Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Na posudbi

Ne znači ne

Što trebamo znati o optužbi za silovanje protiv Cristiana Ronalda

Dijelom krunidba, dijelom papinska misa, s daškom osjećaja rock koncerta.

Tako je predstavljanje Cristiana Ronalda na Santiago Bernabeuu doživio tadašnji Telegraphov novinar, a današnji kolumnist New York Timesa Rory Smith koji je tog ponedjeljka 6. srpnja 2009. bio jedan od gotovo 85.000 ljudi koji su pohodili drugi najveći španjolski stadion. Nakon tri godine čekanja i jedne od najdužih transfer saga u povijesti, najveća želja Florentina Pereza se ispunila. Jedan od najboljih nogometaša našeg vremena, za mnoge i najbolji, u nevino čistom bijelom dresu — zanimljivo, s brojem devet na leđima — ušetao je na pozornicu na kojoj ga je, simbolično, predstavio Alfredo Di Stefano. Masa se prvi put poklonila svom novom idolu i Bernabeu pretvorila u sveto mjesto i novu Crkvu Ronaldovu. Bio je to trenutak koji će zauvijek promijeniti tok nogometne povijesti.

Slika koja je ostala za sva vremena je ona na kojoj sretni Cristiano s velikim i sjajnim osmjehom i visoko dignutim rukama pokazuje palčeve prema gore i pozdravlja navijače Real Madrida i čitav svijet koji je tog dana buljio u ekrane. Svi ti ljudi tamo i Rory s njima, ili mi koji smo predstavljanje pratili u nekom svom kutku svijeta, nitko od nas nije znao niti će ikada znati što je Cristianu prolazilo kroz glavu u tim trenucima. Ili što je pisalo u porukama koje su dolazile na njegov Blackberry skriven u džepu hlača onog skupog krem odijela u svlačionici. Ali danas, devet godina kasnije, neke stvari izgledaju barem malo jasnije.

Da se razumijemo, znam da ovo jest jedna od onih priča koje iza sebe ostavljaju mnogo više pitanja nego odgovora. Zašto devet godina kasnije? Zašto je uzela novac? Zašto je uopće ušla u sobu? Što je očekivala? Zašto bi netko kao Ronaldo toliko riskirao? Ali zašto joj je na kraju ipak dao novac? I zašto je tvrdio jedno, pa drugo, a sada i treće? Pitanja je mnogo, ovo je samo početak — neka su logična, neka su užasno i bolesno glupa, ali većina je neodgovorena. Ali i nevažna. Zato, prije nego što pročitate do kraja, vrlo je važno da zapamtite nekoliko stvari.

Prije svega onu da ovo nije priča o nogometašu Cristianu Ronaldu. Cristiano je vrhunski nogometaš, jedan od najboljih svih vremena. Osobno ga, kakvog li čuda, ne poznajem i ne mogu govoriti o njegovom karakteru. Ne znam što se dogodilo i ne mogu optuživati nikoga. Moje — ili, ako hoćete, naše — nije da sudim(o), pogotovo ne s ovog mjesta i iz ove daljine. Ali baš zato je, između ostalog, ova priča važna jer je ovo priča isključivo o suhim činjenicama.

Druga, i mnogo važnija stvar. Silovanje je nešto što se može dogoditi baš svakome. Može se dogoditi bogatima i siromašnima. Može se dogoditi sveučilišnoj profesorici i članici Mense i nepismenoj čuvarici koza na Biokovu. Jednako se može dogoditi onima koje netko smatra ružnima i one koje svatko smatra lijepima. Onima koje su povučene i onima koje otvoreno flertuju, onima koje ne žele društvo i onima koje uživaju u njemu. Onima koje piju ili se drogiraju i onima koje nikada nisu dotaknule alkohol, a kolu ne piju jer im je previše gazirana. Prostitutkama i časnim sestrama. Studenticama i umirovljenicama. Onim ženama za koje mislimo da su sigurne i da ih možemo zaštiti. Razvedenim, udanim, samcima, može se dogoditi i u braku. Silovana može biti svaka žena. Može se dogoditi i vama. I vašoj majci ili sestri. Najboljoj prijateljici. Sadašnjoj, bivšoj ili budućoj djevojci. Vašoj kćeri.

Vojska Ronaldovih sljedbenika napravila je baš ono čega se Mayorga bojala kada je prije devet godina odlučila šutjeti — napala ju je svim sredstvima

I zato moramo pričati ovakve priče.

