Točno mjesec dana kasnije Liverpool je na svom terenu u okviru Lige prvaka dočekao Milan. Salah je do tada zabio Chelseaju iz penala, tap-in protiv Leedsa, ali i propustio realizirati jedanaesterac koji je obranio Mike Maignan. U 63. minuti je odigrao dupli pas sa Divockom Origijem, izbio sam pred vratara, dobro se snašao i zabio. Nije Salah slavio, svjestan da je bio na rubu zaleđa, samo je desnim dlanom i glavom sinkronizirano vrtio lijevo-desno. Ni tamo ni ‘vamo. Jasno je da mislio na ofsajd, ali mogla je to biti i poruka Issi: nisam siguran gledaju li.

Zabio je Crystal Palaceu, pa Brentfordu, pa još dva Portu, ali valjda mu i dalje nije bilo jasno gledaju li. Pa je došao Manchester City, nominalno najbolji i najteži mogući suparnik. Asistirao je za Sadija Manea, a onda ubacio u brzinu više. Taj gol ne vrijedi opisivati, morate sjesti i gledati i na kraju morate ustati i pljeskati. Stavio je ruku na uho, ne čuje dobro, gledate li? Moram opet? Nije problem, gotovo ista situacija, samo na Vicarage Roadu, opet prolazi trojicu, pa zaljulja još jednog, pa zabije. I onda, čisto da pokaže da je to nešto što radi jer zna kako, u srijedu u Madridu opet; jednog, dvojicu, trojicu, kroz šumu nogu, za pobjedu.

Salah je u ovih malo više od dva mjeseca pokazao tko je najbolji igrač na svijetu, ali i to da zaslužuje da ga se kao takvog tretira

“Mo Salah je trenutno najbolji igrač na svijetu”, govorio je Klopp nakon Watforda. “Ne trebam ni govoriti koliko su Messi i Ronaldo dali svjetskom nogometu, ali trenutno ne postoji bolji igrač od njega. I nije tako od jučer, odavno je u sjajnoj formi”, dodao je menadžer, a nakon Atlética samo nastavio klimati glavom. Najbolji igrač na svijetu; znači, ipak gledaju.

Ramy Abbas Issa kolumbijski je odvjetnik libanonskih korijena koji je studirao u Velikoj Britaniji, a veći dio svog života proveo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Za sebe tvrdi da nije nogometni agent, iako se ranije bavio tim poslom, ali u rijetkim intervjuima i javnim istupima naglašava kako je “pravni savjetnik”. U svijetu nogometa on ima samo jednog klijenta: Mohamada Salaha. Egipćanina je upoznao u najtežem periodu njegove karijere, onome kada je tražio izlaz iz Chelseaja. U to je vrijeme Issa povremeno surađivao s kolumbijskim agentom Brenom Tannurijem, koji je Salaha povezao s Talijankom Cristinom Marice. Ona je preuzela Salaha od njemačke agencije SPOCS, preko koje je došao u Europu, a kasnije i u Chelsea. Issa se u priči našao kao prevoditelj.

Nekoliko mjeseci kasnije, za vrijeme Salahova boravka u Fiorentini, odnos dvojice prijatelja postao je i poslovan, pa je Egipćanin otkazao ugovor s Marice, te je od tada službeno bez agenta. Međutim, i u pregovorima s Romom i u pregovorima s Liverpoolom, a i na potpisivanju ugovora s tim klubovima, Issa je imao glavnu i dosta glasnu riječ. Od početka ne skriva kako misli da je Salah podcijenjen — kako u javnosti, tako i u svom sadašnjem klubu — te da zaslužuje puno, puno više.

Ili, ako hoćete, da zaslužuje onoliko koliko zaslužuje najbolji igrač na svijetu: najviše.

