Na posudbi

Nikad nije dosadno u Premijer ligi

Nakon najduže pauze u Europi vraća se BiH klupski nogomet. Što očekivati?

Čemu je vakat, tome je i vrijeme. I obrnuto. Poslovica je to kojom se naši stariji — a to u posljednje vrijeme znači sve više i mi sami — referiraju na stvari koje su neizbježne, a još češće na one koje se zapravo više ne mogu odgađati.

U fazu u kojoj se ona može aplicirati i na više načina interpretirati idućeg vikenda stiže i Premijer liga BiH. Bez gledatelja, u pandemijskim uvjetima — koji teško da će brzo završiti, s obzirom na to da je ta zemlja jedna od rijetkih, ako ne i jedina u Europi, koja još uvijek nije ni naručila cjepivo — utakmicama 20. kola započinje proljetni dio 27. po redu nogometne sezone u neovisnoj Bosni i Hercegovini.

Kada, kao prvi u 2021., na teren Gradskog stadiona u Bijeljini u subotu u 15 sati istrče nogometaši domaćeg Radnika i mostarskog Veleža, bit će to i službeni kraj zimske pauze koja je trajala od 13. prosinca, kada su u svlačionicu na Pecari ušetali umorni igrači Širokog Brijega i Zrinjskog. Ako je kalkulator ispravan, to u praksi znači da je zimska pauza najduža u Europi kada su u pitanju lige koje se igraju u sustavu jesen-proljeće. Naime, bosanskohercegovački klubovi prvenstvene utakmice nisu igrali ukupno 75 dana, što je za tjedan duže od pauze koju rade u nogometnom prvenstvu — Rusije.

Bosna i Hercegovina jest planinska zemlja s dosta oštrim zimama, ali klima se pretjerano ne razlikuje u odnosu na zemlje u okruženju. Preko istočne granice srbijanska Ling Long Super liga završila je kasnije i započela ranije, pa pauza ondje traje 46 dana. Jednako toliko odmarali su i Slovenci, a svoje su prvenstvo na Kosovu nastavili nakon 55 dana. Prva HNL je neusporediva, s obzirom na to da je razmak između prvenstvenih utakmica bio tek 29 dana, a najbliže Bosancima i Hercegovcima su, kada je regija u pitanju, Crnogorci (63 dana) i Makedonci (69), ali to je i dalje tjedan dana manje odmora. Osim toga, 75 zimskih dana pauze u prosjeku je za 20-ak duže i od onoga na što klubovi u BiH mogu računati u ljetnom periodu, što pauzu između dviju sezona čini mnogo kraćom od one unutar same sezone.

Bez obzira na stanje na ljestvici, bez obzira na snagu momčadi, pitanje što možemo očekivati od proljetnog dijela Premijer lige zapravo je uvijek pitanje za milijun kuna

I dok se na prvu to čini kao beznačajna informacija — jer zašto bi bilo važno par tjedana u prosincu ili veljači? — iza njih se zapravo skriva jedan od najvećih suštinskih problema koje nogomet u BiH ima: onaj sa zastarjelom infrastrukturom.

Tako duga, najduža pauza nije zato što klubovi ne žele igrati ili su nogometaši lijeni, nego naprosto zbog činjenice da su primorani na nju. Ona je nasljeđe starog nogometnog sustava, u kojem se jugoslovenska liga većinom igrala u sličnom terminu. No, Jugoslavije nema gotovo 30 godina, nogomet je 30 godina zreliji i moderniji, pa je porazna je činjenica da klubovi funkcioniraju na gotovo istim principima, ali i istim igralištima na kakvima su funkcionirali i tada.

Tek je par modernih i dovoljno dobrih terena, ali i oni su došli kao posljedica činjenice da je nogometni savez bio natjeran imati barem jednu podlogu na kojoj može igrati reprezentacija, kada već ne može biti domaćin u Savezu omiljenom St. Gallenu ili St. Louisu. Čelik je ispao iz lige, a s njim i Bilino polje, pa je tek Grbavica u dobrom stanju, dok situacija na ostalim terenima najviše ovisi o vremenskim uvjetima te sposobnosti samih radnika i siromašnih klubova koji (ne) uspijevaju izvući najbolje iz njih. Zato su blatnjavi i loši tereni jedno od najčešćih obilježja restarta sezone u Bosni i Hercegovini.

A s takvim uvjetima i sam je nogomet, sasvim logično, puno lošiji nego što bi u teoriji mogao i trebao biti.

Ne treba čak pretjerano ni grebati ispod površine i prebirati po uvjetima u kojima rade omladinski pogoni koji bi trebali talente pretvarati u igrače; sasvim je dovoljno na papir staviti razliku u kojoj se sami klubovi spremaju u odnosu na ono što mogu igrati u prvenstvu. Većina ih se, logično, preko zime odluči na odlazak u toplije krajeve, gdje su tereni gotovo savršeni, a onda u praksi moraju igrati potpuno drugačiji nogomet.

Proljetni dio prvenstva nosi usto i posebni pritisak na trenere, čije glave u BiH često padaju doslovno nakon dva poraza, pa nije ni čudo da se takvim uvjetima prilagođavaju i oni, zanemarujući i pokušaj uvođenja modernih trendova, forsirajući nogomet s najmanje rizika koji je dodatno usporen i loš i iz kojeg profitiraju isključivo igrači-pješaci te preplaćeni isluženi veterani, kojima se onda silom prilika daje prioritet u odnosu na mlade igrače.

Ovog će proljeća pod posebnom lupom biti i suci. Da se napravimo ludi, i oni su ti koji u drugom dijelu tradicionalno imaju problema s koncentracijom, a kako vrijeme prolazi, sve im je teže fokusirati se. Prošla je sezona nasilno prekinuta ranije, pa je tako u kombinaciji s početkom ove ostao dojam da su suci bolji, ali pravi ispit dolazi sada.

