Znate li tko je Lana Pudar?

Možda vam se, u moru loših vijesti koje vam iz Bosne i Hercegovine svakodnevno serviraju nesposobni uhljebi koji iz nekog razloga sebe nazivaju političarima, provukla i ona o 15-godišnjoj djevojčici koja je u ovu zemlju donijela prvu svjetsku medalju u plivanju u njenoj povijesti. To ju je, naravno, preko noći promoviralo u najveću i najsjajniju zvijezdu, onu čije se ime izgovara s posebnim poštovanjem i za čije se intervjue otimaju baš svi mediji, za čiju se naklonost bore brojni sponzori i s kojom sliku traže i lokalni političari i zvijezde i obični ljudi na ulici. I sve je to Lana Pudar zaslužila, jer da sutra završi karijeru — a neće bar još 15-ak godina — ona je, čisto sportski gledano, uspjela.

Ona je najbolja plivačica koju je Bosna i Hercegovina ikada imala.

Ali percepcija po kojoj je Pudar još jedna sjajna, ali obična sportska vijest koja ovisi i koja će ovisiti o rezultatima ostvarenim u bazenu zapravo je potpuno pogrešna i nepravedna prema njoj, kao i prema kompletnom bosansko-hercegovačkom sportu i društvu. Jer ovo nije medalja njene zemlje, definitivno nije medalja sustava, nije medalja nikoga od nas; ono što je ova nasmijana djevojčica napravila samo je njeno i njenog tima i u isto vrijeme je ustvari snažna potvrda javašluka i kaosa koji vladaju u širem okruženju, ali i savršen simbol borbe protiv toga i potencijala koji Bosna i Hercegovina ima za bolju budućnost svoje djece.

Ona je prije svega pokazala ljudima, onima koji odlučuju o našim sudbinama i onima običnim kakva je i ona sama, da se može. Usprkos BiH i svemu što ona jest, može se

Tko je ustvari Lana Pudar? Priča kaže da je u bazen prvi put uskočila s pet godina; tata Velibor — bivši Veležov golman — i mama Nada poslali su je onamo samo da nauči plivati prije ljetovanja na moru, a Lana se zaljubila u sport koji joj baš i nije imao mnogo toga za ponuditi. Njen rodni Mostar prije 10 godina nije imao zatvoreni olimpijski bazen, a otvoreni gradski bazen olimpijskih dimenzija iznajmljen je i pretvoren u narodnjački klub, valjda jer tako vole mladi. Ustvari, njen rodni Mostar tada nije imao, a ni sada nema apsolutno ništa osim velike sportske tradicije — nema bazen, nema sportsku dvoranu, nema atletski poligon, nema gimnastičku dvoranu, nema pristojan nogometni stadion, biciklističku stazu, ma nema baš ništa.

Mostarski sport uređen je na isti način na koji je uređeno kompletno društvo, a samim tim i sport na državnoj razini. Sve se svodi na improvizaciju, na sirovi talent mladih sportaša i njihovih trenera, na (ne)presušni entuzijazam tih istih sportaša, tih istih trenera i sportskih radnika generalno, koji ovise o aktualnoj ekonomskoj situaciji — a koju opet diktira isključivo politička situacija u podijeljenoj i posvađanoj zemlji. Mostar je u svemu tome još i najteži slučaj, s obzirom na njegovu specifičnost i činjenicu da je, ma koliko mi šutjeli o tome, u praksi i dalje podijeljen.

No, 10 godina rada u takvim uvjetima, u borbama između ‘naših’ i ‘njihovih’, u gradskom kupatilu i improviziranom školskom bazenu, bez prave podrške, ništa od toga nije bio razlog za malu Lanu da odustane.

Naprotiv, njena je mantra da je takva situacija čini jačom, odlučnijom i motiviranijom; njena trenica Alena Ćemalović, predsjednik kluba Orka Damir Đedović, maleni tim kojeg su okupili oko sebe i koji uključujuje njenu obitelj i prijatelje, oni su se snalazili kako su znali i umijeli, a Lana je samo naporno radila, napredovala, skupljala medalje i rekorde.

Lako se izgubiti u svim rekordima i velikim rezultatima koje je Pudar ostvarila u posljednjih nekoliko mjeseci.

