Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Na posudbi

Flaster na rak ranu

BIH košarka je smrtno bolesna. Može li joj pomoći Jasmin Repeša?

Košarkaški savez Bosne i Hercegovine u utorak je u sarajevskom hotelu Holiday predstavio novog izbornika muške seniorske reprezentacije. Trofejni srpski trener Duško Vujošević ovu je selekciju doveo do drugog kruga kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i u javnosti je, kao i među čelnicima Saveza, uživao apsolutnu podršku. Međutim, skora transplantacija bubrega te rehabilitacija koja će uslijediti primorali su ga da se povuče s izborničke stolice, a krovnu organizaciju bosansko-hercegovačke košarke na hitnu reakciju. Tako je nakon kratkih pregovora za novog selektora imenovan bivši izbornik reprezentacije Hrvatske i još jedan trofejni stručnjak, Jasmin Repeša.

Hrvatski trener odmah je započeo s radom s momčadi, a on će u utakmicama protiv Finske i Češke moći računati i na dvije najveće bosanske zvijezde iz NBA lige, Jusufa Nurkića i Džanana Musu.

Ovako sročena jednostavna agencijska vijest zvuči sasvim logično. I zašto ne bi bila logična?

Jer nepobitna je činjenica da je Bosna i Hercegovina, i to s blago rečeno prosječnom i na više razina limitiranom momčadi, napravila dosta dobar rezultat. U pretkvalifikacijama je izbacila Armence i Slovake i poravnata sa Švedskom ušla u regularni dio kvalifikacija. Onda je ondje po jednom dobila Ruse i Belgijce, što je igrom slučaja bilo dovoljno za treće mjesto i plasman u drugu rundu, u kojoj će razigravati sa selekcijama Finske, Češke i Bugarske — momčadima koje, barem na papiru, ne bi trebale pretjerano odskakati kvalitetom u odnosu na BiH. I sve to zahvaljujući svom dosadašnjem izborniku Dušanu Vujoševiću, koji je ovoj mladoj momčadi bio svojevrsni vjetar u leđa i iz slabašnog bazena izvukao najbolje što se moglo.

Činjenica je i da je Vujošević bolestan i da je već ranije imao problema s vođenjem momčadi s klupe. Već dugo se muči s bolešću bubrega, ali i dijabetesom. Usto je u utakmici protiv Švedske nogom udario u stol za masažu, što ga je zamalo dovelo do amputacije. Utakmicu protiv Armenije u Erevanu nije mogao voditi s klupe, mijenjao ga je prvi pomoćnik Mensur Bajramović. Dule je bio tvrdoglav, nije odustajao, želio je ostati uz reprezentaciju makar i silom, ali njegovo zdravstveno stanje bilo je sve lošije, bubrezi su u lošem stanju i ovog je ljeta morao donijeti odluku o transplantaciji.

Na dan okupljanja BiH je dobila selektora koji radi besplatno i za kojeg su sigurni da će biti tu u iduće dvije utakmice, a što će biti poslije? Tko zna…

Nema sumnje da je činjenica i to da je Bosni i Hercegovini trebala brza reakcija ljudi koji vode košarku, ali i čovjek koji ima renome i kvalitetu da nakon Aleksandra Petrovića, Duška Ivanovića, Damira Mulaomerovića i Vujoševića sjedne na klupu i nastavi projekt koji je peterostruki pobjednik ABA lige i čovjek koji je osvojio 23 trofeja započeo u Sarajevu. Reagirali jesu brzo, nevjerojatno brzo, i već za četiri dana našli novog izbornika. I to trenera sa solidnim pedigreom: Repeša je vodio klubove u Hrvatskoj, Turskoj, Poljskoj, Italiji i Španjolskoj, bio je i hrvatski izbornik, a dosad je skupio 18 velikih trofeja i igrao finale Eurolige. Naposljetku, na stranu sada koliko neko Repešu smatra manje ili više kvalitetnim stručnjakom i što će se svakome naći zamjerke, pa i njemu, činjenica je da od ovoga u ovako kratkom vremenskom roku — bolje nije moglo. Dakle, krizna situacija riješena je savršeno.

Ali ustvari baš i nije.

Naime, ono što u agencijskim vijestima često nećete pronaći, bez obzira na to što provjerite sve činjenice i dodatno ih potvrdite, jesu šira slika i kontekst. A šira slika ovu vijest, bojim se, ne čini nimalo logičnom niti pretjerano razumljivom.

Vujošević je bolestan i to odavno znaju svi, ali on nije želio odstupiti s mjesta selektora. Njegov plan bio je da preskoči prvi prozor, a onda da se prilagođava svom zdravstvenom stanju. Da bi ostao do kraja korektan, Vujošević se odrekao svoje plaće — bolje rečeno, honorara — a za privremenu je zamjenu odredio svog prvog pomoćnika i bivšeg izbornika Bajramovića. Bilo je to prije pet dana — okupljanje košarkaša bilo je zakazano za kraj radnog tjedna, ali je pomaknuto za ponedjeljak jer je, objasnili su u Savezu, tako bilo praktičnije.

Ispostavilo se da je praktičnije jer ne bi tko imao prozvati igrače. Bajramović u međuvremenu je dobio poziv iz Hong Konga, a novi poslodavci odlučili su da on mora odmah preuzeti klub i da je njegov angažman u reprezentaciji nemoguć. U KSBiH su se našli naprosto šokirani i frapiranimi time što je Bajramović, eto, odlučio da želi raditi svoj posao za novac umjesto za njihove tople riječi ohrabrenja i nade — sram da ga bude! — a Vujoševića je njihov odnos toliko razočarao da se odlučio povući. Tako je Bosna i Hercegovina nekoliko sati prije okupljanja reprezentacije ostala bez izbornika.

