Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Na posudbi

Projekt Nestart

Nastavak nogometa u BiH ovisi o zakulisnim igricama moći

Nikada mi njemački jezik nije zvučao tako lijepo i blago za uho. Nikada ranije, a gotovo sam siguran da više nikada i neće, Angela Merkel nije izgledala tako privlačno i ljupko. Dobro, ima ona fotografija na kojoj se njemačka kancelarka rukuje sa svojim herojem Tomislavom Piplicom, ali najava gospođe Merkel da se Bundesliga može ponovno igrati od sredine svibnja učinila je barem jednako toplo oko srca. Nogomet se konačno vraća.

Nisu stvari izgledale nimalo dobro, brojke ni danas nisu pretjerano lijepe, ali kada su svoju sezonu najavili prekrižiti Belgijci, pa onda to službeno uradili Nizozemci i Francuzi — kojima je, doduše, istekao ugovor za TV prava pa ih nije bilo ni briga — činilo se da ovoj pošasti nema kraja. Ili, ako hoćete iz perspektive nogometnog navijača, da je kraj svijeta sve bliži. No, onda nas je obradovala teta Angela, a službenu potvrdu nastavka aktualne nogometne sezone čuli smo iz ukupno 10 europskih zemalja, među koje spadaju i Hrvatska, Srbija i Crna Gora. U idućih nekoliko tjedana njih će vrlo vjerojatno slijediti i velika većina zemalja — Englezi traže rješenja i u ponedjeljak će znati više, Španjolci počinju trenirati, procesu se danas vraćaju i Talijani, a UEFA već ozbiljno planira završnicu europskih natjecanja.

Naravno, otvorenih pitanja i nejasnoća je još uvijek mnogo, ali jasno je da stvari, barem zasad, idu na bolje.

U kalendar je za današnji dan upisana i video sjednica Izvršnog odbora Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine, na čijem bi dnevnom redu najvažnija točka trebao biti plan za nastavak Premijer lige i Kupa BiH. Nisam epidemiolog, ali logika nas koji se nadamo nastavku prvenstva zapravo djeluje izuzetno jednostavno. Susjedne zemlje, koje imaju ili veći ili gotovo jednak broj zaraženih na milijun stanovnika, odlučile su pratiti veće i koronavirusom teže pogođene zemlje, te ublažavati mjere izolacije. Na skoro isti način ponašaju se i u Bosni i Hercegovini, gdje entitetske vlasti popuštaju restrikcije i polako vraćaju život u nekakav polunormalni ritam.

Eventualno koturanje lopte teško da će promijeniti konačni ishod, a on je takav da se veliki pobjednik već sada zna

Jednostavna logika, dakle, kaže: ako BiH čitavo ovo vrijeme na gotovo identični način pristupa popuštanju mjera kao i njeni susjedi, onda je normalno očekivati da nakon “frizerskih i kozmetičkih salona, kafića, roštiljnica, javnog prijevoza, ustanova predškolskog obrazovanja, privatnih stomatoloških ordinacija, fitnes-centara, auto-škola, restorana, priređivača igara na sreću i teretana na otvorenom” — a sve ovo, citiram premijera RS, bi na ovaj ili onaj način trebalo raditi od 11., odnosno 15. svibnja — malih obrta, šoping centara, crkvi i džamija — koje već rade — na red dođe i povratak sportskih natjecanja.

Ali — koliko sam puta to ovdje napisao? — logika u Bosni i Hercegovini nema isti smisao i značaj kao u ostatku planeta.

Naime, politički sustav u ovoj zemlji već je 20 godina je ustrojen tako da sam po sebi državu čini disfunkcionalnom, neučinkovitom i na kraju podijeljenom. Legalni je to način za političare da u ime lažnog etničkog patriotizma, a zapravo u vlastitu korist, imaju lakšu kontrolu nad umornim društvom, cjepkajući ono što je jedna ispodprosječna banana država na tri (ili više) banana-diktature.

