Kad se Newcastle United ovog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemi nogometni klub. U srijedu je s malo više muke na penale izbacio Crystal Palace iz Liga kupa te tako uvezao i 10. natjecateljsku utakmicu bez poraza, ali i osigurao plasman u sljedeću fazu. U prvenstvu je United, kojemu na St. James’ Park za vikend dolazi Chelsea, dobio četiri utakmice zaredom. Ustvari, u 14 premierligaških utakmica ove sezone izgubio je samo jednom — na Anfieldu, i to golom duboko u sudačkoj nadoknadi — te je uspio skupiti 27 bodova. To ga u ovom trenutku, na početku studenog 2022., čini trećom najboljom momčadi u Engleskoj. I legitimnim i ozbiljnim kandidatom za jedno od mjesta koje će iduće sezone voditi u Ligu prvaka.
Navijači su već navikli čuti ove stvari, navikli da ih ljudi u čudu nabrajaju, ali i dalje vjerojatno instinktivno zatvore oči, vrhovima noktiju povuku maleni dio kože na svojoj ruci, i čekaju jedan trenutak, da vide hoće li se probuditi i shvatiti da li je ovo bio samo lijep san.
Prije točno godinu dana, u studenom 2021., Newcastle United je bio na samom dnu. Liga kup je, recimo, bio prošlo svršeno vrijeme, s obzirom na to da je ispao na prvom koraku, još u kolovozu, a u prvenstvu mu je išlo još lošije. Mnogo lošije. U 14 dotad odigranih utakmica Svrake su uspjele primiti 30 golova — što je, naravno, bilo najviše u ligi — i skupiti tek sedam bodova. U 14 utakmica Newcastle nije uspio dobiti niti jednu jedinu i bio je legitimni i najveći kandidat za ispadanje.
A onda se zaista dogodio taj preobražaj. Neki će ga, doduše, nazvati i pretvaranjem u golemog i još zločestog kukca.
Novi je vlasnik zakotrljao priču, novac ju je i započeo, ali samo novac nije bio dovoljan. Howe je priču ubrzao i preko noći učinio momčad kompetitivnom
Otprilike u to vrijeme, prije točno godinu dana, konačno je završena saga s Mikeom Ashleyjem; on je vlasništvo kluba prodao konzorciju koji je sastavio Saudijski investicijski fond, a koji je opet u direktnom vlasništvu saudijske kraljevske obitelji. Nije da već niste čuli sasvim jasne i glasne kritike koje su dolazile sa svih strana, s obzirom na to da se radilo o još jednom klasičnom primjeru sportswashinga u engleskom nogometu. No, poanta je zapravo u tome da se radilo o još jednom, a ne jedinom takvom projektu, a Newcastle je bio samo novi i najsvježiji komadić puno većeg problema, o kojem se priča, ali se u praksi gura pod tepih.
Takav razvoj situacije brzo ga je svrstao u jedan od najbogatijih, ali i najomraženijih klubova na nogometnoj sceni. Newcastleova kupovna moć drastično je porasla i, kako to obično biva, pogurala ga za nekoliko nivoa na klasnoj ljestvici. Ono što je do jučer u javnosti bilo percipirano kao simpatični klub raje s ogromnom poviješću (patnje), preko noći se pretvorilo u još jednu igračku neograničeno bogatih i bahatih, kojom ovi mijenjanju svijet. I tko bi zamjerio ljudima koji imaju takvu sliku? Newcastle je odmah otpustio Stevea Brucea i doveo novog menadžera, onda u prvom prijelaznom roku potrošio 90 milijuna funti — najviše na svijetu — da bi na ljeto sa 60 milijuna za Alexandera Isaka i više od 200 potrošenih ukupno oborio i sve vlastite transfer rekorde.
“Naravno da nemaju plafon”, u svom je poslovično ironičnom i klasičnom pasivno-agresivnom stilu govorio i Jürgen Klopp. “Tri su kluba na svijetu koji nemaju plafon, mi ostali ga imamo”. Brza metamorfoza od običnog i neuspješnog malog kluba u velikog i za Ligu prvaka spremnog kukca tako ispada kao sasvim logična i sasvim normalna, gotovo neizbježna stvar.
Ali nije, čak ni kada je u Newcastle United u pitanju, sve samo crno i bijelo.
