Na posudbi

BiH: Ipak se kreće?

Reprezentacija je popravila dojam, a izbornik Petev si kupio nešto vremena

Liga nacija možda nije omiljeno natjecanje nogometašima iz vrhunskih klubova i reprezentacija, sigurno je prezire većina trenera i dobar komad izbornika, ali Bosancima i Hercegovcima ona očito odgovara. U njenom prvom izdanju, s Robertom Prosinečkim na klupi, BiH je bez poraza osvojila svoju skupinu i plasirala se u viši razred. Ondje je bila prolaznik, ali ipak s Duškom Bajevićem otkinula po bod favoriziranim Talijanima i Nizozemcima. Ovog ljeta je u četiri utakmice, opet u Ligi B, upisala dvije pobjede i dva remija — kod kuće svladala Rumunje i Fince, osvojila po bod u Helsinkiju i Podgorici te za rujan rezervirala konačnu borbu s Crnogorcima za prvo mjesto, a vjerojatno i osigurala sudjelovanje u baražu za Europsko prvenstvo.

Tako je u praksi ispalo da je Ivajlo Petev, bugarski trener koji je izborničku palicu preuzeo u siječnju 2021., za 10 dana u Ligi nacija izvojevao više pobjeda i osvojio više bodova nego u čitavom kvalifikacijskom ciklusu u kojem je vodio Bosnu i Hercegovinu. Štoviše, Petev je za 18 mjeseci iz 15 utakmica uspio ostvariti tri pobjede, samo jednu više nego u ovih 10 dana.

No, pokazalo se da je za Peteva ipak daleko najvažnija bila ova posljednja utakmica, koju je BiH u Zenici odigrala sa Finskom i u kojoj je slavila s 3-2.

Nije, ovo naravno, bio idealan termin ni za BiH ni za njenog izbornika, a ni za igrače. Ni radnici u administraciji nisu oduševljeni poslom u lipnju, a kamoli nogometaši iza kojih je teška i naporna sezona. U slučaju Bosne i Hercegovine stvari su bile i radikalnije i drastičnije; reprezentacija je u dvije pol godine uspjela pobijediti u čitave tri utakmice, i to protiv olimpijske selekcije Kuvajta, protiv Kazahstana i Luksemburga, pa je uz poslovično nesposobno rukovodstvo saveza i probleme u domaćem nogometu točka nezadovoljstva dosegnula skoro vrhunac.

BiH ima iste probleme kakve je imala i prije dva mjeseca i prije 10 mjeseci i prije 20 mjeseci. Međutim, sada je Petev dobio mir i vrijeme

Jasno je, opet naravno, da se u situaciji ‘biti ili ne biti’ našao i Petev, koji je od svog dolaska polarizirao javnost i kojemu ankete popularnosti — za razliku od samih igrača koji ga od početka podržavaju — nikad nisu bile pretjerano naklonjene. Iako mu Savez nije postavio jasan cilj, činjenica da se njegov navodni predlagač Zvjezdan Misimović najednom našao na godišnjem odmoru, i da su iz Saveza dolazile izjave o “nezadovoljstvu rezultatima” i “razgovorima nakon Lige nacija”, bilo je očito da mu o događanjima u ovom ljetnom ciklusu ovisi s koje će strane prozora ostati.

Njegova mu prirodna opreznost kao trenera, kojoj smo svjedočili još onomad u Dinamu, nije dopuštala da, bez obzira na kritike, od početka pretjerano spusti gard, pa je u prve tri utakmice ipak ulazio s dozom opreza. U sve tri utakmice BiH je na samom otvaranju bila bolji suparnik, u prvih 20-ak minuta gazila, dominirala i stvarala šanse, ali niti u jednoj od njih to nije pretvorila u rezultatsku prednost. Naprotiv, nekoliko pogrešaka tipičnih za reprezentativni nogomet u lipnju stvarali su dodatno psihološko breme ekipi, koja je onda gubila i energiju i snagu i ideju, i čiji se plan očito raspadao. Finci su to u Helsinkiju kaznili golom; isto se, i pored sretnog vodstva, dogodilo i u Podgorici, a protiv Rumunja je BiH imala tek nešto više sreće i ostvarila je pobjedu, nakon koje i nije bilo nekog pretjeranog oduševljenja.

Petev to nije mirno gledao, daleko od toga. On je reaktivan trener, pa je mijenjao i probao i rotirao, u tri utakmice igrao i 4-3-3 i 4-4-2 i 4-2-3-1 i 3-5-2 i 4-1-4-1, vršio korekcije i skakao pored aut-linije, isprobavao igrače na različitim, više i manje prirodnim pozicijama, gubio živce i godine života, uvjeravao nas da je sve kako treba biti, ali generalna slika — nevažno je li bila objektivna ili ne — nije se pretjerano mijenjala i svako podvlačenje crte dovodilo bi do istih zaključaka, kakvi su bili i godinu ranije i pola godine ranije i nakon poraza od Gruzije i nakon pobjede nad Luksemburgom. Ekipa nema jasnu filozofiju ni ideju i zapravo ne zna što hoće, pogotovo u utakmicama u kojima bi trebala biti nominalni favorit i u kojima se očekuje da pobijedi.

