Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Na posudbi

FIFA 2.0: Frizeraj za vukove

Kako izgleda budućnost FIFA-e u nacrtima njena bossa Giannija Infantina?

Nikad nije lijepo otvarati kolumnu tuđim mudrostima, pogotovo ne prvu, ali za opisati situaciju u krovnoj svjetskoj nogometnoj organizaciji u posljednjih osam mjeseci ne mogu smisliti ništa bolje od one latinske koju je u međuvremenu usvojio i naš narod. One o vukovima i ‘mitarenju’ koje na kraju ne utječe na njihovu ćud.

FIFA, da se vratimo na početak, još od veljače ima novo vodstvo; zločesti diktator Joseph Blatter je nakon duge i bespoštedne borbe pao i, kako to obično biva s vođama totalitarnih režima, na podu su ga cipelarili svi, najjače njegovi dojučerašnji suradnici. Oni koji su ga hvalili, podržavali i radili zajedno s njim, nakon što su promijenili uniformu najednom su se našli iznenađeni svim događanjima u podrumskim odajama u Zürichu, te odlučno najavili novu, transparentniju i bolje organiziranu FIFA-u.

Takvu nam je obećao i čovjek koji je na kraju naslijedio kraljevo žezlo, veliki reformator i inovator Gianni Infantino.

Bivši generalni tajnik UEFA-e svoje je glasove, kao i svaki drugi političar, zaradio pošteno, obećanjima u predizbornoj kampanji. Međutim, prednost za političara koji se pokušava dodvoriti glasačkom tijelu od jedva 207 ruku jest činjenica da im ta obećanja može ispuniti. Dok je javnosti – odnosno, onom dijelu koje nema apsolutno nikakvu moć osim jalovog zazivanja revolucije – prodavao priču o velikim promjenama u FIFA-i, švicarski je Talijan znao da je stvari dovoljno upakirati tako da odgovaraju onima koji dižu ruke. A i takvima je dovoljno ponuditi kruha i igara i lako ih prodati pod reforme. Sada to obećanje ispunjava; čelnicima saveza koji mašu rukicama u njih stavlja novac, te veću šansu za plasman na Svjetsko prvenstvo.Tako je prije nekoliko dana Infantino predstavio projekt za kojeg je smislio originalni naziv: FIFA 2.0. U njemu je predstavio budućnost najveće neprofitne organizacije na svijetu, najavivši kako će FIFA u narednih 10 godina kroz nacionalne nogometne organizacije investirati četiri milijarde dolara u razvoj nogometa, ali prije svega istih tih organizacija. Preko 100 milijuna godišnje bit će utrošeno u “profesionalizaciju nacionalnih nogometnih saveza”, kako bi se “olakšala profesionalizacija administracije u siromašnijim zemljama”. Ako znamo kako su dosad čelnici saveza širom svijeta raspolagali novcem, kojeg će sada imati više, ili ako uzmemo primjer Hrvatske i načina na koji radi HNS, treba li uopće objašnjavati što ovo znači?

Usto je FIFA napravila rebranding, preimenovavši i proširivši raznorazne odbore (predstavnicima nacionalnih saveza, jasno), a nema više ni zloglasnog Izvršnog odbora: sada se zove Vijeće FIFA. Ima, doduše, iste članove… Naravno, sve je lijepo upakirano investicijama u nogomet – Infantino veli da želi povećati broj aktivnih nogometaša, a pogotovo nogometašica. Tako će, recimo, u narednih deset godina FIFA, opet kroz nacionalne saveze, utrošiti čitavih 315 milijuna dolara u razvoj ženskog nogometa.  Da podsjetim, organizacija je to koja je neprofitna, samim tim ne plaća porez, a čiji godišnji promet iznosi između 1,5 i 2,5 milijardi dolara, te koja ima novčane rezerve u iznosu od 1,35 milijardi u istoj valuti. Ili, ako hoćete, čisto usporedbe radi – FIFA je organizacija koja na organizaciju svog Kongresa potroši 33 milijuna dolara, a na plaće svojih zaposlenika još 103 milijuna. Godišnje.

