Kako je to u naše vrijeme to i red, snimka je jako brzo postala viralna i danas je malo onih koji je nisu vidjeli. Ne piše ni točno mjesto ni točno vrijeme, ali jasno je da se radi o nekom od predgrađa — vjerojatno Lyona, možda i Pariza, a moglo bi biti i Birminghama ili Madrida ili Milana ili Malmöa, jer tko bi i znao razliku, jedno je od onih koji gotovo posvuda liče kao jaje jajetu. Betonska džungla, gotovo nepregledna nakupina blokova sa zgradama koje iz daljine djeluju kao manje ili veće kutije šibica, s načičkanim satelitskim antenama kao univerzalnim simbolima povezanosti s nečim dalekim. Sve je dobro isplanirano, sa skupim telefonima danas smo svi i redatelji i vrhunski snimatelji, izmiksano je iz više kutova i montirano.
Tamnoputi mladić ‘zove’ kamermana na centar malenog nogometnog igrališta, ondje drugi, odjeven u dres s brojem devet, u zrak ispaljuje vatromet. Malena zelena oaza usred gomile betona i asfalta ispunjena je veseljem; većinom mlađi ljudi očito slave.
I nije to jedini viralni video, ima ih mnogo. U drugom je poveće društvo okupljeno oko jednog od onih skupih pametnih telefona, na njegovom ekranu uživo gledaju video kojim Didier Deschamps predstavlja putnike na Europsko prvenstvo. Na ekranu se pojavljuje igrač s brojem 19, a mladići burno proslavljaju grleći se i skačući u zrak. Na trećem jedan tinejdžer kleči na koljenima i u suzama ponavlja Karimovo ime.
Karim se vraća.
Opcija pridruživanja Benzeme Mbappéu i Griezmannu svjetske prvake na papiru čini još moćnijima. Međutim, to ne znači da je Deschampsov potez bez rizika
U međuvremenu je Benzema završio na baš svakoj naslovnici u Francuskoj, ali i na mnogima izvan nje. Rasprave o njegovu nogometnom znanju i doprinosu koji će imati u momčadi na Europskom prvenstvu, odnosno pozitivnim i negativnim stvarima koje bi mogao donijeti okupirali su gotovo svakoga tko s francuskim nogometom ima barem površnu vezu. Ali ni tu nije bio kraj; aktualnu situaciju komentirala je francuska ministrica sporta Roxana Mărăcineanu, pohvalivši izbornika i igrača i način na koji su došli do rješenja za dobrobit Francuske. Zemlje i reprezentacije. Javio se i sam francuski predsjednik Emmanuel Macron, i on je zaključio da je “Deschamps donio dobru odluku”.
Bio je listopad 2015. i Francuska se spremala za ulogu apsolutnog favorita na Europskom prvenstvu kojemu je bila domaćin. U Nici su Francuzi bez puno problema s 4-0 svladali Armeniju u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Benzema prvo asistirao za Antoinea Griezmanna, a onda i sam postigao dva pogotka. Još jedan je dodao Yohan Cabaye i to na asistenciju Mathieua Valbuene. Benzema se u 81. minuti požalio na ozljedu, pa ga je izbornik zamijenio Olivierom Giroudom. Deschamps je došao do svog prvog napadača, zagrlio ga, vjerojatno upitao o čemu se radi, i možda već tu odlučio da ga neće voditi na sljedeću prijateljsku utakmicu u Kopenhagen. Ali niti jedan od njih dvojice nije znao da će tu biti početak kraja.
Deschamps je reprezentaciju naslijedio nakon ispadanja s Europskog prvenstva 2012. i još uvijek opterećenu sramotnim događanjima iz Južne Afrike dvije godine prije toga. Njegova ideja je prije svega bila vratiti osjećaj pripadnosti koji je nacija imala s reprezentacijom za njegove igračke karijere, odnosno stvoriti osjećaj zajedništva u momčadi. Jedan od ključnih igrača u njegovom sustavu bio je upravo Benzema.
Iako u najboljim igračkim godinama, već je imao i ogromno iskustvo i poštovanje svlačionice, potpuno spreman preuzeti lidersku ulogu. Uz to, bio je i omiljen u imigrantskoj zajednici te savršen kao čovjek koji bi mogao simbolizirati ujedinjenost Deschampsove momčadi, pogotovo nakon što je 2014. (zajedno s Franckom Riberyjem) oslobođen optužbe za čuvenu aferu s tada 16-godišnjom Zahijom Dahar.