Salah će idućeg ljeta navršiti 30, a onog nakon toga ističe mu aktualni ugovor s Liverpoolom vrijedan oko 200.000 funti tjedno. U klubu, u kojem ovog ljeta nisu bili pretjerano aktivni na tržištu, kao jedan od prioriteta imaju zadržavanje ekipe koja je u protekle tri sezone napravila odlične rezultate, a Salahovo ime je na tom popisu najvažnije, ali i posljednje. Ljetos su ugovore produžili i financijski poboljšali Trent Alexander-Arnold, Alisson, Fabinho, kapetan Jordan Herdenson te Virgil van Dijk, koji je s malo više od 220.000 tjedno, navodno, postao najskuplji član crvene svlačionice.

Zapravo, nema nikakve sumnje da su i sam Salah, ali i njegov klub svjesni vrijednosti koju ovaj nogometaš ima. U Liverpool došao u srpnju 2017. i od tada je u kontinuitetu daleko najbolji igrač kluba s Anfielda. Malo je utakmica koje je propustio, jer Salah uvijek igra, i to dobro. U 214 kompetitivnih utakmica utrpao je 139 golova. Dvaput je bio najbolji strijelac lige, najbolji je Liverpoolov strijelac u Ligi prvaka, prvi njegov igrač koji je zabio 20 i više golova u trima različitim sezonama Premier lige, a vjerojatno će i u četvrtoj. Usto je Liverpoolov igrač koji je najbrže stigao do 50, a onda i do 100 golova u ligi, odnosno igrač koji ima najbolji odnos golova u odnosu na broj odigranih minuta u poslijeratnoj klupskoj povijesti. Sve to s pozicije u kojoj nije klasični napadač.

Ali te fantastične brojke zapravo su poprilično suhe bez pravog konteksta, a dojam je da je upravo kontekst ono što nedostaje vrednovanju Salahova doprinosa Liverpoolu u posljednje skoro četiri godine.

Njegov angažman nije značio samo pojačanje, nego je predstavljao i revoluciju za Liverpool i potpuno promijenio način na koji je klub percipiran. U prvoj sezoni Redsi su zabili nevjerojatnih 135 golova, dohvatili finale Lige prvaka; u idućoj uzeli rekordnih, ali nedovoljnih 97 bodova i trijumfirali u Ligi prvaka; u trećoj su osvojili Premier ligu, a čak i u prošloj, koja je prihvaćena kao loša, Liverpool je završio treći, a Salah zabio 31 put.

I daleko od toga da je stvar samo u pogocima; u četiri sezone imao je 50 asistencija, ali i svaki put bio igrač s najviše šansi, najviše udaraca u okvir, najviše stvorenih šansi za suigrače, te u top 3 prema broju ključnih dodavanja. Jest, Egipćanin je u Liverpoolovu uspjehu bio jedan kotačić, ali daleko najveći, najkorisniji i najvažniji, onaj bez kojeg taj stroj nikako ne bi funkcionirao isto.

No, Salahova je situacija specifična. Još prošle su godine neki njegovi suigrači iz reprezentacije javno prenosili njegovo nezadovoljstvo statusom u klubu, reflektirajući i Issine poruke, koje su s vremenom postajale sve glasnije i sve jasnije.

Upravo je Salahov pravni savjetnik navodno bio taj koji je inicirao jedan od rijetkih intervjua koje je povučeni i prilično skromni Egipćanin uopće dao u posljednjih nekoliko godina, onaj za Marcu u kojem je poručio kako “ne isključuje igranje za Barcelonu ili Real Madrid u nekom trenutku svoje karijere”. Ne zato što su ovi klubovi veći ili važniji od Liverpoola, niti zato što PSG i Manchester City, vjerojatno i Chelsea i Manchester United bez problema mogu platiti puno više, nego upravo zbog činjenice da Salah vjeruje kako je on taj koji je postavio — bolje rečeno, vratio — Liverpool u tržišnu i sportsku ravan s nabrojanima.

I da to se to mora vrednovati.

