Izuzmemo li iz jednadžbe utrku za prvaka u kojoj je Zrinjski smanjio zaostatak za Borcem na pet bodova, najveći dobitnik ovotjednog dvostrukog premijerligaškog programa je mostarski Velež. Rođeni u petak i utorak možda i nisu izgledali pretjerano impresivno, ali jesu na domaćem terenu prvo rutinski riješili posljednjeplasiranu Zvijezdu 09 (3-1), a onda i ove sezone jako dobru Slogu (1-0). U međuvremenu je u tih 180 minuta Posušje osvojilo tri, Sarajevo jedan, a Sloga niti jedan bod.
Tako se Dean Klafurić doveo u situaciju da u iduće dvije utakmice — na Koševu protiv Sarajeva i protiv Posušja kod kuće — ima dvije meč lopte kojima i matematički može potvrditi treće (ili, u najgorem slučaju, četvrto) mjesto i plasman u europska natjecanja. I tako bi cilj, koji je postavljen— istina, pomalo stidljivo — kad je hrvatski trener sjeo na klupu Rođenih krajem kolovoza bio ispunjen. Velež bi treći put u četiri sezone zaigrao u kvalifikacijama Konferencijske lige.
Ipak, nakon (prvih) 240 Klafurićevih dana u Mostaru dojam je da za njega i njegovu momčad to ne bi bio završni, nego tek prvi korak prema ispunjavanju potencijala koji ovaj klub u ovom trenutku objektivno ima.
Kad je ljetos dolazio u Mostar, od Klafurića se očekivalo da momčad, koja je solidno izgledala i pod njegovim prethodnikom Nedimom Jusufbegovićem, nadogradi prije svega u organizacijskom i taktičkom smislu. Preduvjet da bi to uspjelo bio je da on bude taj koji će se prilagođavati ekipi, a ne ekipa njemu, s obzirom na činjenicu da je prijelazni rok bio gotovo završen i da je preuzeo već izgrađen tim. I tu je Klafurić položio prvi važan ispit. Napravio je minorne promjene, suflirajući dovođenje Dine Halilovića i Asmira Suljića u posljednji trenutak, a onda je svoj sustav prilagođavao profilu igrača koje je zatekao u svlačionici. Međutim, ta je ekipa s vremenom prihvaćala i njegove ideje, pa Velež danas, s obzirom na očigledne probleme koje ima, zaista jest jedna od najboljih ekipa lige.
Klafurić kao trener i ova momčad, ali i klub, ove su sezone s ograničenim ulaganjima pokazali da imaju potencijal za nešto više
Klafurićev je Velež prije svega jako dobro organiziran, pogotovo u igri prema naprijed. Njegov je sustav prilagođen nečemu što bismo mogli nazvati univerzalnim defanzivnim manama kakve ima dobar dio ekipa u ligi, a koje onda Klafurić maksimalno koristi relativno lako stvarajući višak. Velež tako, prema WyScoutovim podacima, ima najviši postotak posjeda lopte (57 posto), ali i najveći broj dodavanja u posljednju trećinu terena, progresivnih dodavanja i utrčavanja u dubinu, te je među tri najbolje u gotovo svim napadačkim statističkim kategorijama.
Velež je od Klafurićeva dolaska izgubio tek četiri prvenstvene utakmice — dvije od Zrinjskog na Bijelom brijegu, jednu u Banja Luci i jednu u Posušju — pokazavši da, i pored činjenice da ima mnogo tanji roster od konkurencije, itekako može biti konkurentan. Trener je prekinuo seriju bez pobjede u gradskom derbiju, i to s uvjerljivih 3-0 u drugoj međusobnoj utakmici, svladao je i Sarajevo, s Borcem odigrao dvije ravnopravne utakmice, a postao je i prvi Veležov trener u povijesti koji je dvaput zaredom slavio na gostovanju kod Željezničara.
