je momčad svojevremeno pokorila Europu, a koji je uključivao utakmice s po 70 posto posjeda lopte. Još 2010. i 2012. su se Inter i Chelsea zabarikadirali ispred svog gola i izbacili Barcelonu u polufinalu, a takav su pristup po potrebi usvajale i mnoge druge ekipe. Princip “svi iza lopte” dokazao je svoju vrijednost i često su fizički elementi jedino što pomaže protiv takve igre — standardne situacije, prekidi, protunapadi i druga, recimo tako, brutalna rješenja.

Nogomet je, dakle, postao brži, robusniji, čvršće utemeljen na fizikalijama. Čak se i Guardiola u Manchester Cityju prilagodio tome; njegova igra je i dalje prepoznatljivo sofisticirana, ali ima nešto defenzivniji pristup nego ranije. Mnogi današnji nogometaši — Trent Alexander-Arnold, Paul Pogba, Vinícius Júnior, Alphonso Davies, Erling Haaland — pojavom više podsjećaju na Usaina Bolta nego na 170 cm visokog Xavija.

Imati najbolje igrače na raspolaganju postalo je još važnije nego što je bilo za ostvarivanje rezultata, a konkurencija na tržištu samo je još ojačala. Danas u Europi imate desetak klubova s godišnjim prihodima od oko pola milijarde eura, u nogomet su stigle nove investicije i novi jako bogati vlasnici, kao u najrecentnijem slučaju Newcastle Uniteda.

Tržišna je dinamika utjecala i na potražnju za trenerima, koji su sada velike zvijezde. Nekoć su Ferguosn, Arsène Wenger ili Johan Cruyff bili institucije u vlastitim klubovima prvenstveno zahvaljujući svojoj filozofiji i pristupu. Danas se treneri brzo smjenjuju i oni koji dobiju vrijeme za izgradnju momčadi i igre — poput Jürgena Kloppa, kojemu je trebalo četiri godine da u Liverpoolu počne osvajati trofeje — praktički su izuzetak od pravila. Malo je takvih kao što je Christian Streich, koji će uskoro proslaviti desetgodišnjicu na Freiburgovoj klupi, ili kao što je nekoć bio Guy Roux, koji je više od 40 godina vodio Auxerre.

Umjesto toga, top treneri kao što su Mauricio Pochettino, Thomas Tuchel, Antonio Conte i Carlo Ancelotti rotitaju se svake dvije do tri sezone na klupama financijski ‘maksimaliziranih’ klubova u Londonu, Madridu i Parizu. Za njih je najvažnije stvoriti dobru atmosferu u svlačionici i biti prihvaćen od svih tih zvijezda. I Zinédine Zidane, koji je s Real Madridom od 2016. do 2018. triput zaredom osvojio Ligu prvaka, priznao je: “Taktički, ja nisam najbolji trener”. On je vodio momčad svojom aurom — u najvećim klubovima to je sada odlučujući faktor, ne više toliko dugoročno planiranje ili ideja same igre.

Ni u samoj Barceloni Xavijevi prethodnici nisu predugo trajali. Okolnosti su se promijenile, a sad nema više ni Messija. Xavi definitivno posjeduje karizmu kakva mu je, uz svo nogometno znanje, nužno potrebna; malo tko tako potpuno utjelovljuje Barcelonin ideal i slavna vremena kao on.

Ali sada ih treba reproducirati u novim i drugačijim okolnostima. Bit će mu jako teško.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.