Živa se tog dana zakucala na vrh termometra i nije silazila satima. Bio je 19. srpanj i hercegovačka žega je bila na svom vrhuncu. Ako je vjerovati UEFA-inim podacima, 4.325 ljudi se nabilo na jedinu tribinu stadiona Bare. Dolje na terenu, Litavci jedva da su hvatali dah; FBK Kaunas je u Čitluk došao sa četiri gola prednosti iz prve utakmice, ali je do poluvremena bio doslovno na koljenima.
Nakon pola sata zabio je Miro Katić, a onda u 37. je vodstvo udvostručio Nikola Juričić. Pet minuta prije odmora stadion je eksplodirao; opet je pogodio Katić. Ostala je legenda da je skaut Rangersa, koji je čekao pobjednika ove utakmice u idućem kolu, s tribina nazvao na Ibrox i poručio — spremite se, igrati ćemo protiv Brotnja.
Bila je to prva utakmica jednog bosansko-hercegovačkog kluba u pretkolu Lige prvaka. Čitlučko Brotnjo — koje trenutno igra u trećem rangu nacionalnog natjecanja — na kraju nije uspjelo zabiti taj još jedan gol i nadoknaditi težak poraz iz Kaunasa, označivši zapravo početak nečega što će postati tradicija BiH nogometa: nemogućnost prolaska prve prepreke u Ligi prvaka.
U 23 sezone, u koliko su predstavnici Bosne i Hercegovine imali prilku boriti se za nastup u najprestižnijem europskom natjecanju, samo su šest puta prošli bar jedno pretkolo. U 60 utakmica ostvarili su tek 19 pobjeda, a čak 16 od njih došlo je u prvih 10 godina. U posljednjih je 10 samo je Sarajevo prošlo jedno pretkolo, i to u onoj korona-sezoni kad se igrala samo jedna utakmica, a predstavnici BiH dobili su ukupno dvaput. Posljednji je put jedan klub iz BiH više od dvije utakmice u Ligi prvaka odigrao u ljeto 2008. — Modriča Maxima, trenutno u drugom rangu natjecanja, izbacila je Dinamo iz Tirane i potom ispala od danskog Aalborga, primivši sedam komada u dvije utakmice.
U BiH vjeruju da bi dobar rezultat Zrinjskog dao zamah i ostalim klubovima, da bi otvorio put prema europskom iskoraku Premijer lige
Ukratko, krajnje je vrijeme da se to promijeni.
Zrinjski je u posljednje dvije godine u potpunosti izdominirao u domaćem natjecanju. Prošle je sezone oborio sve moguće rekorde, izgubio samo jednu utakmicu i uzeo titulu, da bi ove godine tu titulu obranio i njoj dodao i kup. No, da bi se priča o dominaciji potpuno zaokružila, nedostajala je samo jedna minuta. Zrinjski je u revanšu protiv Slovana u Bratislavi imao prednost na kraju, bio je na putu da uđe u grupnu fazu Konferencijske lige — nešto što nikad nikome u BiH nije uspjelo — i primio gol u posljednjoj minuti.
Zato je, bez obzira na činjenicu da su rezultati BiH klubova u Europi jako loši, plasman u grupnu fazu sada i jedna vrsta imperativa za Zrinjski. Sergej Jakirović je svom nasljedniku Krunoslavu Renduliću ostavio kralježnicu momčadi na koju je ovaj u prijelaznim rokovima prošle zime i ovog ljeta dodao nešto mišića, i u Mostaru čvrsto vjeruju da je to to, i da konačno imaju ekipu za povijesni rezultat.
I to vjerojatno nije daleko od istine. Zrinjski je sve napravio dobro; dominacija u domaćem prvenstvu nagrađena je savršenom prilikom kroz sustav Lige prvaka koji omogućava prvacima iz slabije rangiranih zemalja da lakše dođu do grupne faze. No, svjesni su da je taj put mnogo lakši naprave li konačno iskorak i preskoče prvu prepreku, s obzirom na to da im je nakon toga osigurano barem doigravanje Konferencijske lige.
