Jako je malo među nama onih koji će to naglas danas priznati, valjda zbog lažne skromnosti koju nam u ljudsku prirodu nasilno pokušava nagurati politička korektnost. Ali u životu nema baš puno stvari koje predstavljaju takvo zadovoljstvo kao na kraju biti u pravu. Pogotovo onda kada vas masovno i glasno uvjeravaju da nemate pojma što radite, da ste promašili ceo fudbal, kada vas pogrešno interpretiranim argumentima predstavljaju kao nekompetentnog ili kada prosto lupaju gluposti samo da bi vam kontrirali.
Čak i ako ne želite pokazati koliko vam je drago, tijelo vam reagira. Adrenalin učini da vam srce lupa malo jače, imate osjećaj da krv venama kola brže. Nehotično se uspravite, izbacite ramena, podignete bradu. Nema veze koliko ga skrivate i koliko je mali, osmijeh vam dominira licem i ono umjesto vas, koji pričate fraze i pravite se da vam nije važno, ustvari izgovara ono što stvarno želite reći.
“Jesam vam rek’o? Jesam vam rek’o?”.
Tako je u subotu pred novinarima izgledao Stuart Webber. Ovaj 35-godišnji sportski direktor Norwich Cityja zajedno je s navijačima i igračima proslavljao povratak svog kluba u englesku Premier ligu, a onda je stao pred kamere, zagledao se u objektiv i razvukao taj osmijeh koji je za njega rekao sve što je trebalo reći.
Nakon što je Norwich osigurao Premier ligu te minimalno dodatnih 150 milijuna funti prihoda, Webber je navijačima poručio da nema velikih planova za iduću sezonu
Prije sedam mjeseci Webber je u te iste kamere morao objašnjavati zašto je Daniel Farke još uvijek menadžer Norwich Cityja. Momčad koja je sezonu ranije pod vodstvom ovog njemačkog trenera završila tek kao 14. — i to s manje postignutih golova od posljednjeplasiranog Sunderlanda i 30 bodova ispod mjesta koje je osiguravalo ispunjenje njihova cilja, koji je bio povratak u EPL — i novo je ljeto otvorila katastrofalno. Doduše, ovaj put je zabijala golove, u prve tri utakmice njih šest, ali je za to vrijeme primila osam i osvojili tek jedan bod. U prvih šest kola Norwich je imao jednu pobjedu i nakon što ga je Leeds na Carrow Roadu pregazio, malo je bilo onih koji nisu očekivali da će Farke dobiti otkaz.
No, Webber je čvrsto vjerovao u svoj projekt za koji je ključ upravo bio Farke.
Priča o povijesti Kanarinaca ustvari je jedna od onih koje ne spadaju među tipične kada je u pitanju engleski nogomet. Istina, početak je jednak kao i za većinu klubova — u ekspanziji novog sporta oko kojeg se okupljala i buržoazija i radnička klasa, i ovaj grad u Norfolku je dobio svoj klub, koji je nastao u lokalnoj kavani. Norwich je do industrijske revolucije bio drugi najveći i drugi najvažniji grad u Engleskoj nakon Londona, ali onda je naglo pretvoren u nedostupnu provinciju — kasni dolazak željeznice značio je da je ovaj kraj bio odvojen od ostatka zemlje, pa je za lokalce kraće trajao put (brodom) do Amsterdama nego do 100 milja udaljenog glavnog engleskog grada.
Nogomet se posljedično sporije razvijao, pa se Norwich City u ligaško natjecanje na nacionalnom nivou — tadašnju Treću diviziju — uključio tek nakon Prvog svjetskog rata. Sve do početka 1970-ih City je šarao između drugog i trećeg ranga engleskog nogometa, a onda napravio prvi pravi iskorak u svojoj povijesti i zaigrao u društvu najboljih.
Do formiranja Premiershipa Norwich se pretvorio u standardnog prvoligaša, koji je u međuvremenu dva puta ispadao, ali se i odmah vraćao među najbolje. Vrhunac je doživio upravo u prvoj sezoni novog natjecanja kada je za Božić bio na vrhu ljestvice s osam bodova prednosti, a onda se do samog kraja naganjao s Aston Villom i kasnijim prvakom Manchester Unitedom te završio kao treći. U Kupu UEFA je u legendarnoj prvoj pobjedi nekog britanskog kluba u München izbacio Bayern, ali nakon toga je uslijedio slobodni pad.
Norwich City je ponovo šarao između Premier lige i Championshipa, jednu sezonu proveo i u League One, te konstantno plesao po žici kada su u pitanju financije. Posljednji put je među najboljima bio u sezoni 2015./16., ali bilo je to bliže samoubojstvu nego velikom uspjehu. Poput velikog broja klubova koji se plasiraju iz parama i kvalitetom siromašnijeg Championshipa, potrošio je velik novac na islužene i skupe igrače koji nisu mogli donijeti ništa bolje od još jednog ispadanja.
Kada su u travnju 2017. za sportskog direktora postavili Webbera, njega je dočekala ogromna financijska rupa, momčad opterećena skupim ugovorima i skori kraj prihoda od parachute modela. To je značilo da klubu treba čudo, ali Webber je upravo i bio tu jer je imao isproban recept za jedno takvo. On je u Norwich došao iz Huddersfielda, gdje je prvo regrutirao Davida Wagnera, a onda zajedno s njim napravio sistem koji je donio rezultat s minimalnim ulaganjima.
