Na posudbi

Recimo, Toulouse

Novi gazda, stari negativac i monstrum od igrača predvode povratak u Ligue 1

Svako malo, otprilike u vrijeme dok prolazim događanja u vikendu koji je iza mene i sve ono što nisam stigao pogledati, pročitati ili zabilježiti, na pamet mi padne jedan komentator sa samih Telesportovih početaka. Ustvari, doslovno s početka i jednog od onih tekstova kroz koje smo pokušavali objasniti što je uopće poanta, što je ideja i što nam je želja činiti. Između onih s kurtoaznim dobrim željama i onih koji su odmah krenuli đonom provukla se i nečija iskrena želja da u domaćem medijskom prostoru priliku dobiju i tekstovi o klubovima poput, “recimo, Toulousea.

Spomenuo je taj sada meni nepoznati komentator još nekoliko timova i zaista vjerujem da smo se ovdje, svi zajedno, potrudili posvetiti vrijeme i prostor i klubovima i ljudima i temama i pričama koje su izvan onoga što bismo mogli nazvati mainstreamom, ali stvari su se nekako poklopile i Toulouse FC nikad nije došao na red. Svako malo bih se prisjetio tog komentara, ali ništa u Toulouseu nije bilo vrijedno priče. Klub koji je krajem 2000-ih bio u gornjem dijelu ljestvice, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka i Europa ligu, s vremenom je iskliznuo do sredine prvenstvene ljestvice, a onda se godinama borio za ostanak. Dvaput je bio mjesto iznad crte, preživljavao na zadnji dan sezone, jednom se spašavao u dodatnim kvalifikacijama, a onda u onoj prekinutoj korona-sezoni uvezao 11 poraza i 18 utakmica bez pobjede i potonuo u Ligue 2.

Zvono je ipak zazvonilo, ali tek prije nešto manje od tri tjedna — onda kad je sudac označio kraj utakmice s Chamois Niortaisom gotovo svi od 24.209 navijača su se s tribina prelili na teren i u ljubičasto-bijelom dimu započeli slavlje. Trijumf od 2-0 značio je potvrdu prvog mjesta i povratak u društvo najboljih francuskih klubova, ali i mnogo više od toga.

Toulouse je jedan od najvažnijih francuskih sportskih centara. Na La Place du Capitole, glavnom gradskom trgu kojim dominira gradska vijećnica izgrađena još u 12. stoljeću, znaju kako se slavi; ondje su pet puta opjevali europskog prvaka, a domaće naslove — kojih su skupili rekordnih 21 — na obalama rijeke Garonne više i ne proslavljaju. No, o u Toulouseu se oduvijek preferirala ona drugačija, jajasta lopta, pa je to u suštini grad ragbija, čiji je Stade Toulousain doslovno najuspješniji europski klub te aktualni francuski i kontinentalni prvak.

Za razliku od nekoliko drugih francuskih klubova u kojima je ulazak stranog kapitala bio koban, u Toulouse je ušao s konkretnim planom i idejom kako ga provesti

Nogomet je uvijek bio u pozadini; Toulouse Football Club osnovan je tek u ožujku 1937. i za svog je postojanja uspio dohvatiti tek jedno peto mjesto u prvenstvu, te Coupe de France 1957. Ali ništa od toga zapravo gotovo da nema veze s današnjom momčadu koju zovu Les Violets, s obzirom na to da je formalno-pravno klub kakvog danas poznajemo i koji će se ovog vikenda vratiti u Ligue 1 osnovan tek 1970.

Naime, u četvrtom po veličini francuskom gradu i središtu današnje regije Oksitanije od 1967. do 1970. uopće nije postojao nogometni klub. Bila je to jedna od najružnijih priča u povijesti francuskog nogometa — onog koji ima ogromnu tradiciju, ali je poznat upravo po gaženju iste. Naime, tadašnji Toulouseov vlasnik, biznismen Jean-Baptiste Doument, kojeg su zbog pripadnosti Komunističkoj partiji i otvorenoj suradnji sa zemljama istočnog bloka prozvali Crveni milijunaš, ljut na vlasti koje su prestale pomagati klub i sponzore kojih je bilo sve manje odlučio je preseliti Toulouse, i to u — Pariz. Klub je promijenio adresu, udružio se s Red Starom, prepustio mu sve igrače i mjesto u ligi. Nogomet je ugašen i gradu je preostao samo ragbi.

Tri godine kasnije Toulouse je ponovno dobio klub; on se 1982. vratio u Ligue 1 i uskoro dohvatio Kup UEFA, u čijem je prvom kolu izbacio Napoli s Diegom Maradonom. Tek 2007. uhvatio je i jedan plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka, jednom je igrao i u Europa ligi, ali najveći je dio svog postojanja u proteklih 50-ak godina proveo između dvaju najviših rangova, dok je 2001. zbog financijskih problema čak završio u Championnat National iliti trećoj ligi.

Sve ovo zvuči pomalo nadrealno. Ne samo zbog činjenice da je Toulouse četvrti po veličini grad u Francuskoj — iza nogometno snažnih Pariza, Marseillea i Lyona — nego i zato što se radi o jednoj od najbogatijih europskih regija. Ovaj grad središte je jednog od najstarijih i najvećih europskih sveučilišta, ali i baza Airbusa, odnosno svojevrsno središte europske zrakoplovne industrije, a tu je smješten i europski centar za svemirska istraživanja. Grad je industrijsko, turističko, kulturno i sportsko središte velike i dobrostojeće regije i bilo bi sasvim logično da ima barem solidan nogometni klub.

