Njegovo ime vam vjerojatno ne znači puno. I nije čudo, jer Kelle Roos je 29-godišnji Nizozemac koji je većinu svoje vratarske karijere proveo po engleskim nižim ligama i nigdje se nije proslavio. Neće vam puno značiti ni činjenica da je do danas prošlo točno 32 mjeseca od te utakmice; od tog trenutka, tog izblokiranog šuta još jednog Nizozemca, Anwara El Ghazija, od trenutka kada je lopta dobila čudnu parabolu, od trenutka kada je Roos odlučio istrčati na nju. Nedovoljno snažno, nedovoljno odlučno, skočio je i neobjašnjivo čekao da mu padne u ruke, taman toliko da ostavi dovoljno vremena Johnu McGinnu da uskoči ispred njega. Lopta je odskakutala preko linije i u mrežu, Aston Villa je udvostručila vodstvo koje je do kraja finala play-offa u Championshipu za 2019. Derby County samo uspio smanjiti.
Tog je dana Aston Villa, u to vrijeme klub u problemima i dugovima, ostvarila plasman u Premier ligu. Financijski, organizacijski i igrački se stabilizirala i danas je u odličnoj situaciji, u sredini ljestvice.
Tog je dana Derby County, u to vrijeme klub u problemima i dugovima, ostao u nižem rangu natjecanja, produbio financijsku i organizacijsku krizu te u međuvremenu došao u situaciju da će već idućeg tjedna, u veljači 2022., samo 32 mjeseca nakon što je bio na pragu ostvarenja sna, možda prestati postojati.
Tanka je linija između dobre i loše odluke, dobrog i lošeg istrčavanja, tanka je linija između bogatstva i siromaštva, između vrtoglavog uspona i potpunog kraha. Ali u nogometu se takva linija nikad ne prelazi zbog samo jedne pogreške; gotovo svaka je u pravilu posljedica velikog broja faktora i spleta različitih okolnosti na koje utječu mnogi.
Ne nađe li do ponedjeljka novog vlasnika, Derby County bi nakon 138 godina mogao prestati postojati
Je li lijevi bek Jayden Bogle tog dana prelako ispao na El Ghazijev jednostavan dribling? Je li kapetan Richard Keogh mogao bolje tempirati klizeći start, samo malo snažnije izblokirati El Ghazijev šut? Je li Fikayo Tomori trebao zatvoriti McGinna, skočiti i glavom očistiti tu bezveznu loptu? Je li Mason Mount ostavio previše prostora u sredini i dopustio suparniku da prelako promijeni stranu? Je li Frank Lampard u svojoj taktičkoj pripremi previdio suparnikovu brojčanu nadmoć u sredini? Je li propustio ispraviti tu pogrešku na poluvremenu? Je li kroz sezonu mogao raditi stvari drugačije, bolje, izbjeći ovaj ili onaj poraz, završiti kao drugi ili kao prvi? Svako pitanje vraća nas korak unazad, pa još jedan, i pretvara se u banaliziranje situacije koja je zapravo suština modernog nogometa i nešto što se ne može izbjeći.
Derby County je napravio što je morao: kockao se i izgubio.
Priča se tu vraća na sam početak i još jednu utakmicu s Aston Villom, onu iz 1886. Četiri godine nakon svog osnutka Derby County je u FA Cupu svladao Villu 2-0 i osigurao svoje mjesto na stolu s velikim klubovima tog vremena; kada je dvije godine kasnije formirana liga, Ovnovi su bili među klubovima-osnivačima. U 1920-ima su bili u vrhu, ponovili su to i u sljedećem desetljeću, a vrhunac doživjeli u prvoj polovici 1970-ih kada su, u eri velikog Briana Clougha, na Baseball Ground donijeli prvu titulu prvaka, a potom pod klupskom legendom Daveom Mackayom i ponovili taj uspjeh. Nakon toga Derby je doživljavao i loše dane, igrao je u trećoj ligi i bio na rubu gašenja, kao i one dobre kao što je bilo šest uzastopnih sezona u Premier ligi krajem 1990-ih. No, bogata povijest znači i veliku navijačku bazu, koja usto ima i velika očekivanja i velike ambicije.
Kad je 2015. lokalni biznismen Mel Morris otkupio većinski vlasnički paket, stvari su izgledale savršeno. Morris, koji je bogatstvo stekao kroz internetski sistem za spajanje parova te ulaganjem u King, firmu koja proizvodi igre za telefone kao što je Candy Crush Saga, bio je Derbyjev navijač koji je odlučio uložiti novac kako bi vratio klub u Premier ligu i među velike dečke. Preko 500 milijuna funti na njegovu računu za navijače je bila garancija bolje budućnosti i svi su bili uvjereni da će Derby County uskoro biti, kako se ono kaže, tamo gdje zaslužuje.
