Na posudbi

Damsgaard: Crvena nit

Danska i nakon Eura nastavlja gaziti, a ovaj mladić utjelovljuje njen novi identitet

Kada je u ljeto 2019. Danski nogometni savez predstavio Kaspera Hjulmanda kao novog izbornika koji je ekipu trebao preuzeti nakon Europskog prvenstva, nacija je ostala šokirana. Godinu dana ranije je 65-godišnji Åge Hareide bez poraza Dansku provukao kroz skupinu sa Francuskom i osigurao joj nastup u osmini finala Svjetskog prvenstva, gdje je nakon penala ispala od Hrvatske. Pragmatični Hareide nije izgubio utakmicu od 11. listopada 2016.; nije na klupi sjedio u onom duelu sa Slovacima kada su igrali amateri, pa je uvezao 28 utakmica bez poraza u regularnom tijeku, samo je Hrvatska bolje izvodila jednaesterce. Norvežanin nije izgubio niti jednu do kraja mandata, ali ipak je Peter Møller, bivši reprezentativac i bivši novinar, tada još uvijek novi direktor nogometa u savezu, hladno ušetao na sastanak i objasnio mu da neće produžiti ugovor.

Ono što su ljudi znali o Hjulmandu bilo je to da je radoholičar koji ima specifičnu nogometnu filozofiju, u kojoj, između ostalog, i estetika ima važnu ulogu, što je bilo potpuno suprotno od Hareidea kojemu je na prvom mjestu bio rezultat. Otvorilo je to možda i najveću debatu u povijesti danskog nogometa, koja je, više ili manje vatrena, trajala doslovno do 38. minute treće utakmice Europskog prvenstva u skupini B protiv Rusije.

Pierre-Emile Højbjerg gurnuo je oštar prizeman pas između ruskih linija; ondje se u praznom prostoru našao Mikkel Damsgaard, fintom izbacio Georgija Džikiju iz ravnoteže, a onda s 20-ak metara naglo potegao desnom i pogodio mrežu uz samu stativu, za totalnu ludnicu na tribinama Parkena. Zabili su Danci još tri do kraja, otvorili sebi put do polufinala Eura, razgalili srca prestrašene nacije, ali i čitave Europe koja je u živom prijenosu gledala horor koji se događao Christianu Eriksenu, ali tko zna što bi od svega toga bilo da Damsgaard nije pucao i tako postao najmlađi Danac u povijesti koji je zabio na velikom natjecanju.

A bilo je zapravo važno da to bude upravo on.

Svladali su stereotipe, svladali su blokade u glavama i Danci ponovno uživaju u načinu na koji njihova reprezentacija igra

Damsgaard je 2013. bio izuzetno talentirani dječak kojeg je u momčadi iz pitoresknog ribarskog gradića Jyllingea trenirao otac Henrik. Bio je vezni igrač koji je i pored slabašne tjelesne konstitucije dominirao u svojoj starosnoj kategoriji, pa je kao 12-godišnjak upao u oko Nordsjællandovim skautima koji su došli gledati nekog drugog dječaka. Nakon probnih treninga i utakmica preselio je u omladinski pogon kluba čiju je prvu momčad u to vrijeme prema prvoj tituli prvaka, a kasnije i nastupu u grupnoj fazi Lige prvaka, vodio Hjulmand.

No, dovođenje nadarenog tehničara koji se sjajno snalazio u prostoru i već tako mlad bio sposoban pokrivati mnogo pozicija, odnosno odrađivati raznovrsne uloge, nikako nije bila slučajnost. Bila je to zapravo Hjulandova ideja koja je u teoriji nastala još početkom 2000-ih, kada je kao mlad trener jako puno vremena provodio s tadašnjim izbornikom i svojim mentorom Mortenom Olsenom te njegovim pomoćnikom Keldom Bordinggaardom. Olsen je u to vrijeme bio najdugovječniji i najuspješniji danski izbornik, ali nije skrivao da misli kako je razvoj nacionalnog nogometa na pogrešnom putu. Toliko je govorio o tome da je, i pored odličnih rezultata koje je ostvarivao, u javnosti percipiran kao negativac, do te mjere da se sam povukao i prestao pričati o tome. Svima osim Kasperu i Keldu.

Ovaj dvojac je, objašnjava autor Hjulmandove biografije Morten Glinvad, potom zajednički predstavio studiju o razvoju mladih igrača koju su nazvali En ny vej, odnosno Novi put; danski nogometni savez ju je prihvatio i proslijedio klubovima. Nekoliko godina poslije to su unaprijedili u Den røde tråd — crvena nit — po kojem se u razvoju talenata trebalo fokusirati na tehniku i nogometnu inteligenciju kao prioritete, odnosno igru s loptom u svim dijelovima terena.