Prvo veliko seniorsko natjecanje bile su joj Olimpijske igre u Tokiju na kojima je uhvatila polufinale, ali i pokazala da nije impresionirana velikim imenima. Onda je na Svjetskom kupu u ruskom Kazanju osvojila bronzu na 100 metara delfin, da bi potom na Europskom prvenstvu u istom gradu plivala finala u dvije discipline, uključujući 100 metara leptir, u kojemu je slavila 13 godina starija Šveđanka Sarah Sjöström.

Svjetsko prvenstvo u Abu Dhabiju trebala je biti prilika za sticanje dodatnog iskustva i pripremu za juniorska natjecanja u idućoj godini, a pretvorilo se u povijest — Pudar je isplivala državni rekord 2:04.88 te iza Kineskinje Zhang Yufei i Amerikanke Charlotte Hook osvojila brončanu medalju na 200 metara leptir, što je i njena najjača disciplina. Samo u sedam dana plivanja na dva natjecanja u Rusiji Pudar je 19 puta pomicala nacionalne seniorske i juniorske rekorde, a u Emiratima je rezultat bio dovoljan za najbolji europski juniorski rezultat.

Prema svemu što je napravila i uvjetima iz kojih je to napravila, Lana Pudar je čudo od djeteta. No, svoditi ono što je napravila isključivo na sportske rezultate i brojanje medalja bilo bi pogrešno. Jer Lana nije samo to. Naravno da su njeni rezultati stvorili euforiju u BiH, u kojoj je plivanje toliko popularno da nije bila jedna od više od 180 zemalja koje su prenosile Svjetsko prvenstvo. Lani je u Sarajevu organiziran doček, onda je on bio još veći u njenom rodnom gradu i Pudar je preko noći postala najvažnija sportska vijest i prava pravcata zvijezda. I logično, otvorilo je to priču o izgradnji bazena u Mostaru, o poboljšanju uvjeta za nju i sve one koji imaju talent i potencijal da naprave slične rezultate — kako u tom gradu, tako i u čitavoj zemlji.

Ona jest prije svega pokazala ljudima, onima koji odlučuju o našim sudbinama i onima običnim kakva je i ona sama, da se može. Usprkos BiH i svemu što ona jest, može se — jer Lana je pokazala da je sirovi talent tu i da ga je moguće izbrusiti do te mjere da donosi rezultate na najvišoj razini. Svaka njena slika u novinama, svaki njen intervju, svaka reklama koju snimi, sve je to savršena promocija za plivanje, za bazične sportove generalno i prilika da djevojčice i dječaci u njoj vide uzora. Ako Lana može, zašto ja ne bih mogao?

Ali mnogo važnija slika za sve nas, kao roditelje, kao navijače, kao ljubitelje sporta zapravo je ona koju Lana ostavlja prije i poslije svakog svog nastupa, za vrijeme svakog svog javnog istupa, svake izgovorene riječi. Njen prvi intervju nakon trke u Abu Dhabiju, ali i svaki nakon toga, suština je njenog odnosa i iskrene ljubavi prema plivanju, prema sportu, prema životu i ono je što je najvažnije i čemu trebamo stremiti svi koji imamo bilo kakav dodir s njim. Jer, na kraju dana, mnogo je više onih koji probaju i ne uspiju, mnogo je više onih koji su prosječni i koji se nisu rodili kao čudo od djeteta, ali zapravo vole sport i u njemu uživaju i žele na ovaj ili onaj način sudjelovati u njemu.

Znate li sada tko je Lana Pudar? Djevojčica je to koja je u praksi pokazala da ne postoje prepreke ni problemi ni sve ono što je okružuje koji bi je mogli zaustaviti i spriječiti da više od svega bude — sretna. I uživa u sportu. Rezultat je tu, i uvijek je lijepo biti najbolji, ali rezultat je sporedan, rezultat je prolazan, rezultat je samo nagrada. Lana je i njen veliki i iskreni osmijeh svaki put kad stane na bazen najbolja su potvrda toga, lekcija svima, i onima koji broje novac, i koji bi trebali ulagati u bazene, stadione, igrališta, staze i dvorane, ali i nama koji bi trebali u sportu jednako iskreno uživati. I kojima bi osmijesi naše djece svaki put kad skoče, potrče ili udare loptu, trebali biti važniji od pukog metala i rezultata. I koji bismo se zajedno trebali boriti samo za tu sreću.

Sretna vam Nova godina. I u njoj budite više kao Lana Pudar.