Na posudbi

Problem s Rabiotom

U teoriji, on je fantastičan igrač. A u praksi?

Bilo je to još davno, prije čitavih sedam dana, još prije nego što su se tmurni oblaci stigli nadviti nad Manchester i započeti još jedan ciklus kriziranja i kritiziranja. Erik ten Hag još uvijek je bio veseo i čio i nasmijan i spreman na šalu na svoj, na tuđi, na klupski račun. Spreman pričati o pojačanjima, o sustavima, o idejama i filozofijama, o procesu i to ne način da uvjerava nekoga — što će vjerojatno raditi idućih nekoliko mjeseci — nego na onaj fini, pozitivni, druželjubljivi način. Prije nego što je Brighton istrčao na Old Trafford, Ten Hag je objasnio suštinu prijelaznog roka, barem onoga o kakvom razmišljaš u trenutku kada je rubrika poraza, i to onih na otvaranju prvenstva, još uvijek prazna.

“Zadovoljan sam, ali trebaju nam igrači, kvalitetni igrači”, bio je lajtmotiv svih odgovora koji je onda kasnije još i podcrtao i poentirao zaključkom da im trebaju “pravi igrači”. Ustvari, bolji bi prijevod bio “odgovarajući” igrači; novom Unitedovu menadžeru ne trebaju tijela i noge na terenu, ne treba kvantitetu, bilo kakvu radnu snagu, njemu treba netko tko će se uklopiti u novu sistematizaciju radnih mjesta, tko mu nedostaje da implementira svoju, novu ideju i filozofiju i ubrza taj proces o kojemu treneri jako vole pričati.

Što nas, sedam tmurnih i burnih dana kasnije, dovodi do logičnog pitanja. Je li stvarno Adrien Rabiot jedan od tih, pravih igrača?

Na papiru možda i može biti. Nema sumnje da se, i pored ogromne konkurencije, radi o jednom od najtalentiranijih francuskih nogometaša svoje generacije. Jednom od onih koji su još za dječačkog doba gotovo garantirali velike stvari i za koje su otimali najveći na svijetu. Valjda i ne postoji vrhunski klub koji se u nekom trenutku nije na neki način povezivao s Rabiotom, koji je usto kratko bio u akademiji Manchester Cityja, za PSG odigrao više od 200 utakmica, tri sezone proveo u Juventusu i ondje prešišao stotku, zaigrao 29 puta za reprezentaciju svjetskih prvaka i u zrak podigao čak 21 trofej. I sve to prije svog 28. rođendana.

Mnogo je stvari koje Rabiot zna dobro raditi. Problem je u tome što ništa od toga ne radi u kontinuitetu dobro

“On je fantastičan miks”, govorio je svojevremeno Gianluigi Buffon, kada se iz Pariza vratio u Torino. “Ima Pogbinu fizičku snagu, Vidalovu osobnost i Marchisijevu potencijalno dinamiku”. Andrea Pirlo nije komplicirao s usporedbama, tek je rekao da je Rabiot kompletan igrač, jedan od onih kakvi se rijetko viđaju, a javno je njegov napredak hvalio i Didier Deschamps, koji ga je vratio na popis nacionalnog tima i pored činjenice da je 2018. Rabiot odbio biti na listi pričuva za Svjetsko prvenstvo.

Rabiot je — kod nekog manje, a kod nekog više — bio izbor Carla Ancelottija, Laurenta Blanca, Unaija Emeryja, Thomasa Tuchela, već spomenutih Pirla i Deschampsa, ali i Maurizija Sarrija i Massimiliana Allegrija, a sada je navodno želja Erika ten Haga. Dakle, treneri različitih profila, osobnosti i nogometne filozofije i željeli su i voljeli i forsirali Rabiota, ali stvari nigdje nisu funkcionirale dobro, bar ne u kontinuitetu, i to zbog dvaju očitih problema.

