Na posudbi

Princ Dejan

Kuluševski je budući nogometni kralj Švedske

Nema od toga ni mjesec dana, Francuzi su na praznoj stockholmskoj Friends Areni s pola gasa razbijali domaćine, a švedska nogometna nacija gotovo stidljivo diskutirala o činjenici da je izbornik Janne Andersson na klupi sve do 70. minute ostavio Dejana Kuluševskog. Onda se oglasio Kralj osobno, i sve je stalo. Iznad teksta s objašnjenjem frustriranog izbornika — koji je nakon nekoliko pitanja o Dejanu novinarima poručio da je dosta i da trebaju pričati o onima koji su igrali i odigrali dobro — tvitnuo je samo 15 riječi u tri rečenice i pokrenuo lavinu.

“Kakva jebena šala. Još jedan dokaz. Nekompetetni ljudi na pogrešnim pozicijama koji guše švedski nogomet.”

Naravno, nije se radilo o Carlu XVI Gustafu, za njegove riječi svakako nikoga nije briga i sasvim sigurno ne bi izazvale ni približno takvu reakciju. Pravi i jedini svuda priznati kralj Švedske je istupio na svoj maleni virtualni balkon i glasno progovorio, žestoko kritizirajući izuzetno uspješnog, sustavnog i veoma predanog izbornika Anderssona. Ali poruka koju je poslao izborniku kojeg ionako ne voli, odnosno vodećim ljudima švedskog nogometa, zapravo je brzo pala u drugi plan, jer je mnogo važnije bilo preneseno značenje kojeg se lako dalo izvući iz Zlatanove kratke poslanice naciji. Još uvijek živahni, ali ostarjeli vladar konačno je svjetini otkrio što misli o svojim nasljednicima.

I tko je to stvarni princ nogometne Švedske.

Od otetog dječaka došao je do statusa jednog od najvećih europskih talenata i igrača koji u rukama drži budućnost švedske reprezentacije

Nije da mnogi nisu slutili da će ime Dejana Kuluševskog biti to koje će se spominjati jednom kad bijeli dim zasuklja, ali zapravo je čitava ta priča relativno nova.

Još prije pet godina, kada je ovaj tada jedva 15-godišnji mladić odlučio Stockholm zamijeniti Bergamom, nitko zapravo nije imao pojma o kakvom se talentu radi. Doduše, u njegovom lokalnom klubu Brommapojkarni su se pjenili, direktor je po novinama vikao kako je dječak gotovo kidnapiran, protivno svim pravilima, ali nitko nije previše mario. Lokalni novinar je tatu Stefana pitao što ustvari čini njegova sina posebnim, odnosno kakav je — je li je brz ili je dobar tehničar, ili visoki centarfor ili ima dobar udarac — a ovaj mu je kratko odgovorio: Dejan je sve to. Sve. I ispostavilo se da nije bio daleko od istine.

Kuluševski je Šveđanin makedonskih korijena — otac Stefan je Makedonac koji se rodio u Švedskoj, a majka Katica doselila je kad joj je bilo 20 — i odrastao je na terenima IF Brommapojkarne. Na prvu djeluje to kao maleni klub iz stockholmskog predgrađa Bromme, koji se kroz svoju povijest vrtio između liga — za primjer, 2014. je ušao u Europu, onda ispao iz prvog ranga, u idućoj sezoni propao do trećeg, a onda se ekspresno vraćao i 2018. ponovno igrali najjaču ligu. Onda opet ispao u drugu, a ove sezone igra treću. Prosjek gledatelja na Grimsti varira između 500 i rekordnih 2.300.

Ali taj klub u potpunosti je posvećen razvoju mladih nogometaša i ustvari je, barem ondje tako vole reći, najveći klub u Europi. Prema podacima iz prošle godine, u različitim natjecanjima su imali skoro 250 različitih momčadi, a trenutno imaju aktivnih gotovo 4.000 nogometaša i nogometašica svih uzrasta.

Ipak, Kuluševski se nije dugo zadržao u crveno-crnom dresu. Brommapojkarna jedan je od klubova koji često igraju međunarodne turnire, a na takvima su ga u Italiji 2015. primijetili Atalantini skauti. Navodno se tu negdje vrtio i Arsene Wenger, ali Kuluševski je pretpostavljao da će mnogo bolju priliku za razvoj imati u Italiji. Iako po pravilima, obitelj nije preselila, Kuluševski je mijenjao školu, a BP kukao da mu otimaju dječaka — Atalanta je nudila 20.000 eura, BP je tražio duplo više, ali na kraju je postignut dogovor po kojem je zapravo transfer Kuluševskog u Juventus najveći u povijesti kluba koji je dobio 10 posto od 36 milijuna eura.

