Na posudbi

Koga briga za Želju ili Prištinu?

Pretkolima europskih natjecanja prijeti kaos. UEFA (zasad) nije zabrinuta

Ovog četvrtka je sarajevski Željezničar, jedan od četiriju predstavnika Bosne i Hercegovine u UEFA-inim natjecanjima, trebao istrčati na teren i u 19 sati igrati svoju utakmicu 1. pretkola Europske lige. Suparnik i apsolutni favorit trebao je biti izraelski predstavnik Maccabi Haifa. No, umjesto da u planirano vrijeme u svlačionici stadiona Sammy Ofer slušaju posljednje instrukcije Amara Osima, Željezničari će se ukrcavati na avion koji će ih vratiti u Sarajevo, a da zapravo ni sami ne znaju što je sudbina njihove europske avanture.

Ali hajde da krenemo redom.

Željezničar je bio taj koji je još u petak otvorio peto kolo Premijer lige. U prva četiri ostvario je četiri pobjede — kod kuće protiv Veleža i Borca, u gostima protiv Radnika i Slobode — i s vrha ljestvice je dočekivao jednu od najlošijih momčadi lige, Mladost iz Doboja kod Kaknja. Ovaj mali i neslužbeno privatni klub loše je otvorio prvenstvo, primivši čak 16 golova za 360 minuta nogometa. Bilo je to, doduše, i očekivano, s obzirom na to da je ekipa ostala bez nekoliko važnih igrača, a nakon prvog kola i bez trenera, ali i da gotovo nije odradila pripreme za novu sezonu. Momčad je raspuštena u ožujku, prije nego što je NSBiH i službeno donio odluku o prekidu prvenstva, a onda je, kada se ljetos okupila, navodno bila poharana koronavirusom, pa su pripreme odrađivane u dvije skupine, doslovno nekoliko dana prije početka lige.

U Nogometnom savezu — koji je u ožujku odgodio prvenstvo, iako je epidemiološka situacija u odnosu na današnju bila višestruko bolja — nisu razmišljali o odgađanju utakmica Mladosti, pa je njena momčad krenula hendikepirana i plaćala teškim porazima. Međutim, na Grbavicu je istrčali kao druga ekipa i bez pardona ugasila nahajpani Željezničar, uzevši mu bodove i poljuljavši samopouzdanje pred Europu.

Pitanje je kako će UEFA reagirati kada se neki Slovan, Priština ili Željezničar dogodi nekom od klubova ili reprezentacija sa stvarnim utjecajem u nogometnom svijetu

Plavi su na put trebali u utorak, pa su nakon kratkog odmora odradili novu turu testiranja na koronavirus i dobili loše vijesti. Čak šestorica igrača, za koje tvrde da nisu imali nikakve simptome, na svojim nalazima dobilo je negativni pojam “pozitivno”. Međutim, prema aktualnim pravilima UEFA-e to i nije bio pretjerano veliki problem; njih su poslali u karantenu, a ostatak momčadi se zaputio na aerodrom i ukrcao na čarter let za Tel Aviv.

I sve je djelovalo u redu — od tamo su čak slali poruku da se zahvaljujući svom poznatom nutricionistu i dobro zabavljaju te spremni dočekuju dvoboj u kojem su svakako bili apsolutni autsajderi. No, upalio se alarm u izraelskom Ministarstvu zdravstva, pa su oni Željinoj ekspediciji naložili još jedno testiranje. Onda se ta ekspedicija nije u vrijeme planirano za službeni trening prije utakmice pojavila na stadionu, a iz Izraela su počele stizati poruke da ima još zaraženih. Uskoro je ta priča i potvrđena: četvorica neimenovanih nogometaša i jedan član stručnog stožera — nismo sigurni ubraja li se u njega i nutricionista? — pai su na korona-testu.

