Pandora je donijela posudu koja se s vremenom i s pogreškama u prijevodu pretvorila u kutiju te ostala takva, i otvorila je. Bio je to poklon bogova koji je izvana izgledao prelijepo i privlačno i koji su zvali sretnom posudom. Ali iz nje su, prije nego što ju je Pandora uspjela zatvoriti, izašla sva zla svijeta i od čovječanstva koje je dotad živjelo u blagostanju napravila mučenje i patnju. Unutra je ostalo samo jedno, najveće zlo od svih zala.
Božić je ove godine na Old Traffordu bio neobičniji, drugačiji od svih ostalih. Miris borova pod kojima stoje blještavo zapakirane, ali prazne kutije, izmiješao se s teško opisivim vonjem straha i nervoze koji već godinama zaudara zapuštenim hodnicima ovog starog stadiona. Na Badnji dan svi zaposlenici kluba dobili su elektronsku poruku u kojoj je predmet ostao prazan, u kojoj nije bilo objašnjenja i kojom su pozvani na konferencijski poziv s aktualnim CEO-om Patrickom Stewartom. On je onda samo potvrdio ono o čemu se već mjesecima pričalo: Sir Jim Ratcliffe, 71-godišnji milijarder, kemijski inženjer, biznismen i najbogatiji Britanac, odnosno njegova kompanija INEOS, dobili su pravo na kupovinu 25 posto dionica A i B klase Manchester Uniteda, a s njima i dio upravljačkih prava u klubu.
Drugačiji, neobičniji, povijesni Božić. No, što se zapravo dogodilo? Neću vas ovdje zamarati detaljima i razlikama u prilično kompliciranoj strukturi vlasništva i različitim vrstama dionica, jer za ovu priču najvažnija je suština. A ona je u tome da je Ratcliffe, koji se rodio i odrastao u Failsworthu, predgrađu Manchestera, čovjek koji se izdaje za Unitedova navijača, za milijardu funti, plus oko 300 milijuna koje će uložiti u renoviranje i osvježenje Old Trafforda, dobio 25 posto vlasništva nad klubom. S njima je, tako glase službena objašnjenja, dobio i kontrolu nad za navijače dakako najvažnijim i trenutno možda i najmanje uspješnim Unitedovim sportskim segmentom.
U isto vrijeme to nikako ne znači toliko željeni odlazak omraženih Glazera iz kluba; oni su ponovno iz kluba izvukli čisti novac, ali zadržali većinsko vlasništvo i pravo odlučivanja. Što nas opet vraća na pitanje što se dogodilo — i što to u praksi znači za jedan od najvećih nogometnih klubova na svijetu?
Ovaj Božić jest povijesni za klub i za njegove navijače, ali prije svega u kontekstu promjene same po sebi. On donosi mnogo više pitanja nego odgovora
Ustvari je to pitanje koje još uvijek nema odgovor, ali i zbog kojeg navijači na ovaj Boxing Day imaju malo više onoga jednog jedinog zla koje je ostalo zatvoreno u Pandorinoj kutiji.
Sad pokojni Malcom Glazer u klub je ušao 2003., i to kao jedan od manjinskih vlasnika. Krenuo je s 3,17 posto i do kraja godine došao na 15 posto, da bi u sljedećoj godini već imao dvostruko više, a onda kupovinom dodatnih 28,7 posto postao većinski vlasnik. Većina od 800 milijuna, koliko je potrošio na kupovinu kluba, došlo je preko zajmova i kredita koje je pokrivao klupskom imovinom. Klub je preko noći postao teški dužnik i svojevrsni bankomat za obitelj Glazer.
To je na noge diglo ogromnu navijačku bazu koju ovaj klub ima, ali United je sve do 2013. i odlaska Sir Alexa Fergusona u mirovinu i dalje imao rezultate koji su gušili bilo kakav vid ozbiljne pobune. U međuvremenu smo dobili United of Manchester, novi nogometni klub koji su osnovali navijači i koji se natječe u amaterskim rangovima, dobili smo i onu žuto-zelenu ‘revoluciju’ koja je zapravo više bila pomodarstvo, imali smo i nebrojene proteste i povike s tribina, ali Glazere naprosto nije bilo briga — a nije ih ni sad. Navijači su im tako silno željeli vidjeti leđa, pogotovo u posljednjih nekoliko godina kad je frustracija lošim rezultatima postala veća, da je baš svaka nova glasina o eventualnom ulagaču bila dobrodošla.
Jasno, želja je bila riješiti se Glazera, ali je ona je u ovom trenutku bila prilično pusta i oslanjala se vjerojatno samo na šeika Jassima bin Hamada, koji je navodno bio zainteresiran za preuzimanje, ali ne i za nerealne zahtjeve koje su Amerikanci imali.