Nekada je košarkaška reprezentacija BiH, ali i košarka u ovoj zemlji generalno, bila svojevrsna avangarda.

Dok su se drugi timski sportovi tek tražili i pokušavali probiti na svoje mjesto pod suncem, košarkaši su pod vodstvom Mirze Delibašića u Njemačkoj 1993. igrali četvrtfinale Europskog prvenstva. Ni košarkašice nisu pretjerano kaskale, one su iste godine ispred Italije i Španjolske osvojile Mediteranske igre. Muška reprezentacija od 1997. do 2007. nije propustila niti jedno Europsko prvenstvo, i dok rezultati nisu bili pretjerano dobri, ipak je to za sve momčadske sportove u BiH bio drugi svijet — nogometaši, rukometaši i odbojkaši bili su daleko od elitnog statusa kakav su imali košarkaši, koji su opet od 2011. igrali na tri uzastopna Eurobasketa.

Čak je i klupska košarka imala mnogo veći status. Još krajem 1990-ih igrali su se derbiji između Bosne i Širokog u prepunim dvoranama i velika finala u pet utakmica; umiješali bi se i Brotnjo, Sloboda Dita, Borac Nektar, a onda je Milorad Dodik usporedno s jačanjem vlastitog diktatorskog statusa stvarao i stvorio snažnu Igokeu. Kadetska reprezentacija je prije tri godine postala prvak Europe, donijela prvu titulu u ovu zemlju i na ulice izvukla desetine tisuća ljudi koji su proslavljali taj u kontekstu elitnog sporta tek minorni, ali za BiH povijesni uspjeh.

U međuvremenu, stvari su se drastično promijenile.

Često sam u ovom tekstu koristio sintagmu “čelni ljudi Košarkaškog saveza”, ali prava je istina da nemamo pojma tko su zaista čelni ljudi Saveza, kako Savez funkcionira i kako se donose odluke. Slabašna je to imitacija nekakve sportske organizacije uz koju bi se kao zvučna kulisa za njihove javne nastupe savršeno uklopila tema iz Bennyja Hilla. Ondje su, naime, svi u ostavci, ili barem kažu da jesu. S vremena na vrijeme. Tako se, recimo, u utorak na predstavljanju novog izbornika novinarima obratio Dubravko Barbarić, koji je ostavku na funkciju generalnog tajnika (za koju je tvrdio da je ionako obavljao volonterski) dao još na zadnji dan 2016. U međuvremenu ga nije bilo u javnosti, barem ne u funkciji koje se odrekao, da bi se najednom pojavio zajedno s predsjednikom UO Saveza kao glavni pregovarač s Repešom i sjedio pored njega na službenoj press konferenciji. Kad je već bila slobodna stolica…Ionako su svi u ostavci.

Za klubove poput Bosne i Širokog, ili Borca, Brotnja i Slobode Dite, danas nije najjasnije ni to postoje li zaista. Široki je u donekle boljoj situaciji u odnosu na ostale, jer se prizemljio i danas zna svoje realne domete, a za Bosnu je zaista teško bilo što sa sigurnošću reći, s obzirom na to da je u par tjedana spašena, da bi je se nešto kasnije opet sahranjivalo. Čekamo novo uskrsnuće. Zrinjski se donekle izvukao iz sivila ostatka lige, u finalu svladao Igokeu, ali s obzirom na to da savezi više nemaju apsolutno nikakav utjecaj u privatnoj Jadranskoj ligi, u nju će kao jedini predstavnik BiH momčad iz Aleksandrovca, dok Mostarcima ostaje druga regionalna liga, ali i veliki sjajni pehar da se ogledaju u njemu.

Međutim, i pored činjenice da volonteri u ostavci konstantno kukaju kako je KSBiH bez novca i u financijskom kolapsu, treneri koji preuzimaju izborničke palice skupi su stručnjaci s renomeom. Bio je to i Ivanović koji je radio ispod cijene, i Petrović koji je radio za honorar kojeg češće nije bilo, donedavno Vujošević koji nije želio ni da mu isplate zadnju plaću, a bit će sada i Repeša. S Čapljincem su u Sarajevu otišli korak dalje i on će se navodno u potpunosti odreći honorara kako bi pomogao selekciji BiH da pokuša napraviti povijesni uspjeh i dohvati Svjetsko prvenstvo. Dakle, na dan okupljanja BiH je dobila selektora koji radi besplatno i za kojeg su sigurni da će biti tu u iduće dvije utakmice, a što će biti poslije? Tko zna…

Ono što znamo da neće biti jest sistemsko rješenje problema ili bilo kakav organizacijski korak naprijed. Repeša s ovom mladom i talentiranom momčadi u ovakvoj konkurenciji može napraviti rezultat, može napraviti čudo, ali ostat će osjećaj da je bosanskohercegovačka košarka smrtno bolesna, melanom se svakim danom širi i raste, izgleda sve ružnije i odvratnije, izgleda sve opasnije, a nezainteresirani i nesposobni doktori na njega svako malo zalijepe lijepi, šareni i potpuno beznačajni flaster.

Dok jednog dana iznenada ne umre.