To nas dovodi i do najzanimljivijeg dijela ove priče. Prije nekoliko godina je američki bankar Gerry Cardinale pokrenuo investicijski fond RedBird, koji je zapravo samo bio produžetak njegovih interesa za kontrolu sportskih momčadi. Iskustvo kojeg je imao investirajući i sudjelujući u radu s New York Yankees, ali i kompanijama koje se bave sportskom analitikom, podebljao je poznanstvima s nekima od najvažnijih investitora u europskom nogometu. Nekoliko godina je skenirao tržište i tražio najbolji prostor za investiciju, a onda u ljeto 2020. objavio kako je kupio 85 posto vlasništva upravo u Toulouseu.

Ključni čovjek u ovom procesu bio je Damien Comolli, nekadašnji Arsenalov skaut koji je kao sportski direktor vodio Liverpool, Saint-Étienne, Tottenham i Fenerbahçe. Francuz je u siječnju te iste 2020. od Cardinalea dobio listu s imenima 70 klubova diljem Europe koji su bili na prodaju i za koje je američki biznismen bio zainteresiran. Trebalo je izabrati samo jedan, a Comolli je u idućih nekoliko mjeseci obišao — barem tako tvrdi — njih 50-ak i odlučio se za Toulouse, gdje je instaliran za predsjednika. No, za razliku od nabrojanih klubova koje je napuštao u sukobima s navijačima, medijima i trenerima nakon mnogo novca potrošenog na pojačanja, u Oksitaniji je Comolli dobio drugačiji zadatak.

Naime, Amerikanci su shvatili potencijal koji Toulouse ima kao grad koji u krugu 250 kilometara nema konkurenciju i čiji su najveći rivali propadajući Bordeaux i slabašni Montpellier. Petogodišnji plan je, osim povratka u Ligue 1, uključivao i puno veću povezanost s lokalnom zajednicom, i to prije svega njenom mlađoj populacijom, a samim tim i veću privlačnost lokalnim sponzorima. Klupska je medijska služba postala jedna od najvažnijih, a brojevi na društvenim mrežama višestruko veći. Na prvu to djeluje nevažno, ali u klubu tvrde da je prihode od sponzora povećalo u odnosu na vrijeme kada je Toulouse bio stabilan prvoligaš. A u planu je ta stavka važna kako bi momčad mogla zadržati igrače s kojima se želi vratiti u vrh francuskog nogometa, odnosno smanjiti ovisnost o zaradi od transfera.

Ukupni budžet nije zanemariv; Toulouseova se akademija smatra jednom od najboljih u Francuskoj i samo u protekle dvije sezone prihod od prodaje igrača bio je gotovo 40 milijuna eura. Što Comollija i njegov tim ljudi opet vraća na Cardinalea, čije su veze s Billyjem Beanom i nekolicinom kompanija koje se bave nogometnom analitikom veoma važne.

Cilj je, između ostalog, pronaći igrače koji se savršeno uklapaju u sustav i viziju, a ne platiti ih previše te ih nadodati na već postojeći domaći talent. Tako je, recimo, prije nekoliko dana u lokalnim medijima procurila informacija da Toulouse traži zamjenu za prvog vratara, 29-godišnjeg Maximea Dupéa i to jer su, navodno, analitički algoritmi pokazali da nije dovoljno dobar za rang više. Naravno, ovo može biti i pretjerivanje, ali zanimljiv je i slučaj Toulouseova najboljeg igrača iz ove sezone.

Nizozemac Branco van den Boomen je od Ajaxove škole lutao preko Heerenveena, Willema II, FC Eindhovena i De Graafschapa; navodno se prije koju godinu, kad ga se moglo kupiti za manje od 400.000 eura, za njega zanimao i Hajduk, ali valjda je njegovih 190 centimetara visine zvučalo sporo za centralnog, još k tome i kreativnog, veznog igrača. Toulouse ga je u ljeto 2020. platio 350.000, a ove je sezone odigrao 40 utakmica u prvenstvu i kupu, zabilježivši 12 golova i monstruozne 23 asistencije. Spori i previsoki Van den Boomen specijalist je za prekide, ali ne samo za to — po SofaScoreu ima više od 30 kreiranih velikih šansi i više od tri ključna dodavanja po utakmici, dobiva minimalno pola svojih duela i statistički je daleko najbolji igrač lige; u Momčadi kola bio je 22 puta.

Za razliku od nekoliko drugih francuskih klubova u kojima je ulazak stranog kapitala bio koban — pogledaj Bordeaux — u Toulouse je ušao s konkretnim planom i idejom kako taj plan provesti do kraja. Klub je u izgradnji potpuno novog identiteta, na terenu i izvan njega, i to potpuno svjestan aktualne realnosti u francuskom nogometu. Nema priče o instant-uspjehu, nema bajki o trofejima, samo realnost lokalnog kluba koji želi biti stabilan francuski prvoligaš. To što je on vjerojatno samo prvi mali korak u stvaranju nogometnog imperija Gerryja Cardinalea — koji je u međuvremenu ušao i u Liverpoolovu vlasničku strukturu ne skriva da mu je želja stvoriti korporaciju s više klubova po uzoru na Red Bull i City Group — zapravo je sporedna priča koja se tek treba ispričati.

Recimo, Toulouse… Za mali klub iz grada ragbija, koji je do jučer bio na koljenima, ovo je povratak među žive, onamo gdje i treba i zaslužuje biti.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.