Deschamps mu je vjerovao i u sušnim periodima u kojima se glasno tražio njegov odlazak iz Madrida, ali i zamjena u reprezentaciji, a ovaj mu se odužio golom protiv Ukrajine u baražu. Na kraju je za tri godine zabio 12 reprezentativnih golova i izbornik je očekivao da upravo on bude nositelj francuskog napada na titulu europskog prvaka na domaćem terenu.
Ali u studenom 2015. policija je zakucala na Benzemina vrata. Priča je djelovala nadrealno — proveo je noć u pritvoru nakon što je osumnjičen da je sudjelovao u ucjenjivanju suigrača iz reprezentacije Valbuene, i to na pripremama reprezentacije. Benzema je odmah opovrgnuo sve optužbe, ali priča se brzo zakotrljala i postala jedna od najvažnijih u povijesti francuske nogometne reprezentacije.
Za Benzemu kontakt s organima reda nije bio ništa novo. Spomenuta afera sa Dahar medijima je dominirala gotovo četiri godine, ali ni ona nije bila početak njegovih nevolja. On je odrastao u Bron-Terraillonu, jednom od predgrađa Lyona naseljenom siromašnom radničkom klasom pretežno imigrantskog porijekla. Karim je bio šesto od devetero djece u obitelji Benzema, čija je malena kuća bila tek 50-ak metara od lokalnog igrališta. Debeljuškasti, povučeni i nesigurni dječak na terenu je oduvijek bio savršen primjer — u čitavoj profesionalnoj karijeri nikad nije dobio crveni karton, za 17 sezona dobio je tek 15 žutih — ali je imao problem s društvom.
S 15 je Benzema bio jedini član Lyonove akademije koji je rođen i živio u samom gradu, a da je bio smješten u klupskom trening centru Tola Vologe. No, nakon svog 18. rođendana je po pravilima morao napustiti sobu, pa se vratio u obiteljski dom, ovaj put kao profesionalac i s mnogo više novca na računu. Postao je poželjan u lokalnom društvu i okružio se ljudima iz kvarta kojima je ostao lojalan do kraja, pretvarajući ih u svoj entourage. Tako je njegov agent do prije nekoliko godina bio Karim Djaziri, kojemu je on bio jedini klijent, a kojeg je, na primjer, L’Equipe 2014. optužio da je zajedno s još jednim Benzeminim prijateljem prijetio i fizički napao trojicu novinara, i to zbog kritičkih napisa o Karimu.
Benzema je sve svoje slobodno vrijeme koristio kako bi se vraćao u Bron i provodio vrijeme s prijateljima; kada to nije mogao onda bi ga prijatelji pratili na putovanjima i utakmicama. Jedan od njih, kojega je javno nazvao svojim najboljim i najbližim prijateljem, bio je Karim Zenati. Rođen u Tunisu, Zenati je odrastao u Bronu i ondje igrao nogomet, ali ni približno dobro kao njegov prijatelj. Još 2009. je uhićen, i to nakon što je 30 kilometara bježao policiji s 200 kilograma kanabisa u autu, samo par dana nakon što je iz lože zajedno s Benzemom gledao utakmicu Lyona i Marseillea. Tri godine ranije bio je u zatvoru zbog serije oružanih pljački, a još tada je na suđenju iza njega čitavo vrijeme sjedio Benzema.
Dvojicu bliskih prijatelja — Zenati je i službeno bio zaposlen u jednoj od Benzeminih firmi i to za plaću od 4.000 eura — nije bilo teško povezati kada je policija u ljeto 2015. počela istraživati slučaj ucjenjivanja Valbuene. Nogometašu koji je u to vrijeme igrao za Lyon netko se javio s prijetnjom da posjeduje snimku seksa, koju će uništiti u zamjenu za pozamašnu svotu novca. Valbuena, koji je oženjen od 2009. ali za kojeg se vjeruje da je na snimci sa svojom tadašnjom suprugom, slučaj je prijavio policiji, koja je u pregovore ubacila policajca u civilu. Međutim, u međuvremenu je na okupljanju reprezentacije Valbueni prišao Benzema i pokušao ga uvjeriti da plati ucjenjivačima, i to nudeći da to napravi uz Zenatijevo posredništvo.
