Na posudbi

Nogomet pred Super erom

UEFA će opet mijenjati sustav Lige prvaka da bi izašla u susret velikima

Tijekom posljednjih 20-ak mjeseci čelni ljudi Europske asocijacije klubova šarali su kontinentom i organizirali sastanke s predstavnicima svojih članica, pokušavajući ih uvjeriti da je pravo vrijeme za još jednu revolucionarnu promjenu sustava europskih natjecanja. Ukratko, superklubovi nisu zadovoljni trenutnom raspodjelom sredstava, bez obzira na to što oni dobivaju daleko najviše novca, ali ni činjenicom da se s vremena na vrijeme moraju tumbati i gurati po terenu s klubovima koji su daleko ispod njihova renomea. I koji ih — doduše, ne pretjerano često — pristojno oznoje, a ponekad im i poremete planove.

I naravno da je njihovo rješenje stvaranje sigurnosne mreže s jedne, odnosno smanjivanje kruga onih koji se uopće smiju družiti s velikima s druge strane. Njihova logika je otprilike na tragu toga da bi se umanjivanjem značaja domaćih prvenstava uvećao značaj njihova međusobnog natjecanja koje bi automatski generiralo i više novca za njih, ali i više novca kojeg bi oni s visine bacali siromašnima.

Takvi su sastanci većinom završavali burnim negodovanjem dobrog dijela predstavnika klubova, a dobro upućeni izvori tvrde da su neki bili na rubu prekida. ECA inače okuplja 246 klubova među kojima su i Dinamo, i Hajduk, i Rijeka, njen predsjednik je Juventusov Andrea Agnelli, a generalni tajnik Michele Centenaro, nekadašnji šef UEFA-ina Odjela za klupska natjecanja. Ovaj drugi je na jednom od sastanaka ustao, zgrabio mikrofon na pozornici i ljutito se obratio okupljenim.

Pa dobro, ljudi, što je s vama? Zar ne želite zarađivati više novca?

Možda je vrijeme da se nogomet suprotstavi televizijskoj zabavi i fantertainmentu te zaustavi pretvaranje ove igre u reality show

Ne bi bilo nikakvo čudo da su ga predstavnici klubova, pogotovo oni koji su tradicionalno u donjim ešalonima svojih liga, naglavačke izbacili iz dvorane. Jer ono što ECA posljednjih godina radi zapravo je vrijeđanje inteligencije nogometnih radnika i navijača, uvjeravajući nas sve zajedno da bi u budućnosti to što oni zarađuju više novca automatski značilo više novca te bolji nogomet i za sve ostale.

Centenaro, koji je i ranije sudjelovao u restrukturiranju sustava natjecanja u eurokupovima, tako je na sastancima s klubovima izvan onoga što zovemo ligama Petice navodno insistirao na stavljanju krivice zbog ogromnih ekonomskih razlika između samih klubova i nacionalnih liga upravo na najjača prvenstva i njihove superklubove. To što oni uzimaju najveći dio kolača razlog je za to što su ostali siromašni, pa bi reformirmirana europska natjecanja, prije svega Liga prvaka koja bi ustvari redovno okupljala te najjače klubove, ‘malima’ vratila kompetitivnost, s njom bi se povećao i interes, a na kraju bi i superklubovi iz tog zatvorenog natjecanja prosljeđivali novac na račune ovih malih koji ga sami nisu u stanju stvoriti.

Dakle, prema onome što znamo, prvi prijedlog ECA-ine vrhuške kao glasnika najbogatijih i najvećih — među kojima se ističu Barcelona, Real Madrid, Bayern, Paris Saint-Germain i, naravno, Agnellijev Juventus — bilo je gotovo potpuno zatvaranje Lige prvaka nakon 2024., na principu prema kojemu se plasman u najjače europsko natjecanje ne bi ostvarivao kroz nacionalna natjecanja, nego kroz samu Ligu prvaka. Vizija koju je Agnelli predstavio UEFA-i i njenim članicama u svibnju tako je imala garantirana minimalno 24 mjesta za klubove koji su prethodne sezone igrali u Ligi prvaka, dok bi se za ostalih osam borili svi ostali klubovi.

To bi jasno značilo smanjenje važnosti domaćih liga i prepuštanje kompletne nogometne organizacije u ruke desetak najvećih klubova, giganata koji su u potpunosti poklopili tržišta u svojim zemljama i ona su im postala premala, a današnji sustava Lige prvaka im ne donosi onoliko koliko oni misle da bi mogao. To je i razlog zbog kojeg su engleski klubovi manje zainteresirani za ovakav rasplet, s obzirom na to da oni već sada zajednički vladaju tržištem na koje se zapravo pokušavaju ugurati oni koji nisu u stanju na isto mjesto dovesti svoje lige.