Ideja je bila zapravo prilično jednostavna. U klubu su planirali koliko god je to moguće zaobići pravila o financijama, potrošiti velike količine novca koji bi im bio garancija da će se izdvojiti od konkurencije, a onda nastale dugove pokriti od velike razlike u zaradi u odnosu na niži rang natjecanja. I nije im uopće tako loše išlo.
Morrisovo je samopouzdanje i došlo zbog činjenice da je momčad sezonu ranije izgubila finale play-offa. Onda je u pet godina još triput došla do doigravanja; 2016. je izgubila od Hulla, dvije godine kasnije od Fulhama. Međutim, upravo je završnica s Villom bila ključna jer je do tog trenutka Morris navodno već bio potrošio preko 200 milijuna pokušavajući ostvariti cilj. Istina, dobar dio tog novca otišao je na jačanje akademije, kao i kampa Moor Farm, ali i na čak osmoricu različitih trenera, među kojima su bili i Paul Clement, Nigel Pearson, Steve McClaren, Lampard te sezonu kasnije Phillip Cocu.
Četiri puta je Derby obarao rekord vlastitog ulaznog transfera: Mateja Vydru je platio skoro 10 milijuna, Krystiana Bielika i Bradleyja Johnsona ukupno 16. U sezoni 2018./19. su, pored pojačanja na posudbe s prilično visokim plaćama, Lampardu dovedni i Mount, Tomori i Harry Wilson, u momčadi su bili i Scott Carson, Ashley Cole, Marcus Olsson, Tom Huddlestone i David Nugent. Bilo je i budali jasno da se rezultat mora ostvariti ili će klub biti u velikim problemima.
Derby je sve češće bio na naslovnicama, ali ne radi igara. Da bi, uvjetno rečeno, oprao novac i zaobišao pravila, stadion Pride Park prodan je Morrisu; nakon toga su se istrage i problemi samo gomilali. Klub je kažnjavan zbog nepoštivanja financijskih pravila, dobivao je embargo na transfere, a dotukli su ga gubici uzrokovani pandemijom koronovirusa u 2020., s obzirom na to da su izdaci bili veći nego ostalim klubovima. Onda je Derbyju na leđa sjela i porezna, uslijedili su i loši rezultati, pa se momčad prošle sezone — s Wayneom Rooneyem na klupi — u posljednjem kolu spasila od ispadanja.
Još od listopada 2020. Morris pokušava prodati klub, ali stvari su sa svakim novim jutrom postajale kompliciranije. Klub je u novu sezonu ušao s ogromnim zaostatkom, budući da mu je EFL zbog različitih nepravilnosti oduzeo ukupno 21 bod, pa je s osam pobjeda i 11 remija iz 27 utakmica tek na 23., umjesto na 15. mjestu prvenstvene ljestvice, s osam bodova ispod crte spasa. Rooney radi čuda, uspijeva motivirati momčad koja na terenu izgleda dobro, ali budućnost samog kluba ne djeluje ni približno tako.
Liga je oduzela vlasništvo Morrisu i klub stavila pod administraciju koja za cilj ima pronaći novog vlasnika. No, malo je onih koji žele kupiti klub bez nekretnina u posjedu, a dužan između 60 i 80 milijuna funti, od čega je dobar dio takozvanog ‘nogometnog duga’, koji se po pravilima mora isplatiti odmah. Taj bi se komad mogao i povećati, s obzirom na to da su, nakon što je klub kažnjen zbog financijskih nepravilnosti u ranijim sezonama, Middlesbrough i Wycombe tužili Derby za nadoknadu štete — Boro jer u klubu smatraju da im je tako oduzeto mjesto u play-offu i eventualna zarada od promocije u Premier ligu, a Wycombe jer je lani ispao na Derbyjev račun.
Administracija, koja sama klub košta dodatnih milijun i pol funti duga svakog mjeseca, prošli je mjesec objavila kako ima dovoljno novca za funkcioniranje kluba do kraja siječnja. Zato je 1. veljače ključni dan u povijesti ovog malog velikog kluba: ne predstavi li dotad garancije da ima novac dostatan do kraja sezone, EFL će ga izbaciti iz ligaškog sistema i likvidirati. Ne nađe li do ponedjeljka novog vlasnika, Derby County bi nakon 138 godina mogao prestati postojati.
Bio bi to još jedan strašan udarac za englesku nogometnu tradiciju, ali je već sada potvrda njene nogometne zbilje stvorene u posljednjih 30 godina. One u kojoj najbogatiji dobivaju najveći dio kolača, a svi ostali samo grabe mrvice i od njih preživljavaju. I ako žele i pokušati dograbiti neki tanjur i ugurati se za stol, moraju se uzdati u kocku, s mnogo većim šansama da se ona okrene na krivu stranu i da onda izgube baš sve.
