Na posudbi

Kako prodati glupu ideju

O proširenju Mundijala i Svjetskog klupskog prvenstva

Ne znam postoji li nešto takvo u teoriji ili nekakvim udžbenicima, jer ih nikada nisam pretjerano volio, ali najbolji način da prodaš lošu ideju jest da je na početku učiniš mnogo lošijom. Ovu su praksu usavršili nogometni funkcionari širom svijeta i na svim razinama, ali pogotovo na onoj najvećoj. Njihova je doktrina jednostavna, ali izrazito učinkovita. Prvi korak je i najvažniji, onaj u kojem u javnost iz čista mira i bez ikakve potrebe puste priču o “nužnim promjenama” i “evoluciji nogometa”, koju onda brže-bolje podebljaju nekakvim toliko suludim prijedlogom da doslovno šokiraju svakoga tko razmišlja svojom glavom.

Potom pokrenu čitavu propagandnu mašinu, koju najčešće čine što zvučnija imena iz svijeta nogometa — dakako, sada u penziji i na ničim zasluženim bogatim ugovorima s nogometnim diktaturama, prije svega onom vrhovnom u Zürich. Na prvu djeluje kao da bi njihova otvorena podrška trebala dati kredibilitet tim glupostima, ali zapravo je tu da apsorbira taj početni šok i maksimalno razvodni reakciju šire javnosti.

Onda slijedi period mirovanja, u kojem s vremena na vrijeme iskoči netko, po mogućnosti što češće vrhovni vođa, tko će objasniti kako je organizacija “otvorena za prijedloge” i “uvijek spremna revidirati vlastite odluke”. Vrijeme, dakako, učini i to da se o njihovoj ideji što manje priča, da se spusti ispod radara, da bi onda, u svom zatvorenom krugu, predstavili ono što za nogometne zaljubljenike djeluje kao blaža verzija njihove gluposti. Ili, ako hoćete, podnošljivija verzija.

Tako je FIFA ovog tjedna u Kigaliju predstavila konačno rješenje Svjetskog nogometnog prvenstva s 48 momčadi koje će svoj debi imati 2026., ali i novi format natjecanja na Svjetskom klupskom prvenstvu koje će se prvi put igrati 2025.

Infantino je usavršio je način kako nam potpuno bespotrebne i glupe ideje upakirati u u priču o evoluciji, potrebama nogometa, potrebama malih i nemoćnih

Svjetska nogometna organizacija odustala je od suludog prijedloga da grupna faza bude podijeljena na 16 skupina s po tri momčadi i predstavila ideju da se SP igra s 12 skupina s po četiri ekipe. Dakle, podnošljivu, ali zapravo samo malo manje glupu ideju. Ona će u praksi značiti da ćemo na sljedećem Mundijalu vidjeti 16 reprezentacija više, ali i ukupno čak 104 utakmice u samo 39 dana. No, kako FIFA-u i njena vrhovnog vođu Giannija Infantina baš jako boli to što — za razliku od onih koji su nominalno njihovi podanici — moć imaju tek svake četiri godine, odlučili su bez pitanja zagrabiti i svoj dio klupskog kolača te generalno ne pretjerano interesantno Svjetsko klupsko prvenstvo pretvoriti u događaj s čak 32 momčadi.

Prvi argument koji FIFA koristi kada je u pitanju Svjetsko prvenstvo i koji joj je daleko najlakše prodati jest onaj o inkluziji. Organizacija je to s 211 članica — od kojih, što je najvažnije, svaka ima jednako pravo glasa — i Infantino će rado iskoristiti priliku da objasni kako “i malima treba pružiti šansu da se osjete uključenima”. I to, pogotovo iz perspektive nas u malim i nevažnim zemljama, zaista zvuči plemenito. Maleni problem s tim argumentom, kojeg rado ignoriraju svi, jest taj da i u ovom, kao i u svakom drugom formatu, svi zapravo već jesu uključeni.

Završni turnir Svjetskog prvenstva samo je njegov vrhunac, a do njega najkvalitetnije ekipe dolaze kroz — pazite sad! — kvalifikacije. U kojima sudjeluju svi. Oni koji su najkvalitetniji onda se kroz te kvalifikacije i — vidi čuda — kvalificiraju i igraju na završnom turniru. Naravno, takav sustav ima svoje nedostatke i probleme, prije svega po pitanju pravednosti i alokacije mjesta po kontinentima u odnosu na Europu, ali rješenje za to nikako nije ubacivanje većeg broja ekipa. Jer kada se to radi, onda je to isključivo nauštrb kvalitete natjecanja. Istina, za usputnog pratitelja zanimljivost može biti i veća, s obzirom na to da ćemo imati neke nove lijepe priče, ali to i dalje podriva osnovu završnog turnira, na kojemu bi trebali biti najbolji.