A i prvi suparnik je po mjeri. Iako je armenski nogomet posljednjih godina jako napredovao, i dalje je tamošnja liga u rangu sličnom Premijer ligi BiH i njen prvak Urartu — ili nekadašnji Banants, kako ga pamte u Širokom Brijegu i Sarajevu — nikako nije momčad koje se treba plašiti i koja je neprolazna. Pogotovo u situaciji u kojoj je Zrinjski danas, kad je uspio zadržati najveći i najvažniji dio ekipe iz prošle sezone, ekipe koja i jest gazila domaću ligu uigranim i jasnim mehanizmima kakve ostali nisu imali. Zrinjski će svoju europsku avanturu započeti već večeras u Armeniji, a revanš je na rasporedu idućeg tjedna u Mostaru.
U Bosni i Hercegovini vjeruju da bi dobar rezultat prvaka dao zamah i ostalim klubovima, odnosno da bi otvorio put prema europskom iskoraku Premijer lige.
Rezultati klubova u Konferencijskoj ligi nisu pretjerano bolji; Borac je prošle sezone ispao od ekipe s Farskih otoka, dok je Velež svoju priču završio nakon dva poraza od Maltežana. Ipak, s obzirom na status natjecanja, mogućnost prolaska ponekog kola i poneka pobjeda su mnogo realniji, iako je put do grupne faze ustvari mnogo teži.
Sarajevski Željezničar tri godine nije igrao u eurokupovima i njegov dvoboj sa Dinamom iz Minska bit će prije svega povratak na veliku scenu za njegove navijače. Željo se posljednjih godina mučio sa financijama i organizacijom, a ni početak prošle sezone nije nudio previše optimizma, ali na kraju je uspio završiti kao trećeplasirani i vratiti se u Europu. No, to u isto vrijeme znači i da je teško reći što se od ove ekipe može očekivati u kontinentalnom natjecanju, pogotovo zato jer se malo zna o bjeloruskom predstavniku koji će svoju domaću utakmicu igrati u Azerbajdžanu. Prolazak bi, dakako, značio puno i u financijskom i psihološkom smislu, ali nemoguće je reći može li ga ga se očekivati.
Željin gradski rival Sarajevo također se vraća u europska natjecanja nakon što je prošle godine ostao ispod crte. Nitko u BiH — pa čak ni Zrinjski — ne ulaže toliko u kadar u financijskom smislu koliko ulaže Sarajevo. Ovog je ljeta doveden Adalbert Penaranda, koji je nastupao i u engleskoj Premier ligi, iz Kolumbije je stigao Kevin Viveros, u domaćoj ligi pronađeni su Samir Zeljković i Elvira Duraković, zadržani su posuđeni Mario Vrančić i Ivan Born Jelić Balta, dovedeni i Lovro Rogić i Vinko Soldo iz HNL-a. Poanta? Sarajevo je, po običaju, puno mijenjalo i teško je govoriti o realnoj snazi ekipe, pa će dvoboji s Torpedom iz gruzijskog Kutaisija biti dobar test. Na papiru momčad Mirze Varešanovića — kojeg navijači i dalje bojkotiraju — djeluje iznad prosjeka Premijer lige, ali ne bi bilo prvi put da ima problem s prenošenjem te kvalitete na teren.
Četvrti predstavnik BiH ove sezone je Borac. U Banja Luci su sad već napravili kontinuitet domaćih rezultata, ovo im je treća uzastopna sezona u Europi, ali su u prethodne dvije ispadali od Farana i Sjevernoiraca, što znači da i oni imaju imperativ dobrog rezultata. Oni će, doduše, krenuti direktno iz drugog pretkola, gdje ih čeka Austria iz Beča. Borac je, naravno, apsolutni autsajder, a na pitanje koliko je dobar odgovor je zapravo isti — klub je toliko puno mijenjao da nitko nema pojma.
Tako je i nemoguće postaviti realna očekivanja. BiH je jedna od rijetkih zemalja koja nikad nije imala klub u grupnoj fazi bilo kojeg UEFA-ina natjecanja, a činjenica je da najozbiljniji kandidat za takvo nešto jedino Zrinjski. On će ove sezone ponijeti zastavu BiH i pokušati napisati novu stranicu povijesti, stranicu koju čekamo više od 20 godina.
Stranicu koja više nije samo želja, nego imperativ. Jer, vrijeme je, stvarno je vrijeme.