Čelnici FIFA-e samo su najjači u prehrambenom lancu, a naši lokalni problemi posljedica onoga što se događa na vrhu

SWITZERLAND-ZURICH-FIFA-BLATTERKada smo kod plaća, recimo i to da je Infantino prvih šest mjeseci radio bez ugovora, jer je pregovarao o svojim primanjima. Ponuđeno mu je fiksnih dva milijuna franaka godišnje – to vam je tričavih trinaest milijuna (i kusur) kuna – bez dodatnih bonusa, ali je ponudu odbio nazvavši je “sramotnom”. Problem je bio u dodacima; Blatter i njegov generalni Valcke su za svako veliko natjecanje dobivali bonuse od po desetak milijuna dolara, a toga se nije htio odreći ni reformator Infantino. I nije – na kraju je potpisao na 1,5 milijuna franaka godišnje, plus bonusi. U to, naravno, nije uračunato 2.000 franaka mjesečnih troškova reprezentacije, automobil s vozačem, najskuplji hoteli i putovanja biznis klasom. Ili u njegovom slučaju, privatnim letovima koje plaćaju organizatori Svjetskog prvenstva u Kataru. Nema ništa sporno u tome, to je Sepp dogovorio, nije do njega.

Završni je čin proširenje Svjetskog prvenstva – još jedan poklon glasačima iz malih i siromašnih zemalja. Mundijal je zabava za čitav svijet, pa bi trebalo imati više sudionika. OK, malkice ćemo zanemariti kvalitetu, ali ćemo dobiti više utakmica, veće prihode, više zemalja sudionica. Nije važno što će, po njegovoj ideji s 48 zemalja i dodatnim play-offom, zemlje organizatori morati osigurati veća ulaganja, pogotovo u infrastrukturu. Nije važno ni to što bi šesnaest reprezentacija moralo organizirati svoje pripreme i boravak na drugom kraju svijeta kao da će biti tamo eventualnih petnaest do mjesec dana, a ustvari se možda vrate nakon jedne odigrane utakmice. Nije važno, bili ste na zabavi, platite ulaz, nema veze što ne ostajete na roštilju i pivu. “Nikih problema“, rekli bi neki.

Možemo ovako u nedogled, ali zaključak je uvijek isti. Istina, prošlo je samo osam mjeseci nove vlade, ali samo onaj tko vjeruje u bajke može povjerovati da će se nešto drastično promijeniti u upravljanju svjetskim nogometom. Promjene su svele na rebranding – patetičnu kupovinu glasova i ponekog bivšeg igrača kao sjajnu lutku u izlogu skupe robne kuće. Mnogo skupe kozmetike nije promijenilo činjenicu da je FIFA i dalje organizacija u kojoj su na prvom mjestu privatni interesi i kojoj je, bez obzira na neprofitni karakter, najvažnija zarada.Zvuči poznato? Zarada i osobni interesi na prvom mjestu, a nogomet negdje u zapećku, kao kolateralna šteta? Neprofitna organizacija koja zarađuje i na čijem čelu sjede ljudi čije osobno bogatstvo vrtoglavo raste? Koji razmišljaju o raznoraznim odborima, zasjedanjima i dnevnicama te kojima je natjecanje koje organiziraju tek usputna aktivnost? Koji navijače smatraju tek povremenom kulisom predstavama koje oni režiraju prema svom ukusu? Bivše zvijezde kao marionete? Mi smo – ili, ako hoćete – ja sam brand?

Kod nas se gotovo pa ignoriraju promjene u vrhu svjetskog i europskog nogometa, ili se naivno prihvaćaju kao pozitivne, bez konkretnog argumenta zašto bi bile. Zanemarujemo činjenicu da su čelnici FIFA-e samo najjači u prehrambenom lancu i da su naši lokalni problemi posljedica, između ostalog, onoga što se događa na vrhu. Uostalom, i sam Infantino je na predstavljanju FIFA 2.0 poručio kako organizacija kojom upravlja mora biti više “poduzetnička“. Kao da to ustvari nije i suština problema: činjenica da nogometni savezi i njihova krovna organizacija više brinu o zaradi i “profesionalizaciji kadrova” nego o nogometu.

Vukovi žive u čoporu s jasnom hijerarhijom; točno se zna tko je nadređen kome. Grupa brani svoj teritorij ne birajući sredstva, a česti su i unutarnji sukobi zbog zauzimanja bolje hijerarhijske pozicije. Jedan takav upravo je završen, a nogometni čopor ima nove vođe koji su se probili na vrh. Vukove s lijepom, čistom i uglancanom dlakom, ali i dalje vukove čija se ćud ne mijenja. I neće.