Prvi je onaj s Veronique Rabiot. Adrienov otac Michel Provost 2007. je doživio moždani udar koji ga je ostavio paraliziranog, ali svjesnog i sa svim kognitivnim funkcijama, pa je Veronique, Adrienova majka, preuzela rukovođenje njegovom karijerom. Brzo je stekla zavidnu reputaciju, i to forsirajući nerazumne zahtjeve i ulazeći u sukobe s trenerima i klubovima. Rabiot je propuštao utakmice “da se ne prehladi”, štrajkao i bojkotirao, a onda i dodatno komplicirao svojim mladalačkim ispadima na društvenim mrežama i po kavanama. Ispadao je iz momčadi, završavao u rezervama, propuštao ugovore s velikim klubovima, odlazio na posudbe i sjedio na tribinama, a sve kako bi poslušao mamine savjete i bio dobar sin.

S vremenom je to, jasno, postalo ogromnu teret, s obzirom na to da ga je šira nogometna javnost počela percipirati kao maminog sina. Raskid s PSG-om bio je buran sam po sebi, ali stvari se nisu drastično promijenile ni u Torinu. Iako su ga i treneri i suigrači hvalili, počeo ga je pratiti glas buntovnika, igrača koji nema poštovanja prema hijerarhiji i koji je problem u svlačionici — što je, uostalom, i postalo najvažnija tema u trenutku kada je označen kao Unitedova meta.

Međutim, mnogo je veći i ozbiljniji drugi problem, onaj s Rabiotovim doprinosom na terenu. Još jednom, nema nikakve sumnje da se radi o dobrom igraču i vrhunskom talentu, ali u dosadašnjih već 10 sezona na vrhunskoj razini se nije dokazao kao netko tko bi mogao donositi prevagu svojoj momčadi.

Mnogo je stvari koje Rabiot zna dobro raditi. U Parizu je najčešće igrao kao centralni veznjak, ali s vremenom je pokazao da se dobro snalazi i u defenzivnijoj ulozi. Pod Emeryjem je imao ulogu klasičnog zadnjeg veznog, može igrati i na lijevoj strani, a za sebe tvrdi da mu najviše odgovara pozicija box-to-box veznjaka. U Juventusu je najčešće operirao kao povučeni veznjak, pri čemu su do izražaja dolazile i njegove obrambene sposobnosti. Fizički je snažan, dinamičan na lopti, dobro djeluje pod presingom a može biti i opcija mete kod preskakanja igre.

Problem je u tome što Rabiot ništa od toga ne radi u kontinuitetu dobro. Igrač koji je (bio manje-više) standardan u PSG-u i Juventusu, koji je francuski reprezentativac i vjerojatni putnik na Svjetsko prvenstvo, prečesto je ni na nebu ni na zemlji, u prostoru između vrhunskih i katastrofalnih izdanja. Potencijal je očit i neupitan, ali je jednako očito kako se već predugo čeka da se taj sirovi potencijal počne pretvarati u konstantnu korist za njegove momčadi. I dok su defenzivne brojke bile sasvim solidne i pored nekih neobjašnjivih pogrešaka, Rabiot prošle sezone u 45 utakmica za Juventus nije uspio postići niti jedan pogodak i upisao je tek dvije asistencije. Imao je tek 20 ključnih dodavanja, te dvije stvorene prilike.

Nema sumnje da Rabiot ima karakteristike koje United i Ten Hag mogu iskoristiti, ali ozbiljno je pitanje je li takav profil igrača rješenje za probleme koje ova momčad godinama ima i koji su na površinu isplivali i u porazu od Brightona. Sa svojim vrlinama i pogotovo manama, Francuz bi se vjerojatno lako i dobro uklopio u vezni red koji već funkcionira dobro i bio svojevrsni upgrade, ali očekivati da bude prevaga i čovjek koji će drastično promijeniti stvari za United u ovom trenutku djeluje suludo.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

s