Zato mnogi Ratcliffea vide kao optimalno rješenje; ne samo da je domaći čovjek koji sjedi na brdu novca, nego ima i kakvog-takvog iskustva u sportskom sektoru koji je, vrijedi to stalno ponavljati, ipak daleko najvažniji navijačima. Njegov INEOS vlasnik je nekadašnjeg Team Skyja i među trofejima su mu i Tour de France i Giro d’Italia, ima momčad koja je sudjelovala u America’s Cupu te je aktivni partner u Mercedesovoj momčadi u Formuli 1. U nogometu je bio nešto manje uspješan; želio je kupiti Chelsea u vrijeme nakon izgnanstva Romana Abramoviča, a u portfelju od 2017. ima FC Lausanne-Sport, odnosno od 2019. OGC Nice. Niti jedan od ovih dvaju klubova nije u sportskom smislu enormno profitirao Ratcliffeovim vlasništvom, ali Unitedovi navijači priželjkuju da je Britanac na ‘malima’ naučio što ga čeka i da je sada spreman za pravi posao.
A posla će itekako biti. Prije svega, sasvim je jasno da će Ratcliffe uspostaviti potpuno novu strukturu u sportskom segmentu, pri čemu je realno očekivati da vrlu važne uloge preuzmu njegovi i dosad bliski suradnici u drugim sportovima i klubovima. Dva su imena tu važna: Sir Dave Brailsford, koji je nekoć bio generalni menadžer i najvažniji čovjek biciklističkog Team Skyja, te Francuz Jean-Claude Blanc koji je bio CEO u Juventusu i u PSG-u, a danas vodi INEOS-ov sportski segment.
Preuzimanje dijela vlasništva tek treba biti i službeno odobreno, što u praksi znači da Ratcliffe i njegova družina ne mogu utjecati na siječanjski prijelazni rok, a vrlo vjerojatno ni na trenutnu situaciju s menadžerom. To će im u suštini dati vremena da do ljeta stvari poslože na način na koji žele i da otprilike od tog trenutka gledamo razvoj njihova Manchester Uniteda, opet isključivo u sportskom segmentu.
A da bi to na kraju bilo uspješno, mnogo će se stvari morati poklopiti. Prije svega, nejasan je odnos koji će Ratcliffe (i sportski segment) imati s Glazerima, koji ostaju većinski vlasnici. Kolika će biti autonomija sportskog segmenta kad su u pitanju velike i skupe odluke? Nije nemoguće da im Glazeri daju otvorene ruke, s obzirom na to da ni Amerikanci nikad nisu bježali od velikih ulaganja, ali očito nisu imali ljude koji su ih znali na pravi način kontrolirati. Bude li sportski segment ostvarivao rezultat i usput donosio lovu američkim gazdama, problema ne bi trebalo biti.
Ali sada sve stoji u zraku i na pravi odgovor tek treba čekati. Isto kao i na onaj na pitanje koliko će se dobro Ratcliffe i njegovi ljudi snaći u svijetu vrhunskog nogometa. Njihovo je iskustvo limitirano na kontinentalni nogomet, a engleska Premier liga i sam United posebna su i drugačija priča koju tek treba naučiti. I koliko uopće promjene u strukturama mogu pomoći sadašnjoj momčadi, koja se već godinama muči? Tu je, dakako, i pitanje Erica ten Haga i toga koliko povjerenja bi novi sportski sektor mogao imati u to da je upravo Nizozemac dobar izbor za izlazak na pravi put, odnosno koliko je njegova reputacija već potrošena.
Nema sumnje u to da će Ratcliffe Glazerima doći i kao svojevrsni ukrasni papir. Odnosi s navijačima su mrtvi, Glazeri su potpuno nezainteresirani za bilo kakvu komunikaciju i novo, svježe lice koje priča o tamo nekakvom nogometu, a i dalje ima lovu dobrodošlo je Amerikancima — ako ništa drugo, onda kao paravan koji plaća sam sebe. Ali da bi takav koncept funkcionirao, opet je najvažnije što će se događati na terenu i oko njega i koliko će United — koji u posljednjih 10 godina niti jednom nije bio ni blizu osvajanja titule prvaka — zapravo biti dobar.
I zato je sasvim jasno da ovaj Božić jest povijesni za klub i za njegove navijače, ali prije svega u kontekstu promjene same po sebi. On donosi mnogo više pitanja nego odgovora i tek trebamo vidjeti koliko je dobar ovaj put koji su izabrali — ili koji se, kako se to u današnjem nogometu navijačima već događa, sam nametnuo.
Ostaje samo ono što je Pandora uspjela zatvoriti u kutiju. Zeus nije želio da čovjek, ma koliko ga sva zla mučila, odbaci svoj život. I zato je naredio Pandori da zatvori kutiju i u njoj ostavi samo nadu. Koja umire zadnja. Ali koja često, prečesto, ispada najveće zlo od svih zala. Jer produžava čovjekovu muku.