Silovana je svaka osoba, ili u ovom slučaju žena, koja u bilo kojem trenutku prije ili za vrijeme seksualnog odnosa ne pristaje na određeni seksualni akt. Jednostavno, ne znači ne. Uvijek. I to svatko mora znati u svakom trenutku, bez iznimke. Isto tako, baš svako ljudsko biće drugačije reagira na traumu i nemoguće je znati kako biste vi ili netko vaš reagirao; bi li prijavio silovanje, bi li išao liječniku, bi li tražio pravdu, bi li se povukao u sebe ili razgovarao s nekim. Pitanja je mnogo i svako ima drugačiji odgovor, ali većina tek tako usputno lupa. Ako niste prošli kroz to grozno iskustvo, ne znate što bi bio vaš odgovor na sva ta pitanja. I to je još jedna činjenica.

Zbog svega ovoga iznimno je važna priča koju je ovog vikenda objavio njemački magazin Der Spiegel, a koja je u čitavom nogometnom svijetu prošla ispod radara i sakrila se ispod velikih i ponekog dosadnog derbija, ispucanih topovskih udara, taktičkih analiza, dezorijentiranog Portugalca i golova za Puskasa.

Kathryn Mayorga je 34-godišnja učiteljica iz Las Vegasa. Odrasla je u ovom gradu u kojem je njen otac Larry mirovinu zaradio kao vatrogasac, dok se majka Cheryl većinom brinula o njoj i njenom tri godine starijem bratu Jasonu. Malo je igrala nogomet, bila i u izviđačima, ali je zbog ADHD-a (poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje) imala velikih problema u školi. Ipak, radila je naporno, toliko naporno da je na kraju osigurala i diplomu iz novinarstva. Nije to bilo ispunjenje sna, jer kao 25-godišnjakinja je maštala o poslu modela a u međuvremenu se — a što bi drugo u Las Vegasu? — sjajno zabavljala. Posao od kojeg je u to vrijeme živjela bio je savršen za nešto takvo — bila je svojevrsna hostesa kojoj je posao bio družiti se i piti s prijateljicama u klubovima i ispred njih kako bi privukle više ljudi unutra.

Godinu dana od nje mlađi Cristiano Ronaldo sa svojom je pratnjom na vrlo važne vijesti iz Manchestera čekao u Los Angelesu. Kada je 11. lipnja 2009. United potvrdio da je prihvatio 80 milijuna funti tešku ponudu Real Madrida, zabava je mogla početi. Gotovo 200.000 funti tjedne plaće značilo je da novac neće biti problem; te su noći fotografi mladog Cristiana ulovili u društvu Paris Hilton, a već sutradan je bio na putu za Las Vegas i unaprijed rezervirani, 1.000 dolara na noć vrijedni apartman 57036 u Palms Casino Resortu.

Društvo se zabavljalo u obližnjem klubu Rain. Ondje je Cristiano primijetio Kathryn i pozvao je, zajedno s njenim društvom, da mu se pridruži u VIP dijelu. Ona je na početku to odbila, ali uskoro su se društva spojila i paparazzi su čak uhvatili dvojac zajedno na fotografijama. Nakon toga svi su zajedno preselili u Ronaldov apartman; njegova pratnja i njeni prijatelji. Svi su se zabavljali u jacuzziju, ali Kathryn nije imala odjeću za to, pa joj je Cristiano ponudio majicu i kratke hlače. Ušla je u kupaonicu da se presvuče, ubrzo je za njom ušao i Ronaldo. Nešto kasnije ona se vratila, potpuno smušena, izgubljena, a na kraju je upala u jacuzzi i brzo zatim otišla kući.

Sve ovo su činjenice koje nitko i nikada nije opovrgnuo.

Sutradan je Kathryn prvo nazvala prijateljicu koja je bila s njom i rekla joj da je silovana. Detalje — koji jesu odurni i zato ih vrijedi pročitati u njenoj ispovijesti Der Spiegelu— je ispričala majci, a kako nije mogla trpjeti bolove, uskoro je otišla u lokalnu bolnicu gdje je napravljen pregled i službeno ustanovljeno da je imala prisilan analni seks. Razgovarala je s policijom i prijavila silovanje, ali nije željela reći ime silovatelja. Radi se o nekome jako poznatom, rekla je, on je sportska zvijezda i strah me njegove i reakcije njegovih fanova i prijatelja. Medicinska sestra i policajac potvrdili su joj da je takve osobe teško optuživati za seksualni napad, pogotovo u “njenoj situaciji”. Dobila je antibiotike, ozljede su ustanovljene, dokumentirane i fotografirane, a podnijela je i službenu prijavu.