Cirkus je promijenio gazdu, najmoćniji čovjek saveza danas je budući predsjednik Vice Zeljković, koji je javno najavio čistku u sudačkoj organizaciji, i to nakon što su u njoj suspendirali suca koji je u jednoj od rijetkih spornih utakmica jesenas otvoreno pomogao Borcu, čiji je Zeljković ranije bio predsjednik. U međuvremenu se promjene jesu dogodile, sudačku komisiju napustio je Zoran Rebac ustvrdivši kako ne želi raditi u “narušenoj atmosferi”, ali tek ćemo u završnih 14 kola prvenstva vidjeti što će te promjene značiti u praksi.

Čemu se onda zapravo radovati u proljetnom povratku nogometa?

I pored činjenice da nastavak prvenstva nakon zimske pauze već desetljećima kod nas prolazi u mnogo sivljim tonovima nego u jesenjem dijelu, Premijer liga i dalje ima potencijal da bude izuzetno zanimljiva. Za razliku od većine prvenstava u okruženju, usprkos tome što je FK Sarajevo uvezalo dvije titule i trenutno je prvoplasirano, to je prvenstvo poprilično izjednačeno. Ekonomska i organizacijska nestabilnost klubova doslovno preko noći može promijeniti i njihov status, a gotovo svake zime — pa i ove — dobar dio klubova doživi i drastične promjene u igračkom kadru.

Tako je upravo Sarajevo u prijelaznom roku ostalo bez najboljeg igrača Amara Rahmanovića, najboljeg strijelca Benjamina Tatara i stopera Besima Šerbečića, što u praksi znači da će trener Vinko Marinović tražiti potpuno nove temelje za svoje ideje o tome kako momčad treba izgledati. Željezničar je, s druge strane, u mnogo lošijoj financijskoj situaciji, ali je Amar Osim manje radikalno mijenjao, pa bi upravo sudar ovih dviju prvoplasiranih ekipe u ponedjeljak na Grbavici mogao dati odgovore u kojem će smjeru ići proljetni dio prvenstva. Sarajevo je u plusu od čak devet bodova i eventualni trijumf kod najljućeg rivala bio snažni vjetar u leđa njegovim šampionskim ambicijama.

Kroz drastične promjene prošao je trećeplasirani Široki Brijeg, koji je na Pecaru privolio sedmoricu novih igrača, među kojima su i Josip Majić na posudbi iz Lokomotive te Mijo Šabić iz Varaždina. Premijer liga je HNL-u opet zanimljiva, a iz Širokog su u Hrvatsku otišli Mateo Marić i Branimir Cipetić, u Osijek se vratio Stjepan Radeljić, dok su ukupno devetorica igrača napustila klub. Sergej Jakirović je zamijenio Mladena Žižovića u Zrinjskom, a u svoj roster zapisao je čak 12 novih imena, od kojih je većina igrala u hrvatskim nižim ligama. Novog trenera imaju i na Gradskom stadionu u Banja Luci, gdje su procijenili da je velikim ambicijama primjeren mladi domaći trener. Marko Maksimović (37) na okupu je uspio zadržati gro ekipe koja je jesen završila na petom mjestu.

Kako će bilo koji od ovih triju timova izgledati u nastavku i koliko će uopće sličiti onome što smo gledali dosad? To je zasad poprilična nepoznanica.

Za Europu će se nakon dugo vremena, barem ako je suditi prema trenutnom stanju, boriti i Velež. Rođeni su zimus ostali bez najboljeg strijelca Fejsala Mulića, koji je otišao u Južnu Koreju i kojeg su zamijenili Dejanom Georgijevićem iz Ferencvárosa. Međutim, Veležov je budžet u ovoj je utrci najmanji, a igrački kadar najtanji, pa je možda i najveća uzdanica pragmatični trener Feđa Dudić (38), koji je u prošle dvije sezone pokazao da je u stanju s malo sastojaka napraviti sasvim solidan proizvod.

Puno više materijala na raspolaganju će imati novi trener Tuzla Cityja Husref Musemić, koji je ove zime sjeo na klupu ovog privatnog eksperimenta. Gazda kluba, američko-bosanski biznismen Azmir Husić, široke je ruke prema igračima — doduše, ‘ispod stola’ — ali još nitko od šestorice trenera koliko je u dvije i pol sezone od ulaska u Premijer ligu promijenio nije pronašao način kako od grupe preplaćenih nogometaša napraviti pravu momčad.

Sedam ekipa smatra sebe dovoljno dobrima u borbi za Europu, dok ostatak lige gleda prema nižim rangovima i kako ostati što dalje od njih. Gradimir Crnogorac Slobodu je doveo u zlatnu sredinu, gdje joj je blizu i Mladost Doboj Kakanj, maleni privatni klub koji je jedan od rijetkih koji svoju momčad gotovo bez izuzetka gradi od mladih igrača. Bijeljinski Radnik ima dva boda više od Krupe i Olimpika na dnu i jasno je da će ove tri momčadi — koje su također pretrpjele značajne promjene u svojim sastavima — do samog kraja biti u borbi za ostanak iznad površine.

I bez obzira na stanje na ljestvici, bez obzira na snagu momčadi, pitanje što možemo očekivati od proljetnog dijela Premijer lige zapravo je uvijek pitanje za milijun kuna. Jedina stvar za koju mogu biti sasvim siguran je da neće biti dosadno. Jer nikad nije.

Ili, da se vratim poslovicama (nas) starih — kakvi su da su, naši su.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.