Nema mnogo stvari u nogometu — čuj mene, u životu — koje mogu frustrirati kao igrač koji bezobrazno krade vrijeme. U tome, za razliku od također frustrirajućih poraza, promašaja, (iskrenih) sudačkih pogrešaka, izgubljenih lopti, pa čak i (neopreznih i nenamjernih) oštrih prekršaja i profesionalnih faulova nema apsolutno ništa nogometno i za to se ne može ni tražiti bilo kakvo opravdanje.
Prije desetak dana bio sam na utakmici na kojoj je igrač gostujuće ekipe nakon jednog bezazlenog duela u kojem je, između ostalog, proklizao u gol-aut, doslovno ušetao u teren i srušio se. Sudac je morao zaustaviti igru, pozvati liječničku ekipu, koja je onda zatražila nosila, a jednom kad su dječaci s nosilima stigli, igrač se hladno ustao i išetao s terena. I apsolutno svi na stadionu — i navijači i njegovi suigrači i suparnički igrači i suci i liječnici i obojica trenera — a pogotovo ljudi pored malih ekrana, bili su svjesni da igrač glumi i da nije ozlijeđen te da je jedina svrha čitavog tog igrokaza, na koji je sam igrač očito bio jako ponosan, ukrasti vrijeme.
Jasno, takvi likovi nisu sposobni shvatiti pouku one priče o dječaku koji je iz zabave lagao selu da mu vukovi napadaju ovce, ostavši na kraju bez stada i kruha, ali takvo nešto nije ni za očekivati. S druge strane, nažalost je potpuno logično očekivati da će i igrači i njihov trener za takvu igru — naravno, samo u slučaju da je igra njihova momčad — opravdanje tražiti u pozitivnom rezultatu, potpuno nesvjesni činjenice da na taj način samo javno i glasno i jasno potvrđuju nedostatak vlastite nogometne kvalitete. No, zapravo to nije ni poanta, jer to je samo jedan i najsvježiji osobni primjer, a takvih je svakog vikenda na desetke, i to na svim razinama natjecanja. I to je, ma koliko mi to voljeli ili ne, ipak sastavni dio nogometa, a loših nogometaša je uvijek bilo i bit će.
Pravo je pitanje: može li se i kako nogomet boriti protiv toga?
Novim pravilima i dužim nadoknadama igrače se zapravo želi natjerati da rade ono što im ustvari i jest posao, a to je da što više igraju nogomet
Otvaranje Premier lige — dakle, najjačeg klupskog natjecanja na svijetu, koje također ima isti problem kao i ono koje sam ja gledao i koje spada među najslabije — donijelo je primjenu novog pravila o sudačkoj nadoknadi. U prvoj utakmici, u kojoj je Manchester City bez problema razbio Burnley, vidjeli smo ukupno 11 minuta sudačke nadoknade. U nedjelju su Brentfordovi i Tottenhamovi navijači vidjeli ukupno 19 minuta više nogometa od predviđenih 90.
Stvar je u tome da je IFAB — u slobodnom prijevodu Međunarodni odbor nogometnih saveza, odnosno tijelo koje FIFA-i predlaže pravila nogometne igre — još prije Svjetskog prvenstva u Kataru preporučio striktniju primjenu nadoknade vremena. Bila je to zapravo alternativa mnogo radikalnijoj ideji uvođenja zaustavljanja vremena o kojoj se ozbiljno raspravljalo i koja, i pored svega, ipak zvuči preradikalno.
Tako smo u Kataru gledali prosječno 10 minuta i 11 sekundi nadoknade, što je za gotovo 50 posto više nego četiri godine ranije u Rusiji. Čelnici Premier lige očekuju da će utakmice ove sezone u prosjeku trajati gotovo četiri minute duže nego prošle, dok je u prvom kolu u svim utakmicama prvih četiriju rangova u toj zemlji prosječno igrano čak 104 minute i osam sekundi, što je za gotovo šest minuta više nego prošle sezone.
Međutim, novo pravilo .. koje iz nekog razloga još uvijek ne žele koristiti u našim krajevima — još je u Kataru naišlo na kritike koje su se nastavile i s početkom nove sezone i njihovom primjenom u Premier ligi.
Najglasniji su, dakako, igrači.
Odmah nakon Community Shielda oglasio se Kevin De Bruyne, pitajući se kako će izgledati i koliko će trajati utakmice protiv suparnika koji su slabiji od Arsenala, a na Twitteru se požalio i Raphaël Varane, ustvrdivši kako tijelo ne može podnijeti sve te dodatne napore. U njihovu je zaštitu stao i sindikat igrača, čiji su čelnici poručili kako nogomet na ovaj način tiho, ali sigurno propada prema katastrofi.
I nije teško zaključiti da su igrači potpuno u pravu. Prosta matematika kaže da će u ionako pretrpanom rasporedu, u koji spadaju domaća liga, dva kupa, natjecanje u Europi te nastupi za reprezentaciju, oni u prosjeku provoditi i do 20 sati više na terenu nego što je bio slučaj u ranijim sezonama. Očekivati od njih da budu na jednakom nivou u najmanju je ruku besmisleno. U isto vrijeme je sasvim normalno da će to utjecati na kvalitetu samog nogometa, koji će, pogotovo na kraju sezone, neizbježno biti lošiji.
No, problem s tom pričom je taj da su upravo igrači ti koji u potpunosti ignoriraju poantu čitave priče s dodatnom nadoknadom igre. Naime, ono što IFAB želi postići s uvođenjem novih pravila nije više vremena, nego više aktivne igre na samim utakmicama. Igrač s početka moje priče je za 80 minuta loptu dodirnuo jedva 20-ak puta; imao je devet uspješnih dodavanja, dva driblinga i jedan udarac. Ekipa s početka moje priče je za 90 minuta nogometa aktivno imala loptu tek nešto više od 15 minuta, dok zajedno sa suparnikom u igri nije sudjelovali u više od 50 posto vremena. To doslovno znači da su ljudi koji su platili ulaznicu ili plaćaju televizijske kanale proveli više od pola svog vremena gledajući nogometaše kako — ne igraju nogomet.
Nogomet kao igra jest specifičan i mnogo faktora utječe na razvoj situacije na terenu. No, na kraju na to gledamo li manje ili više aktivne igre najviše utječu — sami igrači. Novim pravilima i dužim nadoknadama igrače se zapravo želi natjerati da rade ono što im ustvari i jest posao, a to je da što više igraju nogomet. Što opet znači da, žele li nogometaši zaista igrati kraće, onda će lako riješiti problem, naprosto igrajući više.
Međutim, jasno je svima da priča nije crno-bijela i da ne ovisi o onim najboljima među njima, nego onima na suprotnoj strani spektra. Oni već više od 140 godina pokušavaju svoje nedostatke nadomjestiti tako što, između ostalog, ‘kradu’ vrijeme i upitno je mogu li za njih biti duža sudačka nadoknada i javne opomene, za koje je također najavljeno da će biti kao češće, biti prava kazna. Bilo kako bilo, zaista nema ništa toliko frustrirajuće od nogometaša koji svjesno lažu i glume i varaju i kradu vrijeme, a svaka borba protiv takvih je ispravna i vrijedna.
Makar trajala predugo.