Pronašla je neiskusnu odvjetnicu koja joj je savjetovala da se zadovolji izvansudskom nagodbom, kako je često slučaj u Sjedinjenim državama. Borba protiv bogatih i slavnih teška je i skupa, i često se gubi. Početkom srpnja, dok je Real Madrid na Bernabeuu svečano predstavljao svoje veliko pojačanje, odvjetnica je kontaktirala Ronaldove odvjetnike; između ostalih, Portugalca Carlosa Osorija de Castra, njegova glavnog pravnog savjetnika. Desetak dana kasnije svi su bili svjesni ozbiljnosti situacije, pa je Ronaldo angažirao čitav pravni tim koji će ga zastupati u SAD.

Međutim, današnji odvjetnik Kathryn Mayorga tvrdi da je angažirao i tim koji je imao zadatak da sazna sve o njoj, njenoj obitelji, kao i o slučaju općenito. Tim koji je navodno imao svoj izvor u policiji Las Vegasa. Njeni roditelji nisu mogli prisustvovati medijaciji, a na kraju je ona potpisala vječnu šutnju u zamjenu za 375.000 dolara. Jedino što je uspjela ‘dobiti’ je nalog da odvjetnici naglas pročitaju njeno šest stranica dugo pismo Ronaldu, što su ovi tvrdili da su i učinili. Priča je bila gotova, zauvijek.

Onda se prije nekoliko godina dogodio Football Leaks. Prema onome što danas znamo, portugalski haker uspio je doći do milijuna dokumenta vezanih za poslovne i privatne stvari nogometaša i njihovih zastupnika. Afere su iskakale jedna za drugom, Portugalac je morao pobjeći iz zemlje i preseliti u Istočnu Europu, a ljudi poput Jorgea Mendesa samo što mu nisu ucijenili glavu. U međuvremenu je Football Leaks uspostavio suradnju s nekim od najvažnijih europskih novinskih kuća, među kojima je i njemački Der Spiegel. Ovaj hamburški tjednik postoji od 1947. i jedan je od najcjenjenijih u Europi, a naklada mu doseže oko 800.000 prodanih primjeraka tjedno. On je na korištenje dobio doslovno milijune dokumenata, među kojima je bio i onaj o Ronaldovoj dotad nepoznatoj nagodbi sa Mayorgom.

Međutim, njemački tjednik lani je objavio kako je u posjedu kompletne prepiske ne samo između Ronaldovih i Mayorginih odvjetnika, nego i međusobnom korespondencijom Ronalda i njegovih pravnih savjetnika. Prvi put je o ovome pisao u travnju 2017., kada je objavio i prepisku između nogometaša i Osorija za vrijeme medijacije i razgovora o visini odštete, ali tada je Kathryn odbila razgovarati s novinarima, pa su svoje istraživanje bazirali tek na dokumentima koje su imali. Iako su Ronalda direktno optužili za silovanje i prikrivanje tog zločina, i iako je Mendes taj tekst nazvao “novinarskom fikcijom” i zaprijetio tužbom, ona se nikad nije dogodila.

Zato je ovotjedna Der Spiegelova objava toliko važna.

Istina, događa se (iako ne često kako se to pokušava predstaviti, kako je sjajno objašnjeno u ovom tekstu) da se poznate ličnosti optužuju za silovanje kako bi se od njih izvukao novac. Uostalom, dogodilo se to i samom Ronaldu, kojeg su dvije djevojke 2005. u Manchesteru optužile za silovanje u lokalnom hotelu. On je od početka tvrdio da je nevin, a glasine koje su tada kružile govorile su da se radilo o klasičnoj ucjeni na koju Cristiano nije pristao i od koje je su djevojke na kraju odustale.

Međutim, ovo je potpuno drugačija priča, između ostalog i zbog činjenice da ju je zakotrljao baš ovaj njemački tjednik. Der Spiegel, naime, pored intervjua u kojem Mayorga — ohrabrena pokretom #metoo i novim odvjetnikom — u detalje opisuje način na koji ju je Ronaldo silovao te njenog pisma samom Cristianu, tvrdi da ima i svu medicinsku dokumentaciju, prijavu policiji, te upitnik koji je u rujnu 2009. Ronaldo popunio za svoje odvjetnike, u kojima navodno priznaje da je Kathryn u nekoliko navrata tražila da prestane, ponavljala da ne želi analni seks i kako je imao osjećaj da je sve previše brutalno. Uza sve to, Ronaldo je priznao da se poslije odnosa ispričavao Kathryn. U međuvremenu je promijenio priču; postoji još jedan upitnik u kojem je na ista pitanja odgovarao drugačije i u kojem tvrdi da je seks bio s pristankom.