Tako u BiH ne postoji jedinstveni organ ili institucija koja je može donositi odluke kada je u pitanju ova pandemija ili bilo koja druga izvanredna situacija. Što u praksi znači da različite institucije odlučuju o mjerama i načinima borbe protiv širenja pandemije u dvama entitetitma, ali najčešće i u 10 kantona Federacije. I naravno, njihove odluke često nisu iste jer ovise o razini nesposobnosti uhljebljenih birokrata, odnosno njihovoj privrženosti višem cilju partije ili interesu banana-diktatora i njegovih poltrona.

Tako su se klubovi Premijer lige BiH, barem prema službenim informacijama, složili s preporukama Nogometnog saveza prema kojemu bi se ovog mjeseca — nakon spomenutog popuštanja mjera — kroz faze vratili treninzima, a onda početkom lipnja nastavili natjecanje u prvenstvu i kupu. Opet službeno i javno, i pored svih problema s kojima se klubovi suočavaju te realno izuzetno male materijalne koristi od nastavka prvenstva, tek je Mladost iz Doboja kod Kaknja, koja je jedan bod iznad crte ispadanja, protiv završetka sezone. Sloboda, koja je također u borbi za ostanak, navodno je nudila drugačije opcije za završetak sezone, dok je zenički Čelik, koji je ispod crte i vjerojatno neće ispuniti uvjete za dobivanje licence, imao revolucionarnu ideju po kojoj bi se prvenstvo trebalo završiti, ali da nitko ne ispada.

Ukratko, bilo je onih koji su tražili nekakvu korist za sebe, ali većina je ipak za igranje, a u demokraciji, kažu, većina odlučuje. Međutim, ovog tjedna je Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, koje odlučuje o mjerama u svom entitetu, obavijestilo Fudbalski savez Republike Srpske da odigravanje sportskih susreta najvjerojatnije neće biti moguće do 1. srpnja. To u praksi znači da klubovi iz RS-a ne mogu igrati, odnosno da će prvenstvo — ako se ne nađe neko alternativno rješenje s manjim brojem utakmica — biti proglašeno završenim, jer nemoguće ga je odigrati u roku koji je postavila UEFA.

I zapravo bi u ovo današnje vrijeme takva odluka bila sasvim normalna. Međutim…

Ministar zdravlja RS je epidemiolog Alen Šeranić i u BiH ga smatraju za jednu od osoba koje su na situaciju s pandemijom koronavirusa reagirale primjereno. Njegove odluke bile su, barem većina njih, argumentirane ili barem dobro artikulirane. No, ova je, ako ju se stavi u širi kontekst, potpuno nelogična i besmislena.

Naravno, ne trebam ponavljati da nisam epidemiolog i da ne znam ništa o mogućim posljedicama odigravanja utakmica na novo širenje virusa COVID-19. Sasvim je sigurno da Šeranić i njegov tim znaju i više i bolje. Ali logično je pitanje zašto onda jedan liječnik i epidemiolog to javno ne podijeli sa sportašima, čelnicima saveza i klubova? Što je to toliko opasno što Šeranić zna, a njegove kolege u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori — gdje će se sezona nastaviti još u svibnju — ne znaju? Trebamo li se bojati za zdravlje nogometaša u trima susjednim zemljama i još njih osam koji su do danas odlučile igrati? Jesu li stvari s pandemijom gore nego što nam govore? I zašto onda, pobogu, otvaraju sve ako je tako strašno?

Sasvim sigurno je tek slučajnost da je Šeranićeva odluka — koja se, doduše, može promijeniti u idućim danima — gotovo identična osobnom stavu Vice Zeljkovića, aktualnog predsjednika FK Borac iz Banja Luke i odnedavno predsjednika Fudbalskog saveza Republike Srpske. Zeljković je, opet je to puka slučajnost, sestrić Milorada Dodika, jednog od onih bosanskih banana-diktatora i predsjednika najjače stranke u entitetu SNSD-a, čiji je član — slučajnosti se nastavljaju gomilati — i ispred koje je ministar i Šeranić.

