Prije točno 10 godina, u lipnju 2011., ženska košarkaška selekcija BiH na svom je terenu u okviru tadašnje B divizije savladala Luksemburg s 21 poenom razlike. Ono što je malo tko znao u tom trenutku je da je to posljednja natjecateljska utakmica reprezentacije za dugo vremena. Čitavih pet godina, dva kvalifikacijska ciklusa, zemlja koja je imala europskog klupskog prvaka 1989. i koja je dala jednu od najboljih svjetskih košarkašica svih vremena, Raziju Mujanović, uopće nije imala reprezentaciju. Slaba organizacija saveza, katastrofalna financijska, pa ako hoćete i politička situacija, sve je to guralo žensku košarku koja je ionako bila na marginama u totalni amaterizam.

Krajem 2015. iza Francuskinja, koje imaju možda i najbolju generaciju u povijesti, bila su četiri uzastopna polufinala Eurobasketa; osvojile su jedno zlato, jednu broncu i dvaput izgubile u finalu. Izgubile su i finale Olimpijskih igara u Londonu, a u godinama koje su dolazile igrale su još jedno polufinale Igara te dvaput zapinjale u finalu Europskog prvenstva. Za to vrijeme BiH se spremala za svoju prvu natjecateljsku utakmicu, u kojoj su njene košarkašice ostale kratke za koš. Kroz kvalifikacije su od šest utakmica dobile jednu — protiv Rumunjske kod kuće — ali bilo je jasno da sirovi talent postoji; bila je to ekipa sastavljena mahom od mlađih igračica koje su nastupale za juniorsku i selekciju do 20 godina.

Potpuni autsajder na kojega nitko nije računao u subotu će sa Švedskom igrati za plasman u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, prvi put u povijesti

Bio je to potpuno novi početak, totalni restart, nulta točka. Među iskusnijim u tom ciklusu bila je Milica Deura s 25 godina, Tavić je imala 23, Miljana Džombeta 21, a 20 i manje su imale Nikolina Džebo, Nikolina Babić i Nikolina Delić, kao i Anđela Delić. Marica Gajić već je bila jedna od najboljih igračica i najboljih strijelaca reprezentacije, a tek je bila proslavila svoj 20. rođendan, dok se sve više spominjalo ime 18-godišnje Melise Brčaninović.

Sve ove djevojke — osim ozlijeđene Gajić koja je rovita Slovenkama zabila 28 poena i koja na ovom Eurobasketu ima double-double prosjek od 12,5 poena i 10,3 skokova — u srijedu su bile na terenu u dvoboju sa Francuskinjama.

U jesen 2017. na izborničku poziciju je iz juniorske selekcije prekomandiran Goran Lojo, jedan od onih košarkaških entuzijasta za koje znaju baš svi u tom uskom krugu ljudi koji se bavi ženskom košarkom, ali je u mainstream medijima gotovo nepoznat. Lojo je vodio juniorsku reprezentaciju, vodio je i sarajevski Play-off do titule i bilo je jasno da ove djevojke poznaje savršeno.

Ali za uspjeh su mu ipak trebala dva važna faktora.

Prvi je dobio kroz neuspješne kvalifikacije za Eurobasket 2019. Bosna i Hercegovina je u svojoj skupini završila druga, ali je zbog sustava natjecanja i u najmanju ruku sumnjivih rezultata imala i lošiju koš-razliku, koja ju je koštala nastupa na EP. Međutim, izbornik je taj osjećaj nepravde pretvorio u svojevrsni adut, iskoristivši ga kao motiv i tako dodatno ojačavši karakter i zajedništvo ovog tima.

Osim toga, Lojo je uspio svoje igračice zatvoriti u svojevrsni bubble, bez kojeg je nemoguće funkcionirati i živjeti u BiH — uspio je reprezentaciju izdvojiti iz priče o bezbrojnim problemima koji muče tamošnju košarku i utjecaja dnevno-političkih zbivanja te izvući maksimum iz skromnih uvjeta u kojima radi KSBiH, usmjerivši fokus isključivo na sportski uspjeh. Kada mu se kao team manager pridružila velika Razija Mujanović, stvari su dodatno kliknule i došao je i rezultat.