Nije to tvrdnja tamo nekog tabloida ili novinarčića. Stvar je u tome da je Der Spiegel poznat upravo prema svom detaljnom istraživačkom novinarstvu i načinu provjere svih informacija koje objavljuje. Osim urednika i čitavog tima novinara koji mjesecima radi na ovakvom tekstu, u Der Spiegelu imaju i posebne fact checkere, koji od novinara traže da detaljno dokažu svaku tvrdnju koju imaju u svom tekstu, a strogi kriteriji znače da mnoge stvari, i to poprilično lako, otpadaju.

Usto, Der Spiegelov pravni tim dodatno analizira sve dokumente i dokaze tvrdnji. Ako se ne usudimo reći da je nemoguće, svakako je vrlo malo vjerojatno da se u njegove tekstove probije netočna informacija. Na kraju, novinari ovog tjednika uvijek u više navrata ponude onome o kome pišu da pruži svoju stranu priče — Cristiano i njegovi predstavnici su to svaki put odbili, uz redovnu prijetnju tužbom zbog zadiranja u privatnost. Ne zbog toga što tvrde da nije istina, nego zato jer naprosto zbog tog narušavanja privatnosti.

Ipak, činjenica je i to da se o čitavoj tužnoj i tmurnoj priči o jednom od najboljih nogometaša u povijesti igre kao mogućem silovatelju posljednjih dana premalo priča i piše. U domaćim medijima ona se razvodnila i izgubila između clickbaitova na koje smo navikli i na koje često ni ne obraćamo pozornost. Jedan od razloga tome je i to što ovdje nemaju stabilnog uporišta za kopiranje, s obzirom na to da ni u međunarodnim medijima nema mnogo toga zapisanog. Dijelom je to zbog lokalnih zakona koji su strogi čak i kada je u pitanju prenošenje tuđih priča i izvora, ali dijelom i zbog činjenice da se u svijetu modernog nogometa malo tko želi zamjeriti jednoj od najvećih zvijezda. Ronaldo, osim što ima ogromnu bazu fanova kojima ne pada na pamet analizirati činjenice prije nego što odaberu stranu, veliko je i sponzorsko ime — a u današnje vrijeme zamjeriti se potencijalnim velikim oglašivačima malo tko vidi kao pametan izbor.

Usto, čitava optužba je, barem pravno gledajući, na klimavim nogama. Policija Las Vegasa jest noćas potvrdila da ponovno pokreće istragu, i to nakon što je novi odvjetnik Kathryn Mayorge pokrenuo privatnu tužbu protiv Ronalda. No, ta tužba zasad se svodi na pokušaj anuliranja prvobitne nagodbe i to pod opravdanjem da živčano rastrojena žrtva, što Kathryn tvrdi da je bila, nije bila pravno sposobna odlučivati niti potpisivati nagodbu takve vrste.

Kathryn se u međuvremenu povukla; dala je otkaz u svojoj školi i nije više dostupna, nitko osim policije ne zna gdje je. Vojska Ronaldovih sljedbenika napravila je baš ono čega se bojala kada je prije devet godina odlučila šutjeti — napala ju je svim sredstvima. Kada je Samantha Geimer, koju je s 13 godina silovao Roman Polanski, govorila o svom iskustvu u jednom svom kasnijem intervjuu rekla je kako je mnogo bolniji za nju bio period nakon objave vijesti i njenog imena i čitav medijski cirkus koji je uslijedio, nego što je bilo samo silovanje. To je, uostalom, i jedan od razloga zašto žrtve silovanja često godinama, a ponekad i zauvijek, stvari drže za sebe — boje se reakcije okoline. Jer, najlakše je nekog nazvati kurvom željnom novca, pogotovo kada optužuje tako popularnog sportaša.

Sve dok se ne dogodi našim kćerima, sestrama ili djevojkama. I zato je, barem za mene, u čitavoj ovoj priči važno samo jedno. Ne to tko je Cristiano Ronaldo, ne to kakav je igrač, koliko je financijski vrijedan, ne to tko je što potpisao, tko je nosio kakvu haljinu i na koji način se došlo do dokaza i hoće li oni zbog toga vrijediti na sudu. Važno je samo da na kraju saznamo je li tom nekom, u ovom slučaju Cristianu Ronaldu, u nekom trenutku djevojka rekla “ne” a on se nije zaustavio. Važno je samo je li taj netko, u ovom slučaju Cristiano Ronaldo, silovatelj ili nije.

I ništa drugo.