Policija je presrela i kasnije objavila razgovor između Benzeme i Zenatija, u kojemu ovaj objašnjava što je i kako napravio, i iz kojeg nije bilo teško zaključiti da postoji njihova direktna povezanost s ucjenjivačima. Kada je Benzema uhićen, a snimka dospjela u javnost, gotovo kompletna javnost okrenula se protiv napadača Real Madrida. Iako je on odbijao bilo kakvu povezanost, francuski savez ga je službeno suspendirao, a Deschamps ga je u prosincu prekrižio s popisa reprezentativaca, pravdajući to atmosferom u momčadi, koja će bez Karima izgubiti finale Europskog prvenstva iduće godine, ali i osvojiti svjetski naslov 2018.
U tih pet i pol godina Benzemina se karijera pretvorila se u ludu vožnju.
Jedan od najpodcijenjenih napadača svog vremena često je bio na meti kritika i gotovo da nije bilo prijelaznog roka u kojemu se nije javno tražila njegova zamjena. Publika je zviždala, analitičari su likovali, komentatori brojali promašaje, pogotovo u sezoni 2017./18. u kojoj je Benzema u prvenstvu postigao tek pet golova. Međutim, odlazak Cristiana Ronalda promijenio je stvari za Karima, koji je pomaknut bliže golu i prihvatio drugačiju ulogu, najednom se pretvorivši u jedan od motora Real Madrida, pogotovo nakon povratka Zinedinea Zidanea na klupu.
To što ga Deschamps nije pozivao u reprezentaciju Benzema je koristio savršeno, i to za odmor, zbog kojeg je rijetko bio ozlijeđen. Međutim, priča iz 2015. i dalje je bila aktualna — tek u listopadu ove godine Benzema će na potvrđeno suđenje — ali se pretvorila u mnogo više od nogometa. Benzema je u međuvremenu optužio Deschampsa da je pokleknuo pod pritiskom “rasističkog dijela Francuske” i zapravo otvorio još jednu konzervu s crvima. Duboko podijeljeno društvo, uzdrmano terorističkim napadima, jačanjem ekstremne desnice i migrantskom krizom zauzelo je pozicije i slučaj nepozivanja Benzeme koristilo u dnevno-političke svrhe, pretvorivši ga u još jednu borbu ovih i onih.
Istina je obično negdje u sredini, a Deschampsov poziv i Benzemina reakcija zapravo su samo potvrda toga.
Izbornik francuske reprezentacije je shvatio da je sasvim dovoljno vremena prošlo i da njegova momčad treba u ovom trenutku možda i najboljeg napadača na svijetu. S druge strane, i Benzema je vrlo vjerojatno svjestan da je za njegov izostanak iz Les Bleusa vjerojatno najveći krivac on sam. Pozitivna reakcija javnosti još je jedan dobar pokazatelj da su u Francuskoj napravili sasvim logičnu i normalnu stvar kada su uvrstili Benzemu na popis.
Međutim, to ne znači da je Deschampsov potez bez rizika. Opcija pridruživanja Benzeme Killianu Mbappéu i Griezmannu svjetske prvake na papiru čini još moćnijima i na prvi pogled nezaustavljivima. Ali svaki novčić ima dvije strane, pa i ovaj kojeg iz drugog kuta gleda nekolicina igrača u Deschampsovoj svlačionici.
Prije svih Giroud, kojeg je Benzema prije nekog vremena javno pohvalio, ne propustivši dodati da za sebe smatra da je ekvivalent bolida Formule 1, pored kojeg Giroud izgleda kao go-kart. Benzemin ego, status među navijačima koji povratak proslavljaju vatrometom te želja da ima važnu riječ u svlačionici također bi mogli poremetiti i aktualne odnose među igračima. Uostalom, tu reprezentaciju prati prava tradicija međusobnih sukoba, a zanimljivo je i to da nitko od važnijih igrača, osim Mbappéa, još uvijek nije javno reagirao na Benzemin povratak.
Karim se vraća, i to zato što potpuno zaslužuje biti tu. Ali ova priča tek treba dosegnuti svoj vrhunac, rasplet i kraj. I odrediti što će to zapravo biti Benzemina ostavština u francuskom nogometu.