Ali za njega mu je trebala pomoć sa strane. BiH je, kao i većina sličnih zemalja, godinama naturalizirala strane igračice (i igrače). Priča je jednostavna — BiH u košarci spada u tzv. kategoriju Bosman B, za koju klubovi, ovisno o zemlji, imaju osigurana mjesta u ekipama, ili su čak neograničeni. Za Amerikance i Amerikanke to znači europsku putovnicu i za nju su spremni odigrati poneku utakmicu, pogotovo ako je i bar neki novac uključen. Međutim, s takvima je često problem što brzo izgube interes, ili ga nikad nisu ni imali, i što ekipi ponekad mogu uzeti onoliko koliko joj i donose.

U novi početak reprezentacije bila je uključena i Lynetta Kizer, koja je u WNBA igrala za Phoenix, Indianu, Connecticut i Minnesotu, a u Europi za Olympiacos. Ona je igrala solidnu košarku, ali ubrzo je ušla u sukobe i Lojo ju je odlučio ne zvati. Putovnicu je dobila i Courtney Hurt, koja profesionalno odrađuje svaki poziv, ali naprosto nije dobra kao opcija koja se otvorila 2019.

Lojo je nešto ranije došao u kontakt sa Jonquel Jones, koja je bila šesti pick prve runde WNBA drafta iz 2016. Bosanski selektor tražio je igračicu koja će biti pojačanje, ali i karakter koji će se lako uklopiti u ekipu i osjećati njenim dijelom. Gotovo dva metra visoka 27-godišnjakinja rođena je na Bahamima i trebala joj je Bosman B putovnica kako bi otvorila dodatno mjesto za strankinju u ruskom Ekaterinburgu.

Naime, WNBA igračice po sezoni, i to po novom ugovoru, mogu zaraditi do 500.000 dolara godišnje, s bonusima. Jones je druga najbolje plaćena igračica Connecticut Suna, a ima jedva nešto manje od 200.000 dolara po sezoni. Zato većina igračica, njih gotovo 75 posto nakon završetka WNBA sezone seli u Europu — ondje klubovi, pogotovo ruski, mogu platiti i do milijun i pol dolara po sezoni, što je nestvaran novac za američki ženski profesionalni sport.

Osvajačica Eurolige putovnicu rodnih Bahama nakon nekoliko razgovora i sastanaka s Lojom zamijenila je za bosansku, a debitirala je na otvaranju kvalifikacija na gostovanju u Rusiji, kad je ubacila 29 poena i uhvatila 16 skokova. Jonquel je u kvalifikacijama odigrala četiri utakmice, zabijala 24,5 u prosjeku, imala 13,3 skoka i bila jedna od najzaslužnijih za prvi plasman BiH na Europsko prvenstvo od 1999.

To što je WNBA sezona u punom jeku nije je natjeralo da prekrši obećanje.

Štoviše, Jones je na startu sezone dominirala, proglašena je za najbolju igračicu mjeseca svibnja i smatrana je za jednog od favorita za osvajanje MVP nagrade. Connecticut je bez nje izgubio tri od četiri utakmice (do tada je imao jedan poraz), a Jones je dominirala Europskim prvenstvom. U pet utakmica imala je prosjek od 22,4 poena i nevjerojatnih 16,4 skoka. Francuskinjama je u nedjelju zabila 29 poena i uhvatila 24 skoka, najviše u povijesti natjecanja.

Prije tri mjeseca FIBA je objavila svoju najsvježiju listu najboljih ženskih reprezentacija na svijetu, a na njoj je Bosna i Hercegovina bila tek 34. Među 45 europskih zemalja koje daju 16 sudionica završnice kontinentalnog natjecanja Bosna i Hercegovina je bila tek 21; daleko iza Francuskinja koje su bile druge ili Belgije s kojom su se našli u skupini i koja je bila treća. BiH je razbila Belgiju u prvom kolu, dobila Tursku nakon velikog minusa, a onda u osmini finala kući poslala i Hrvatsku. Potpuni autsajder na kojega nitko nije računao u subotu će sa Švedskom igrati za plasman u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, prvi put u povijesti.

Ženska košarkaška reprezentacija BiH je napravila rezultatsko čudo, i ona je činjenicom da postoji, da je tu i da je kompetitivna već sada najuspješnija ikad i to joj nitko ne može uzeti. Ali najveći dobitak ovih mladih, neopterećenih i talentiranih djevojaka i njihovog izbornika zapravo je to što je ženska košarka opet popularna, što je glavna vijest i što djevojčice žele biti poput neke Jones, Gajić ili Babić.

Jer rezultat hoće ostati zapisan, ali pravo nasljeđe koje ove cure grade i koje će ostaviti je stvaranje temelja za generacije koje dolaze.