Takav je rasplet situacije doveo Peteva u utorak pred zid. Iako je bilo jasno da se pomaknuo s mrtve točke i napravio kakav-takav rezultatski iskorak, iako je imao ogromnu podršku svlačionice i barem nominalnu podršku poslodavaca, iako se gotovo udvostručio broj ljudi na tribinama — s jedva 4.500 na 8.500 — Petev je dovoljno pametan da zna kako mu je za mir u iduća dva mjeseca, ali i za nastavak suradnje s Nogometnim savezom trebala utakmica koja će promijeniti percepciju. Znao je da mu nakon Finske slijedi prst gore ili dolje, i zato je, prvi put otkako je na izborničkoj klupi, preuzeo veliki rizik. Išao je na sve ili ništa.

Na prvu je djelovalo da je naprosto slabo taktički pripremio utakmicu. Na teren je poslao sve što je bar na papiru imalo bilo kakvu napadačku potentnost, gotovo zanemarivši činjenicu da ofenzivno postavljeni bekovi Sead Kolašinac i Miroslav Stevanović nemaju kompatibilnost, a ni sigurnost s Harisom Duljevićem i Lukom Menalom ispred sebe; da bi to moglo napraviti problem dvojici sporih stopera, odnosno otvoriti prostor Fincima da ih napadaju u situacijama jedan-na-jedan i dva-na-dva. Cilj je bio, ili se barem tako čini, po svaku cijenu otvoriti utakmicu i prepustiti se individualnoj kvaliteti koju BiH ima prije svega u Edinu Džeki i Miralemu Pjaniću, ali i u momčadi koja ih okružuje.

I to je na kraju i uspjelo.

Doduše, morao je i sam Petev raditi drastične korekcije, jer Finci su na rani gol BiH i pogreške izložene obrane odgovorili dvjema prilikama koje su pretvorili u rutinske golove. Džekin je gol doslovno vratio boju u izbornikovo lice i dao mu priliku da napravi promjene. U drugi je dio ušao s Hrvojem Miličevićem kao trećim stoperom, a zadnjoj liniji trebalo je vrijeme da se konsolidira, što ovaj put Finci nisu iskoristili, a mogli su. BiH je nakon loših 15 minuta drugog poluvremena bila defenzivno stabilnija, ali i dalje konkretna, otvorena i direktna u svakom posjedu.

Zmajevi su, zapravo, od početka do kraja bili direktniji i otvoreniji nego ikad ranije pod Petevom, pa i Bajevićem i Prosinečkim — iako su imali manji posjed nego u prethodne tri utakmice (40 posto naspram prosječnih 58 posto), stvorili su jednu šansu više nego u sve tri zajedno (10 naspram 9). Na finskoj su polovici bili su 58 puta, opet daleko najmanje u ovom prozoru, ali su zato u suparnički šesnaesterac ušli 23 puta, što je za 10 više nego u Podgorici, 12 više nego protiv Rumunjske i čak 18 više nego u Helsinkiju.

Petev je preuzeo ogroman rizik i valjda svjesno odveo utakmicu u kaos, znajući da on garantira otvorenu, zanimljivu i zabavnu utakmicu u kojoj svaki duel i svaki izboreni korner i aut i svaki klizeći start izazivaju reakciju koja će na kraju stvoriti i drugačiju perspektivu same reprezentacije, ali i drugačiju percpeciju njega kao trenera. Za nešto takvo trebalo mu je prije svega malo sreće — koja je došla s promašajima Finaca — i više od svega Pjanić i Džeko na svom top nivou. A oni su u ovoj utakmici bili upravo to; daleko iznad svih ostalih, individualnom su kvalitetom napravili razliku nad Fincima i donijeli BiH tri boda

Potvrdila je i ova utakmica, kao i prethodne tri, da BiH ima iste probleme kakve je imala i prije dva mjeseca i prije 10 mjeseci i prije 20 mjeseci. Međutim, sada se perspektiva promijenila barem do te mjere da je Bugarin dobio mir i vrijeme. Nekakva pobjeda od dva razlike uz slabu igru ne bi izazvala ni blizu sličan efekt kakva je ova; Petev je s njom dobio i povjerenje puno većeg dijela javnosti nego što je imao, argument borbenosti i srčanosti, kao i temelj za još bolju atmosferu u svlačionici. Dobio je, vjerojatno, i sigurnost da će biti taj koji će dovršiti ovu Ligu nacija i kroz nju priliku da sebi osigura produžetak ugovora koji bi mu garantirao vođenje reprezentacije BiH u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo.

Sada je loptica realno opet u rukama izbornika Peteva. Iskoristio je lipanj i popravio svoj status, do te mjere da se opet doveo u situaciju da u praksi ima bar dvije utakmice kredita u kojima će imati priliku dokazati je li pravi izbor za klupu i u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Olakšao je sebi posao, sada će mu za to biti dovoljno puno manje nego prije ovog prozora, ali i dalje jako puno, jer, vrijedi ponoviti, nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine je i u ove četiri utakmice pokazala da ima iste mane i iste probleme i da suparnici to znaju.

Ono što se promijenilo je to da je Petev dobio još jednu priliku pokazati da je on taj koji je sposoban te probleme i mane nadići i jednom kad to bude važno, a to su predstojeće kvalifikacije za Europsko prvenstvo.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.