U Željezničaru su u srijedu navečer i dalje bili uvjereni da se utakmica može i treba odigrati. Naime, UEFA je izdala posebna pravila koja važe za kvalifikacijsku fazu Lige prvaka i Europa lige, a prema njima se utakmica mora odigrati u slučaju da klub ima najmanje 13 igrača (od kojih jedan mora biti golman) koji su registrirani za nastup i negativni na COVID-19. U slučaju da nema dovoljno igrača i ukoliko se termin uklapa u rokove kvalifikacija, utakmica se može odgoditi. Prema tim pravilima moguće je čak i dodatno registrirati neke igrače, a tek u slučaju da ne postoji niti jedna od tih mogućnosti, utakmica se registrira rezultatom 3-0 u korist one momčadi koja je ispunjavala uvjete da igra utakmicu, odnosno nije imala zaraženih. Željezničar je, prema informacija s terena, ispunjavao već prvi uvjet.

Međutim, zapravo tu počinje kaos, jer ta pravila u praksi — ne važe.

Prvo je to na svojoj koži osjetio prvak Kosova, Drita iz Gnjilana. Ondje su imali jednog zaraženog igrača, ali su švicarske vlasti — domaćini su trebali biti u Nyonu — čitavu momčad stavile u karantenu i tako joj presudile. Isto se onda dogodilo i Prištini, kosovskom predstavniku u Europskoj ligi koji je trebao gostovati na Gibraltaru kod Lincolna, ali su tamošnje vlasti nakon nekoliko pozitivnih slučajeva stavile momčad u karantenu. Utakmica je odgođena za četiri dana, trebala je zaigrati druga momčad, ali je po dolasku na Gibraltar i ona završila u karanteni, pa nije bilo dovoljno igrača i Priština je izgubila.

Zbog istog je razloga stradao i slovački prvak Slovan iz Bratislave. Po dolasku na Farske Otoke pozitivan je bio njihov fizioterapeut, pa su svi stavljeni u karantenu. Slovan je pripremio drugu momčad, ali i u njoj su lokalci zabilježili jedan pozitivan slučaj, pa se procedura ponovila — karantena za sve, registracija utakmice 3-0 i neočekivani plasman domaćina u iduću fazu natjecanja.

Dakle, sve su ove momčadi u teoriji imale minimalno 13 negativnih igrača — Slovan je, štoviše, imao sve — ali pravila lokalnih zdravstvenih organizacija su ih spriječila da zaigraju utakmice, pa su tako morali prihvatiti poraze za zelenim stolom i ispadanje iz natjecanja. U sličnoj situaciji je ustvari i Željezničar, čija je utakmica odgođena, ali jednako je moguće da će i tada (spominje se 10.-12. rujna) opet na testiranju netko biti pozitivan i time, prema lokalnim izraelskim pravilima, vjerojatno diskvalificirati ostatak ekipe od igranja ili uopće ulaska u zemlju.

Ovi slučajevi su samo slučajni primjeri, prvi koji su iskočili iz Pandorine kutije koja je očigledno otvorena. Njih prati gomila logičnih pitanja, od kojih skoro niti jedno i nema nekakav logični odgovor.

Naravno da je sasvim jasno kako se UEFA svojim pravilima ne može staviti iznad lokalnih zdravstvenih zakona, ali isto je tako jasno da nepostojanje univerzalnih pravila na nivou jednog natjecanja to natjecanje automatski čini — neregularnim. To je naprosto tako. UEFA je sve prebacila u ruke zdravstvenih organizacija u zemljama u kojima se organiziraju utakmice, a u slučaju kada su uključene sve zemlje članice, od kojih neke imaju potpuno drugačija pravila vezana za koronavirus, ali i državno i generalno društveno uređenje, jasno je i da će razlike u odlukama biti velike.

Prepuštanje odluke lokalnim vlastima ostavlja i ogromni prostor za manipulaciju.

Iako se UEFA-i već desetljećima trude pokazati da su nogomet i politika odvojeni, naravno da svi znamo kako to nije slučaj i kako je u pojedinim zemljama utjecaj lokalnih moćnika na nogometne klubove ogroman. Uostalom, baš smo se u Bosni i Hercegovini uvjerili kako se i zdravstvena i epidemiološka situacija mogu lijepo i sasvim slučajno poklopiti s interesima jednog kluba.

Da ne ispadnemo teoretičari zavjere, neovisno od svega toga pokazalo se da su različiti testovi koji se koriste u različitim zemljama i različite učinkovitosti kada je u pitanju otkrivanje virusa. Da ne govorimo o činjenici da se u čitavoj Europi rade masovna testiranja i da ona sama po sebi i po zakonu velikih brojeva ostavljaju veću mogućnost da se dogodi pogreška i da je na kraju sasvim moguće da je neki igrač na jednom testu i u jednoj zemlji negativan, a samo nekoliko sati kasnije na nekom drugom mjestu pozitivan.