Na prvu taj put nikako nije bio prirodan, ali Kuluševski se razvijao upravo onako kako je i planirao.

Još dok je bio tek u Atalantinim kadetima šarao je između švedske i makedonske reprezentacije, a ponuda za nastup u A reprezentaciji stigla je još prije nego što je osvojio Primaveru i dobio priliku debitirati za momčad iz Bergama. Makedonci su shvatili da moraju reagirati brzo, ali to nije bilo dovoljno. Kuluševski je odbio domovinu svojih roditelja i tek dvije godine kasnije dobio priliku na najvećoj razini. Kao jedan od najboljih igrača Atalantine mlade momčadi koja je osvojila titulu prvaka, Dejan je upao u oči mnogima — navodno su se nudili opet Arsenal, pa Manchester City i RB Leipzig, a njuškao i Juve, ali svi oni imali su osigurano tek mjesto u omladinskim momčadima, a Šveđanin je htio priliku među seniorima.

No, potpuno svjestan da mu Gian Piero Gasperini i pored velike ljubavi prema igračima iz akademije neće davati mnogo prilike, Kuluševski je nakon stotinjak minuta nogometa za Atalantu odlučio zatražiti posudbu. Njegovi treneri u švedskoj mladoj reprezentaciji tvrde da je izuzetno studiozan — nakon svake utakmice u kojoj nije bio dobar pregledava videosnimke kako bi izbjegao iste pogreške. No, na isti način je analizirao i svoju buduću momčad, a nakon što je danima uspoređivao Cagliari i Parmu od kojih su stigle ponude, izabrao je ovu drugu. I ondje eksplodirao.

Kuluševski je u 36 utakmica u Serie A zabio 10 golova i dodao devet asistencija, što mu je bilo dovoljno za nagradu za najboljeg mladog igrača lige. Iako mu je tek 20, ovaj pomalo povučeni mladić djeluje zrelo i maksimalno fokusirano. Dobar je na lopti, često proigrava suigrače u otvoreni prostor, samo je Marcelo Brozović pretrčao više od njega u prošloj sezoni, a ima i odličan šut. Sve to je bilo sasvim dovoljno da Juventus odriješi kesu i zimus osigura njegov potpis, prepustivši ga Parmi do kraja sezone.

Možda je trebala biti ideja da Kuluševski bude desetka koja je nedostajala Mauriziju Sarriju, ali u međuvremenu je ovaj postao Juventusova povijest, a Andrea Pirlo neočekivana sadašnjost. Utakvom raspletu Kuluševski zna da ima dovoljno prostora da dobije priliku, da radi na sebi i da napreduje. U Parmi ga je Roberto D’Aversa koristio najviše kao krilo, ali i kao klasičnu desetku, rijetko i kao lažnu devetku, i ništa od toga nije mu pretjerano smetalo. U prvenstvenom debiju za Juve Pirlo ga je upario s Cristianom Ronaldom, a ovaj mu je vratio jednim od onih pogodaka koji vam izmame osmijeh na lice. Tijelom se postavio tako da se golu niste nadali, loptu je pogodio isto tako, ali ona je dobila savršenu putanju i pobjegla od golmana u mrežu.

I sigurno je da će Kuluševskom ipak trebati vremena da preboli dječje bolesti, jer sada je stigao na potpunu drugačiju razinu, onu koja je daleko ispred svega što je dosad radio. I možda će proći neko vrijeme dok Pirlo izvuče najbolje iz njega, a on iz Pirlove ideje i filozofije nogometa. Ipak, na kraju se ispostavilo da je njegov razvoj ipak prirodan i da ide upravo onakvim tokom kakav je sam zamislio — od otetog dječaka došao je do statusa jednog od najvećih europskih talenata i igrača koji u rukama drži budućnost švedske reprezentacije.

Na dan kada je Kuluševski zimus stavio potpis na ugovor s Juventusom, Zlatan Ibrahimović je potpisao ugovor s Milanom. Prvi puta ga je tada javno pohvalio, poručivši kako je dobro da još jedan Šveđanin igra u velikom klubu. Napad na izbornika bila je samo potvrda da i Najveći u Dejanu vidi velike stvari. Za vikend u kojem je Kuluševski debitirao za Juve i zabio svoj prvi gol, Zlatan je utrpao dva za Milan, valjda nesvjesno pokušavajući simboliku učiniti još većom.

Kralj još uvijek nije mrtav, ali — živio princ… Budući švedski kralj.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.