Sada je planirano da gledamo 48 momčadi, što je gotovo 23 posto svih FIFA-inih članica. To je broj utakmica podignulo na 104, a u praksi to znači hiperprodukciju nogometa u tih malo više od mjesec dana. Tako nas očekuje grupna faza sa 78 utakmica, odnosno vrlo vjerojatno u prosjeku njih šest dnevno, a sve to kako bismo na njenom kraju izbacili 16 najlošijih. Odnosno, trebat će nam 78 utakmica u desetak dana kako bismo došli na istu brojku kakvu imamo i danas, što je samo po sebi besmisleno, pomalo i frustrirajuće.

I drugi argument zapravo je povezan s onim prvim, a to je onaj po kojemu će i ‘manje’ zemlje imati veće šanse za plasmanom u knockout fazu natjecanja, s obzirom na to da će pored svih prvoplasiranih i drugoplasiranih i osam najboljih trećeplasiranih (uvjetno rečeno, budući da to ovisi od skupine) ići u šesnaestinu finala. No, povijest nam je pokazala da je takav sustav ustvari mnogo više prilagođen onim najboljima, koji tako u grupnoj fazi imaju i sigurnosnu mrežu, odnosno nije im nužno potrebno pobijediti niti u jednoj jedinoj utakmici da izađu iz skupine. Tako je u inkluziju malih jako dobro spakirana prilika za velike da i pored loše forme ili nedostatka kvalitete ipak dođu u situaciju da igraju knockout fazu, a samim tim i generiraju veći prihod za samu FIFA-u.

Novac je, naravno, još jedan jako važan argument Infantina i njegovih suradnika.

To je ona stara priča, po kojoj FIFA i sve njene konfederacije zaradu dijele sa svim svojim članicama, što opet najviše pomaže najsiromašnijim zemljama koje tako razvijaju nogomet. I opet, to je predivna i plemenita priča, samo što je u praksi jako daleko od istine.

Taj novac prije svega osigurava djelovanje nacionalnih saveza koji tako imaju neovisnost od domaćih vlasti, odnosno zaštitu od “upetljavanja u nogomet”. Međutim, to znači i da čelnici tih saveza, baš kao i njihov vrhovni vođa Infantino, nemaju nikakvu odgovornost prema javnosti. Naravno da su im svima puna usta transparentnosti i rada za dobrobit nogometa, ali primjeri diljem svijeta — a i ovdje kod nas — jasno govore da se mnogo tog novca troši neracionalno. Nije teško zaključiti da je to čarobni krug u kojem diktator štiteći i hraneći svoje podanike osigurava bezgraničnu vlast. Pravi nogomet, dakako, dobiva samo mrvice.

FIFA-ina odluka da potpuno promjeni i sustav Svjetskog klupskog prvenstva ustvari je samo još jedna potvrda toga. Nisu bile potrebne nikakve konzultacije i savjetovanja s klubovima, jer oni — kao, uostalom, ni UEFA — nisu dovoljno jaki da se suprotstave na toj sceni. Ne čini ih to suštinski boljima, nisu ni njihove namjere pretjerano drugačije, ali ovaj put su Infantino i njegova klika odlučili bez pitanja zagrabiti svoj dio ogromnog komercijalnog kolača. Ovo im je savršena prilika da na jednom mjestu okupe desetak najboljih europskih ekipa i nekoliko onih dovoljno dobrih iz drugog kraja svijeta te ih dovedu do knockout završnice u kojoj će, za razliku od dosadašnjih prvenstava, privući maksimalnu pažnju tržišta.

Kao i kod odluke da na SP gledamo 50 utakmica više, tako i iza ove daj ćemo svjetskog klupskog prvaka dobiti nakon njih 64 igrane na još jednom ljetnom turniru stoje isključivo pohlepa i glad za moći.

Infantino je od Seppa Blattera, ali i svih onih malih infantina i blattera i platnija i čeferina i gomile drugih birokrata koji posljednjih 30 godina vladaju nogometom, naučio kako to savršeno upakirati u u priču o evoluciji, potrebama nogometa, potrebama malih i nemoćnih. Usavršio je način kako kako nam potpuno bespotrebne i glupe ideje prodati pod podnošljive.

Ali to ne mijenja činjenicu da su takvi ljudi s vremenom jednostavno prisvojili nogomet i da ga nastavljaju voditi isključivo prema svojim potrebama. Od najmanje razine, gradske i županijske, nacionalne i kontinentalne, pa sve do one najviše, tamo negdje u Ruandi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.