Bilo je jasno da to neće dati rezultate preko noći, da ih neće dati godinama, ali razvoj omladinskih pogona postavljen je na temelje koji su trebali modernizirati način na koji Danci igraju nogomet. Iako je selekcija iz 1992. u ovu zemlju donijela neočekivani europski naslov, nacija je oduvijek bila zaljubljena u Danski dinamit, generaciju koja je u 1980-im pod palicom Nijemca Seppa Pionteka igrala uzbudljiv, zabavan i atraktivan nogomet. Hjulmand je sanjao o savršenoj ravnoteži između lijepog i efikasnog, svjestan da bi to vratilo ljubav kakvu su Danci prema nogometu imali u zlatno doba 1980-ih.

U međuvremenu se Hjulmand okušao u Mainzu, a onda ponovno vratio u Nordsjælland, u kojem nije odustajao od svoje nogometne filozofije. Ondje je u juniorskom pogonu pronašao mladića koji je bio primjer igrača kakav se savršeno uklapa u njegovu ideju i sustav. Damsgaardu je bilo 17 kad je debitirao u kup natjecanju, a uskoro i u prvenstvu. Mikkel je na Right to Dream Parku — klub ima istog vlasnika kao i poznata akademija u Gani — naučio igrati ozbiljan moderni nogomet. Iako prirodno lijevo krilo, Damsgaard je igrao i u sredini veznog reda, ali i kao lažna devetka, te tako razvio savršen osjećaj za prostor, što uz njegovu vrhunsku tehniku dolazi do izražaja upravo u situacijama poput one protiv Rusa.

Kada je Møller na opće čuđenje javnosti predstavio novog izbornika, bio je to zapravo samo vrhunac višegodišnjeg planiranja i rada, čije je plodove u konkretne rezultate igrom slučaja trebao pretvoriti njen idejni tvorac Hjulmand, koji je uz to napravio sve kako bi naučio što Dancima zaista znači biti Danac. Kaos izazvan prvo pandemijom koronavirusa, odnosno činjenicom da se Europsko prvenstvo igralo godinu kasnije, te izuzetne okolnosti u prvoj utakmici tog prvenstva ubrzale su proces.

Kada je ostao bez Eriksena, a emocije čitave nacije proradile, Hjulmand je bio svjestan kako je došao trenutak da ide na sve ili ništa, a kao ključni igrač pokazao se upravo Damsgaard.

Ljeto prije je Il Ragazzino, kako su ga prozvali stariji suigrači, ili Damsinho, kako mu nekad tepaju novinari, prešao u Sampdoriju za odštetu od oko sedam milijuna eura. Period privikavanja na veliku scenu, pogotovo u relativno malom klubu i ozbiljno limitiranoj momčadi bio je odrađen, a onda je u studenom 2020. dobio i priliku za debi u crvenom dresu, debi u kojemu je odmah upisao asistenciju.

Od te sa Švedskom do utakmice s Belgijom na Euru Damsgaard je odigrao tek 90 minuta u pobjedi nad Moldavijom 8-0 i 10 u remiju s Nijemcima. Ali nakon što je Hjulmand prebacio Dance na fleksibilnih 3-4-3, što je opet po potrebi mjenjao, polivalentan igrač poput Damsgaarda savršeno se uklopio i preuzeo jednu od najvažnijih uloga, postavši jedan od predvodnika ekipe koja je na kraju nesretno zaustavljena u polufinalu, u kojem je opet postigao golčinu.

Dogodi se tako trenutak u nogometu, trenutak koji možda i nesvjesno pripremaš godinama, onaj u kojem se, kad se najmanje nadaš i kad na prvu ne izgleda tako, stvari poklope. Hjulmandu i Damsgaardu su se putevi preklapali do samog vrha; a sada je momčad, barem za njih, tamo. U kvalifikacijama su Danci nastavili ondje gdje su zaustavljeni u Londonu; u ovom su ‘prozoru’ dobili sve tri utakmice (Škotska, Farski Otoci i Izrael) i to bez primljenog gola, baš kao što su napravili i na početku kvalifikacija. Damsgaard je opet dominirao — protiv Škota je asistirao jednom, protiv Izraelaca dvaput — i ponovo razveselio Massima Ferrera, koji namješta cijenu dok se oko stadiona Luigi Ferraris navodno vrte i Real Madrid i Barcelona, i Liverpool i Tottenham, i Juve i Milan. Sam igrač veli da mu je svejedno i kako je najvažnije da igra nogomet i bude sretan.

Jasno, pred njim je još mnogo dokazivanja na najvišoj razini, jer njegov sadašnji klub je daleko od toga, a i reprezentaciju čeka isto. Bez obzira na polufinale Europskog prvenstva, činjenica je da se Danska na tom turniru susrela s dvije velike momčadi i dvaput izgubila, dok je u kvalifikacijama kvalitetom daleko iznad konkurenata.

Međutim, istina je i to da je filozofija koju predstavljaju Hjulmand i Mikkel već napravila čudo i pobijedila. Svladali su stereotipe, svladali su blokade u glavama i Danci ponovno uživaju u načinu na koji njihova reprezentacija igra. Prvi put nakon dugo godina Parken je bio rasprodan i za utakmicu sa Škotima i za onu s Izraelcima, kao što je već rasprodan za gostovanja Austrije i Farskih Otoka; nije više važno tko dolazi, važno je da igra Danska.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.