Međutim, Agnellijevo objašnjenje pratili su i rezultati istraživanja tržišta, čiji je zaključak da je tradicionalni model nogometa nadiđen.

Prema njemu, previše je dosadnih i nevažnih utakmica, a navijači nisu u stanju držati koncentraciju. Navodno 10 posto ispitanih ne navija za klubove nego za igrače, njih dvije trećine nogomet prati jer naprosto voli velike događaje ili iz straha da ne budu isključeni iz društva, dok čak 40 posto Generacije Z, odnosno mladih između 16 i 24 godine, nema apsolutno nikakav interes za nogomet.

Upakirano u želje navijača, to bi značilo da se veliki klubovi moraju češće međusobno sastajati i tako generirati veći televizijski i internetski promet te ojačati tržište i tako pomoći klubovima koji su masovno u financijskoj krizi. Zatvorimo Ligu prvaka jer to je ustvari ono što navijači žele, poruka je svih agnellija ovog nogometnog svijeta. A ako ne želite? Onda ćemo se mi zatvoriti sami.

Zapravo je ta prijetnja suština priče koja se već desetljećima vrti u javnom prostoru: ako UEFA te mali klubovi i asocijacije ne napravo onako kako veliki klubovi žele, onda velikima ne preostaje ništa drugo nego se odvojiti i napraviti svoju super Superligu sa superklubovima, koja će, eto, potpuno ugušiti sve ostale za koje ih više neće biti briga, jer će oni biti ti koji kontroliraju stvari, koji su gledani, koji generiraju novac i koji žive od njega. Super.

Naravno, i oni najveći su svjesni da bi takva liga u današnjem tradicionalnom formatu imala ogromne probleme koji se svode na konkurentnost, zanimljivost i na kraju gledanost, odnosno da bi posljedica njena stvaranja bila nužna radikalna promjena čitavog sustava i nogometa kao sporta. Zato je to priča koju Agnelli i društvo ne spominju — štoviše, javno se zgražaju nad njom — ali isključivo pod uvjetom da im se ispune uvjeti, ili, eto, barem nađe neki kompromis.

A kompromis je ovaj put, barem sudeći prema onome što se piše posljednjih dana, novo UEFA-ino restrukturiranje Lige prvaka.

I to po uzoru na švicarski sustav natjecanja, koji je uspješan u šahu. Prema njemu bi 36 momčadi bilo raspoređeno u zajedničku ligu u kojoj bi svaka ekipa prema svom rangu odigrala 10 utakmica protiv različitih suparnika. Prvih osam bi išlo u knockout fazu, dok bi timovi između devetog i 24. mjesta igrali za preostalih osam mjesta. Usto, navodno bi prvih 16 ekipa s te ljestvice sezone osiguravalo izravni plasman u Ligu prvaka za iduću sezonu, bez obzira na položaj u domaćem prvenstvu.

Prema velikima, više utakmica u Ligi prvaka značilo bi i više neizvjesnosti i više sudara između velikih ekipa, koji bi automatski stvarali zanimljiviji sadržaj za širu publiku te na kraju stvorili veću kompetitivnost u završnoj fazi. Što isto nije baš pretjerano logično.

Grupna faza Lige prvaka trenutno jest dosadna, ali ne samo zbog sistema, nego prije svega zbog ogromnih ekonomskih razlika među klubovima. Proširenje natjecanja i više utakmica, odnosno ostavljanje više prostora velikima za kikseve koji će automatski biti jeftiniji, neće učiniti natjecanje ni zanimljivijim ni boljim, osim ako dodavanje benzina na vatru ne smatrate gašenjem požara. Veći broj utakmica povećat će i broj nevažnih utakmica i zapravo će jedina promjena biti pogodovanje velikim klubovima.

Ipak, iako to još nitko nije službeno potvrdio, navodno će u idućih nekoliko tjedana UEFA objaviti promjenu sustava natjecanja nakon 2024. Na koji način će se ona provesti ustvari ne znamo, ali povijest nas je naučila da europska krovna organizacija, u strahu za vlastite prihode i moć u klupskom nogometu, reagira panično i radi kompromise koji su samo bolje upakirane usluge Agnelliju i društvu.

Ali možda je ustvari ovo pravo vrijeme da netko konačno stisne petlju i suprotstavi se siledžijama koji već desetljećima prijete odcjepljenjem. Možda je vrijeme da se nogomet suprotstavi televizijskoj zabavi i fantertainmentu te zaustavi pretvaranje ove igre u reality show. Možda je vrijeme da ih — njih koji godinama vode klubove koji grcaju u višemilijunskim dugovima — pustimo da naprave tu svoju superligu sa svojim super play-offovima.

Neka idu, da jednom zauvijek vidimo za koliko će njih ovo biti putovanje u Liliput, a za koliko u Brobdingnag, i koliko će željeti ostati ondje.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.