Liverpool je nakon prošle sezone — u kojoj je završio treći s velikih 13 bodova minusa za Cityjem, ispao iz obaju kupova u trećoj rundi, iz Lige prvaka u četvrtfinalu— s gotovo istom momčadi i istim trenerom krenuo u novi ciklus. Cilj je, dakako, borba za trofeje u domaćoj i europskoj konkurenciji. U prvih 12 utakmica sezone odmorni je i motivirani Salah preuzeo inicijativu i pokazao tko i dalje ima ključnu ulogu i tko je sa svojih 29 godina na vrhuncu. Opet dominirajući ligom u svim važnijim napadačkim statističkim kategorijama, kao najbolji strijelac i drugi najbolji asistent, Salah je u ovih malo više od dva mjeseca pokazao tko je najbolji igrač na svijetu, ali i to da zaslužuje da ga se kao takvog tretira.

No, za sam klub stvari nisu tako jednostavne. U Liverpoolu, naravno, žele zadržati svog najboljeg pojedinca i spremni su ga učiniti najbolje plaćenim u klubu, ali je njihova perspektiva situacije ipak nešto drugačija.

Prije svega zbog činjenice da oni već neko vrijeme funkcioniraju s posebnom strukturom plaćanja igrača, kojoj je na prvom mjestu ravnoteža. Naravno, svi igrači su jako dobro plaćeni i sam klub je u vrhu lige prema novcu utrošenom na same plaće, ali iako bi neki od njih u nekom drugom dresu mogli zarađivati mnogo više, nitko pretjerano ne odskače od ostalih. I tu je najveći problem sa Salahom, koji i sa starim ugovorom spada među one s najvišim primanjima i koji će u svakom slučaju biti najbolje plaćen na Anfieldu, ali on želi biti u ravni s najskupljim igračima lige i svijeta: na početku se govorilo o 300 do 350 tisuća funti tjedno, sada se spominje i cifra od 500.000.

S druge strane, Salahu će po isteku postojećeg ugovora već biti 31 godina i jasno je da ga u budućnosti čekati izvjestan pad. Iako se radi o jednom od igrača koji izuzetno brine o vlastitom tijelu, iako je sportska znanost napredovala do te mjere da igrači vrhunac forme mogu doživjeti i sredinom svojih 30-ih, ipak je rizik veliki.

I ne samo za Liverpool; u Salahovu taboru moraju biti svjesni da je interes najvećih i najbogatijih okrenut onima koje tržište smatra zanimljivijima, poput Kyliana Mbappéa ili Erlinga Haalanda. Naravno, činjenica da bi za dvije godine ovakav Salah bio slobodan igrač otvorila bi prostor u klubovima, kao i onaj za ogromnu zaradu za samog igrača, ali nije teško zaključiti da Egipćaninu zapravo novac nije ključni faktor, koliko je to priznanje za njegovu klasu, ono kakvo bi taj neki novi ugovor trebao donijeti.

Mohamed Salah ima magični, savršeni početak sezone u kojemu uživaju i neutralci, ali najviše od svih Liverpoolovi navijači. Vuče igru i suigrače; stvara šanse, asistira, dodaje i zabija — iz igre, nakon prekida, na tap in, iz penala, nakon što naniže jednog, drugog, trećeg… Nije ovo ni ono što zovemo životnom formom, jer Salah konstantno igra dobro i ovo je samo vrhunac koji potvrđuje ono o čemu se mnogi pitaju. I što je Klopp, svjestan toga što ima, priznao nakon Watforda: u ovom trenutku (možda) i nema nitko bolji na svijetu.

Liverpool je tako u posebnoj situaciji. Na sedmom je nebu, ima jednog od najboljih, ali sam mora odrediti koliko mu takav igrač, koji je trenutno na svom vrhuncu, sa svim popratnim rizicima, kao i slabom ili nikakvom perspektivom preprodaje zapravo vrijedi. Liverpool to ne želi, ali mora zalijepiti cijenu na vlastiti uspjeh, odnosno ono što u klubu smatraju klupskom filozofijom i politikom, odvagati što je u ovom trenutku važnije.

I to mora napraviti brzo.