Već nekoliko dana kasnije Webber je ponovno bio na dobro poznatom mjestu — stadionu Rote Erde u Dortmundu. Ondje je Wagnera na mjestu trenera Borussijine druge momčadi naslijedio i u Njemačkoj relativno nepoznati Daniel Farke.
Ovaj dugokosi i povučeni 40-godišnjak bio je još jedan tipičan primjer nove škole njemačkih trenera. Igračku karijeru proveo u niželigašu Lippstadtu i za to vrijeme studirao ekonomiju na sveučilištu u Paderbornu; nakon karijere se želio baviti poslom sportskog direktora i zato je želio znati što više od ugovorima, porezima i vođenju financija. Međutim, mjesto sportskog direktora u Lippstadtu automatski je podrazumijevalo i treniranje prve momčadi, pa je silom prilika gurnut u posao koji ga je usmjerio u Borussiju Dortmund.
Webber i Farke brzo su kliknuli; već krajem svibnja 2017. Nijemac je instaliran na mjesto Norwicheva menadžera.
Prošla sezona se pokazala kao samo prvi korak u potpunoj rekonstrukciji nogometne filozofije Kanarinaca. Ekipa koja je na papiru bila jača nego ove sezone dugo se mučila s prihvaćanjem Farkeove ideje, ali odustajanja nije bilo. On je želio da Norwich potpuno promijeni pristup i u ligi koja je poznata po agresivnom i direktnom nogometu razliku napravi upravo dominacijom u posjedu i kontrolom lopte.
Nakon što je ovog ljeta ostao bez novca i nekih od najvažnijih igrača iz prošle sezone, Farke je momčad gradio oko dva za Championship netipična faktora — mladih igrača iz klupske akademije te jeftinih ili besplatnih igrača iz inozemstva.
Kombinacija skautinga i analiziranja podataka u Norwich je dovukla igrače poput najboljeg strijelca momčadi, Finca Teemua Pukkija, zatim Onela Hernandeza kao prvog Kubanca koji će zaigrati u Premier ligi ili Argentinca Emiliana Buendije koji je Getafeu plaćen čitavih 1,5 milijun funti. Njima su pridružili Bena Godfreya (21), Jamala Lewisa (21) i Maxa Aaronsa (19), igrače iz vlastite škole koji su se bez iskustva igranja na ovoj razini brzo nametnuli kao standardni prvotimci.
Nakon onog poraza od Leedsa u kolovozu Norwich je do Nove godine izgubio još samo dvaput — ispostavilo se da su Webber i Farke brže nego što je itko vjerovao napravili sustav koji funkcionira i filozofiju koja odgovara momčadi. Bez velikih zvijezda, bez igrača koji se izdvajaju, s fluidnom formacijom koja se mijenja po potrebi ali uvijek prati istu ideju kontrole posjeda, s timom kao najjačim oružjem.
Savršena ilustracija Norwicheve ideje je čovjek koji mu je onim fantastičnim golom protiv Blackburna i potvrdio plasman u Premier ligu — Mario Vrančić.
Bosanac koji je zbog činjenice da se rodio u bolnici preko Save u Slavonskom Brodu dugo imao i hrvatsku putovnicu, u rujnu je zabio protiv Readinga i Wigana za pobjede koje su gurnule Norwich prema velikoj seriji bez poraza. Onda je na Boxing Day bio strijelac u velikom povratku protiv Foresta, dodao još dva u važnoj utakmici protiv direktnog konkurenta Leedsa. Zabio je i najvažnije golove u završnici sezone, protiv Sheffield Wednesdaya i Blackburna — imao je ih ukupno devet — i u normalnoj momčadi bi sasvim bio konkurent za najboljeg igrača sezone.
Međutim, ovaj veznjak kojeg izbornik Bosne i Hercegovine Robert Prosinečki još uvijek nije primijetio, a kojemu je Mehmed Baždarević dao 44 minute kompetitivnog nogometa protiv Gibraltara i Andore, startao je u samo 13 od 45 do sada odigranih utakmica, potvrdivši koliko je svaki kotačić jednako važan u Farkeovu stroju.
Dva dana nakon što je Norwich City osigurao nastup u jednom od najboljih, ali i najlukrativnijih nogometnih natjecanja na svijetu te minimalno dodatnih 150 milijuna funti prihoda, Webber je navijačima poručio da nema velikih planova za iduću sezonu. Klub kojeg je preuzeo u ogromnim financijskim problemima će, prije svega, pokušati stati na svoje noge i sasvim je sigurno da neće napraviti istu grešku i potrošiti desetine milijuna na islužene nogometaše. Kako je objasnio Webber, praksa drugih klubova je pokazala da ni 100 potrošenih milijuna ne garantira ostanak u ligi, jer klubovi koji ulaze u Premier ligu najčešće pazare u onima koji ispadaju iz nje.
Uostalom, povijest je pokazala da za klubove poput Norwicha — svježi su nam i primjeri Sunderlanda i Ipswich Towna — i nije najvažnije u kojem su rangu natjecanja, dok god su sposobni funkcionirati, držati glavu iznad vode i izbjegavati dugove koji bi ih mogli povući prema dnu. Zato će se zadovoljni Webber i njegov Norwich držati svog isprobanog recepta.
Mnogo strpljenja, samopouzdanja i potpuno povjerenje u Daniela Farkea, njegovu ideju, sustav i filozofiju. Jer, sada kada je Norwich upravo zahvaljujući tome napravio nešto što nitko od njih nije očekivao, to je stvar u kojoj više nikako ne mogu biti u krivu.