Dakako da se sve to može podvesti pod Novo normalno, pogotovo zato što su to faktori koji se mogu samo nadodati na dobar komad onih koje imaju potencijalnu pogrešku kao odlučujuću za zajednički nazivnik, ali ovo je prvi put da pravila nisu unisona i ista za sve. I da o njima svatko odlučuje onako kako želi, pravdajući to aktualnom epidemiološkom situacijom i vlastitom reakcijom na nju. Kako nekome zamjeriti to što je zabrinut za zdravlje, pogotovo ako mu je to posao? I kako dokazati da njegova namjera nije dobra?

No, čini se da se UEFA samo prepustila i da ne želi sudjelovati u rješavanju nečega što bi potencijalno moglo biti veliki problem. A dojma sam da to ondje ne žele raditi naprosto zato jer ih nije briga. Znate, nije se jednom pokazalo da su kvalifikacije za europska klupska natjecanja za nyonske birokrate koji su se pretvorili u biznismene ništa drugo nego nužno zlo ili, u boljem slučaju, način zamazivanja očiju i bacanja mrvica gladnima. Ovo nadmetanje siromašnih i malih klubova s nogometne periferije nema baš nikakvu vrijednost za UEFA-u, pa je ni njegovi rezultati, a pogotovo ne nekakva nepravda prema tamo nekakvim Kosovarima, Bosancima ili Slovacima ni najmanje ne zabrinjavaju.

Aleksander Čeferin i njegovi podanici na sav glas se hvale učinjenim u Portugalu i Njemačkoj, jer se taj bubble pokazao učinkovitim i relativno laganim za organizaciju. Ondje ni poneki pozitivan test prije puta nije predstavljao nikakav problem, a sasvim slučajno se na licu mjesta nije dogodio niti jedan koji bi na neki način ugrozio show oko kojeg se vrte milijuni. No, činjenica je i da je to bio sustav u kojemu je sudjelovao jako mali broj klubova koji dolaze iz još manjeg kruga zemalja. I možda UEFA doista u ovom trenutku ignorira europska klupska natjecanja jer se radi o nogometnoj periferiji, ali već za nekoliko tjedana ta će se organizacija naći pred dosad najvećim i najozbiljnijim ispitom kada je u pitanju koronavirus.

Naime, za početak idućeg mjeseca planiran je termin za utakmice reprezentacija, a FIFA je već ovog ponedjeljka poručila kako su pravila o obaveznom puštanju igrača u reprezentacije relaksirana. To znači da klubovi nisu obavezni pustiti svoje nogometaše u reprezentaciju u slučaju da postoje restrikcije putovanja ili obavezna karantena nakon posjeta određenim zemljama. Što u praksi opet znači mnogo veću slobodu za klubove da rade što i kako žele. To će, dakako, utjecati na saveze kojima su reprezentacije gotovo pa jedini izvor primanja, ali i na važnost natjecanja poput UEFA-ine Lige nacija.

Koliko će, prije svega veliki klubovi i sami igrači, s nabijenim rasporedom iza i ispred njih, biti spremni na manipulacije ili stvarnu predanost utakmicama reprezentacije? I to naravno nije jedini problem s kojim će se Čeferin i ekipa uskoro sresti — pitanje je kako će UEFA reagirati kada se neki Slovan, Priština ili Željezničar dogodi nekom od klubova ili reprezentacija sa stvarnim utjecajem u nogometnom svijetu. Hoće li tek tako registrirati poraze svih tih madrida, barcelona, manchestera ili bayerna zbog nepoštivanja izraelskih, ciparskih ili bjeloruskih pravila borbe protiv virusa?

I naravno da njih u Nyonu sada nije briga za tamo neki Željezničar, Slovan ili neku Prištinu, za njihova putešestvija po Europi i za zdravlje njihovih igrača, jer oni oduvijek žive u svom balončiću, odvojeni od nas na periferiji.

No, uskoro bi se u tom velikom balonu mogli početi stvarati manji, važniji i čvršći balončići, i učiniti da ovaj UEFA-in pukne.