Prije svega, stvari treba staviti u pravi kontekst. Newcastle jest već u prvoj saudijskoj godini potrošio ogroman novac, ali više je faktora koje valja uzeti u obzir. Prvi je, naravno, inflacija cijena kada je takav ponuđač u pitanju; slično kao i u slučaju Manchester Cityja, u nedostatku bilo kakvog regulatora klubovi koji prodaju igrače ovakvim klubovima postavljaju se potpuno drugačije i cijene često neopravdano rastu. Drugi je činjenica da je u završnom periodu crnog Ashleyjeva doba klub bio gotovo lišen konkretnih pojačanja, pa se slaba momčad kojoj je opstanak u ligi opasno visio svakako morala ozbiljno pojačati.
No, i dalje Newcastleova aktivnost na tržištu nije bila nikakvo lupanje šakom od stol ni razbijanje plafona. U teoriji, vjerojatno bi ‘starom’ Newcastleu bilo teže privoljeti na dolazak igrače poput Kierana Trippiera, Svena Botmana ili Brune Guimarãesa, ali to su i dalje realne transfer mete za bilo koji premijerligaški klub koji je spreman bar malo se otvoriti. Nick Pope i Dan Burn, koji su u međuvremenu postali standardni članovi prve postave, plaćeni su ispod 10 milijuna zajedno, dok je najveći dio novca otišao na Chrisa Wooda i Isaka. I dok je novozelandski napadač zapravo bio možda i odličan primjer panične kupovine kako bi se zakrpila rupa od ozljede, mladi Šveđanin je bio dugo planirana i ciljana investicija s kojom bi Newcastle trebao napraviti iskorak.
Međutim, upravo je Isak dobar primjer da je Newcastleov razvoj ipak malo više od upumpavanja novca i bahaćenja gazdi. On je ove sezone upisao tek tri nastupa i zbog ozljede je još uvijek van terena. Štoviše, čak sedmorica igrača koji su prošlog vikenda započeli utamicu ili ušli s klupe u pobjedi nad Southamptonom bili su na terenu i u porazu od Arsenala na Emiratesu u zadnjoj utakmici u studenom prošle sezone, dok su Sean Longstaff i Javier Manquillo — koji su igrali na St. Mary’su — tog dana u Londonu ostali na klupi, dok su na terenu bili trenutno ozlijeđeni Šveđanin Emil Krafth i suspendirani Brazilac Joelinton.
A ta je utakmica s Arsenalom važna jer je tog dana na Newcastleovoj klupi prvi put sjedio Eddie Howe.
Nekadašnji Bournemouthov menadžer nije bio prvi izbor novih klupskih čelnika — bio je to Unai Emery — a navodno nije bio ni drugi ni treći, ali 8. studenog on je preuzeo ekipu s ostankom u ligi kao jedinim ciljem. Ispostavilo se da je upravo Howe jedan od najvažnijih generatora preobrazbe same momčadi. Jasno, njena je kralježnica ojačala kroz dva prijelazna roka vrijedna više od 200 milijuna, ali većina su i dalje bili igrači koje je Howe naslijedio i koji su prije samo godinu dana izgledali potpuno izgubljeni i na putu za Championship. Pristup novog menadžera potpuno je promijenio kulturu rada i atmosferu u samom klubu, u kojem su konačno počeli vjerovati u vlastite sposobnosti; promijenio se i sam Howe, kojeg je profiliralo osam godina u Bournemouthu, ali ga je i 15 mjeseci bez posla naučilo vlastitim pogreškama.
Newcastle je trenutno treća momčad engleskog prvenstva sa samo jednim porazom. Iako je, s izrazito napadačkim sustavom i s 28 postignutih golova, jedna od najzanimljivijih momčadi za gledanje u ligi, činjenica je i da je Howe prije svega zategnuo obranu, koja je u zadnjih šest utakmica primila tek dva gola, a u čitavoj sezoni njih ukupno 11, što je uz Arsenal najmanje u ligi. Činjenica je i da će Newcastle na mundijalsku pauzu sasvim sigurno s mjesta koje vodi u Ligu prvaka, te da je — pogotovo s obzirom na to da jedini ne igra u eurokupovima i da će sasvim sigurno tražiti još pojačanja na zimu — i jedan od ozbiljnih kandidata da na tom mjestu završi i na kraju sezone.
Novi je vlasnik zakotrljao priču, novac ju je i započeo, ali samo novac nije bio dovoljan. Howe je priču ubrzao i preko noći učinio momčad kompetitivnom.
Kad se Newcastle United ovog jutra probudio iz nemirnih snova, našao se preobražen. Možda za većinu u kukca, ali i kao takav u još jedan golemi nogometni klub.