U Borcu su, dakle, javno za nastavak prvenstva ako to prilike dopuste, ali Zeljković ne skriva da smatra da prilike to ne dopuštaju, odnosno da prvenstvo treba proglasiti završenim. Borac, koji se pod Zeljkovićem stabilizirao, vratio u Premijer ligu i veći dio sezone bio legitiman kandidat za oba trofeja, korona-krizu je dočekao skoro u jednako velikoj sportskoj krizi. Momčad je slabašna i nije se dovoljno pojačala, u četiri utakmice nije nikoga dobila, mijenjan je trener, ispalo su iz kupa, kliznulo na četvrto mjesto i krivulja je naglo jurila prema dolje. Međutim, UEFA-ine instrukcije prema kojima u slučaju prekida natjecanja mjesta u Europi popunjavaju najbolje plasirani u prvenstvu, značilo bi da posljednji BiH slot u Europa Ligi ide baš Borcu.

Barem je nešto u ovoj priči logično, a to je Zeljkovićevo razmišljanje. Bosansko-hercegovačka liga se skoro nema za što igrati osim za sportski prestiž. Udio TV prava u budžetima klubova je mizeran, gotovo nikakav, a svakako je sasvim jasno da publike i zarada od ulaznica neće biti. Dio klubova zato se želi vratiti igranju, kako bi se barem rastrčali na TV ekranima i pružili priliku sponzorima da barem donekle opravdaju uloženi novac. No, za Zeljkovićev Borac ni to nije problem; glavni klupski sponzori svakako su politički prijatelji njegova ujaka i taj priljev sredstava će za ovaj klub vrlo vjerojatno ostati isti. Dakle, Banjalučanima je u igri samo plasman u Europu, a njega je puno lakše zaraditi raspustivši momčad koja je izvan forme i završivši ligu.

Nogometni savez BiH tako se našao u gotovo bezizlaznoj situaciji.

Nije problem samo činjenica da njegovi čelnici nemaju drugog izbora nego poštovati odluku Ministarstva zdravstva Republike Srpske, nego i u činjenici da je baš Zeljković protiv nastavka prvenstva. Jer nije ovdje ultimativni cilj takva bezvezarija kakav je jedan puki plasman i dvije možebitne utakmice u Europi koje Borac svakako može ostvariti igranjem. Zeljković ima bolji razlog, a njega u našem narodu nekad zovu pokazivanjem mišića, nekad demonstracijom sile, a ustvari je čisto mjerenje — ili u ovom slučaju pokazivanje — čiji je veći.

Prvi čovjek kluba je prvi čovjek FS Republike Srpske, a po statutu NSBiH idući predsjednik Saveza nakon izbora u prosincu mora biti predstavnik FSRS. To, naravno, ove izbore čini neizvjesnim koliko i predsjedničke u Zimbabveu za vremena Roberta Mugabea — ništa se ne zna, a sve se zna. Ispala je tako priča s koronavirusom i nastavkom prvenstva sjajna prilika za budućeg prvog čovjeka da tiho, daleko od očiju javnosti, pokaže kolika je zapravo njegova moć i koliko će ga zanimati mišljenje ostalih. Jednako je dobra prilika i da ispipa tlo pod nogama i vidi tko mu je lojalan, tko je spreman šutjeti, a kome nije teško zarad zaštite svojih interesa malo se zavući onamo gdje svjetlost nikada ne dolazi.

Jer, iako je statut protiv njih, neće se ‘bošnjački’ i ‘hrvatski’ predstavnici predati tako lako, bit će već načina da se pohrvaju i pokušaju zaštiti prvo svoje privatne, a onda i klupske interese. Na kraju krajeva, ne radi Zeljković ništa što je drugačije, ili pogrešno, ili nešto što neki prije njega nisu radili. Jebiga, takva su pravila igre.

Dakle, priča o nastavku sezone u BiH nogometu je ustvari tipična za pravila koja vladaju u njemu. Današnje zasjedanje Izvršnog odbora možda promijeni stvari; možda u Banjaluci povuku ručnu, možda se zadovolje činjenicom da su pokazali tko je novi gazda u gradu i kako će stvari odsad izgledati. Možda, po starom dobrom običaju, naprave nekome uslugu da bi im ostali dužnu veću, možda na kraju svi pronađu zajedničke interese. Ali eventualno koturanje lopte teško da će promijeniti konačni ishod, a on je takav da se veliki pobjednik već sada zna.

I uskoro će biti predsjednik Nogometnog saveza BiH.