Dakako, takva igra ima i probleme. Prije svega, Rođeni se muče protiv ekipa koje se biraju povući i braniti u nisko postavljenom bloku koje oni onda jako teško probijaju. Malo je onih koji se upuštaju u nadigravanje, jer većina suparnika svoju najveću priliku vidi ondje gdje je Velež najranijiviji — u tranziciji po izgubljenoj lopti, ali i u prekidima. Iako imaju drugu najbolju obranu lige i iako su pod Klafurićem imali 10 utakmica bez primljenog gola, od 19 golova u prvenstvu sedam su primili iz prekida.
Ipak, objektivno najveći problem je naslijeđena momčad.
Veležov roster ima nekoliko izvrsnih pojedinaca — fantastičnu sezonu ima vratar Osman Hadžikić, jako su dobri Ante Hrkać, Edo Vehabović i iz Sarajeva posuđeni Giorgi Guliašvili — ali izbor je mnogo manji nego što ga imaju u Borcu, Zrinjskom ili Sarajevu. Svaka ozljeda, karton ili ispadanje iz forme imaju ogromni utjecaj na Veležovu igru. U zimskom prijelaznom roku u Mostar je stigao tek rezervni golman Tomislav Duka te kapetan Dinamovih juniora Vito Čaić, ali su neočekivani odlazak stopera Brune Oliviere u Južnu Koreju (njegova prinudna zamjena Iranac Aref Gholami se ozlijedio), te drastični pad forme najboljeg napadača Nermina Haskića usporili Velež.
I to je zapravo najvažniji dio priče o Klafuriću u Veležu. Kad se na vagu stavi sve ono što smo vidjeli ove sezone, ispada da su Rođeni imali više problema nego rješenja — a i dalje igrali jako dobar nogomet i održali se u borbi za mjesta koja vode u Europu.
Štoviše, Velež je na početku proljetnog dijela sezone prošao i kroz očiglednu krizu rezultata — izgubio je triput, dobio samo jednom u osam uzastopnih utakmica, usput ispavši iz Kupa — u kojoj je Klafurić pretrpio brojne kritike, ali i dobio povjerenje strpljivih klupskih čelnika. S druge strane, hrvatski je stručnjak potvrdio da to povjerenje zaslužuje — u svojim je izjavama odmjeren, ne služi se jeftinom patetikom i populizmom, posvećen je isključivo radu, terenu i onome što se na njemu može pokazati i dokazati.
Strpljenje je, naravno, i ključ za budućnost. Velež je sada u sjajnoj situaciji i juri prema Europi, ali to bi trebalo biti iskorišteno samo kao vjetar u leđa za sezonu koja dolazi. Klafurić je već oborio svoj osobni rekord — kao prvi trener seniorske muške momčadi nije ranije nikoga vodio u više od 22 natjecateljske utakmice — i, barem gledano izvana, ima podršku ne vodećih ljudi u klubu. Prema bosanskohercegovačkim standardima ekipa ima sjajne uvjete, stručni stožer većinu toga što poželi, možda i najbolji teren u zemlji, a u završnu fazu je ušla i izgradnja stadiona. Klafurić usto ima i gotovo unisonu podršku navijača. I on kao trener i ova momčad, ali i klub, ove su sezone s ograničenim ulaganjima pokazali da imaju potencijal za nešto više.
Za to će, poznavajući prilike u bosanskohercegovačkom nogometu, prije svega biti presudno da svi ostanu na istoj liniji i zajednički rade kako bi stvorili preduvjete za iskorak. A za iskorak na terenu će, naravno, trebati i ljetno osvježavanje svlačionice i jačanje igračkog kadra, i to igračima koji profilom odgovaraju Klafurićevoj ideji Veležove igre.
U prvih osam mjeseci Dean Klafurić i Velež su se poklopili i doveli se u situaciju da ispune svoj prvi zajednički cilj. Baš zato je sada savršen trenutak da zajedno već krenu i u planiranje sljedećeg koraka te pokušaju Rođene svi zajedno — trener, klupski čelnici i navijači — podignuti na još veći i ozbiljniji nivo.
