Na posudbi

Vieirina revolucija

Nisu vjerovali u njega, ali od Crystal Palacea je napravio dobru ekipu

U sezoni kiselih krastavaca, koju u moderna nogometna vremena nemaju samo mediji nego i kladionice, činilo se to kao izuzetno dobra priča. U srpnju je, nakon duge potrage za nasljednikom Roya Hodgsona, engleski premierligaš Crystal Palace promovirao Patricka Vieiru kao svog novog menadžera, a samo koji dan kasnije njegovo ime se našlo na vrhu liste onih trenera za koje se smatralo da su favoriti — ako ta riječ u ovom kontekstu ima smisla — da prvi dobiju otkaz.

Iz današnje perspektive i iskustva dugog devet mjeseci to izgleda potpuno promašeno, gotovo nadrealno; no, kako je to u nogometu često slučaj, u tom je trenutku zaista djelovalo jako logično i dobro argumentirano. I to ne samo zbog činjenice da je pola godine ranije u Nici na svom posljednjem, mnogi će reći i jedinom ozbiljnom poslu, nekadašnji kapetan Arsenala i Francuske popio otkaz nakon pet uzastopnih poraza i ispadanja u Europa ligi. Uostalom, ondje odrađeni posao bio je sasvim korektan, ali i očito nedovoljno dobar za stvaranje renomea čovjeka sposobnog preuzeti klub u možda i najtežoj ligi na svijetu u možda i najtežem trenutku.

Jer takav jeste bio trenutak Crystal Palacea. Nakon osam godina igranja u Championshipu, Palace se 2013. kroz play-off vratio u društvo najboljih, sa što dužim zadržavanjem iznad crte kao jedinim ciljem. Na Selhurst Parku su vjerovali nečemu što bismo mogli nazvati starom engleskom trenerskom školom, pa su na klupi sjedili Ian Holloway, Tony Pulis, Alan Pardew i Sam Allardyce. Nogomet je bio relativno prost, ali i učinkovit, pa je održavao Palace iznad površine, a s Pardewom je ekipa uhvatila i finale FA Cupa koje je izgubila u produžetku. Hodgson je u sedlu bio četiri godine i (relativno) veteranska momčad je pod palicom veterana igrala solidan, pragmatičan nogomet koji joj je garantirao mjesto u sigurnom dijelu ljestvice.

No, kada se nekadašnji engleski izbornik odlučio povući u mirovinu — koju će, doduše, prekinuti već ove sezone — Palaceovi su se čelnici našli u nezgodnoj dilemi. Sam klub je posljednjih godina prošao kroz transformaciju, stabilizirajući se u Premier ligi, ali i unaprijedivši trening centar te izgradivši potpuno novi, 20 milijuna funti vrijedan centar za klupsku akademiju koja je promovirana u najveću kategoriju. Hodgson je vodio najstariju momčad u ligi, pa su na Selhurst Parku bili svjesni da će ovog ljeta ostati bez čak 13 igrača te da im treba potpuno osvježenje kada je u pitanju filozofija samog kluba.

Vieira, za razliku od njegovih prethodnika, nije samo vatrogasac iako mu je krajnji cilj isti; on gradi sustav kroz koji potpuno izmjenjena momčad igra dobar nogomet

Ali nakon što su u lipnju 2017. napravili sličan eksperiment i prvi put nakon 1998. doveli stranog menadžera, u južnom Londonu su snažno i dugo puhali i u jogurt. Očekivanja od Franka de Boera su bila ogromna, a on je sa samo četiri ligaške utakmice prije otkaza oborio sve rekorde i doslovno je otjeran, prije nego što su se vratili starim metodama i Hodgsonu. Predsjednik Steve Parish i sportski direktor Dougie Freedman znali su da se taj korak mora napraviti, da projekt mora dobiti drugo lice, ali u isto vrijeme željeli su minimizirati rizik. Lista željenih menadžera bila je duga, ali su jedan po jedan otpadali, većinom svojom voljom. Na kraju je i Lucien Favre, s kojim je sve bilo dogovoreno, napravio zaokret i odlučio odustati, ostavivši Palace na raskrižju.

A ondje je raširenih ruku čekao Patrick Vieira.

Njegova trenerska karijera nije zvučala impresivno. Nešto što je djelovalo kao produkt Manchester Cityja, gdje je radio u akademiji pa preselio u filijalu u New Yorku, blijedilo je u Francuskoj i dodatno izgubilo boju nakon tog otkaza. U južnom Londonu je u ruke dobio potpuno izmjenjenu momčad, koja jest potrošila 60 milijuna u ljetnom prijelaznom roku, ali mahom na mlade i za premierligaške uvjete nedokazane igrače. Sa sobom je doveo i Englezima gotovo nepoznat staff te u priču ušao s puno entuzijazma, ali realno malim šansama za uspjeh. Toliko malima da mu se prognozirao otkaz u prvih pet tjedana sezone, pogotovo nakon teškog poraza od Chelseaja na otvaranju. I, opet, sve je to djelovalo potpuno logično.

Ali Vieira je to znao bolje od svih. Nije mu ovo bio prvi put da se našao u sličnoj situaciji, samo je bio 25 godina stariji, iskusniji i zreliji.

Kad je prvi put ušetao na Arsenalov trening, ovaj mršavi, štrkljasti, duguljasti mladić s tankim brčićima bio je svima nepoznat. Nije pričao engleski jezik, pa se čvrsto držao sunarodnjaka Rémija Gardea koji mu je prevodio što se događalo oko njega. Bio je to dan kada je na centru Tony Adams iskupio suigrače, svoje najbolje prijatelje, i priznao im da je alkoholičar. Patrick je bio potpuno izgubljen, ništa nije shvaćao, pitao se gdje je to došao i što mu nosi budućnost.

A onda je došla njegova prva utakmica sezone, ona s Sheffield Wednesdayem na Highburyju. Petnaestak dana prije nego će Arsène Wenger i konačno službeno preuzeti Arsenal, Vieira je sjedio na klupi i gledao kako gosti dolaze u vodstvo, dominiraju protiv kaotičnog tima koji je preskako vezni red i pokušavao igrati dugim loptama na Iana Wrighta i Johna Hartsona. Nakon malo manje od pola sata ozlijedio se Ray Parlour, a zamijenio je ga je Vieira.

Tražio je loptu, uzeo ju je, a Arsenalova se igra potpuno promijenila; danas se taj trenutak pamti kao svojevrsni kraj nogometa Georgea Grahama i početak Wengerove ere. Kao početak Arsenalove revolucije, koja je u godinama koje su dolazile — zahvaljujući Wengeru, naravno, ali i skupini igrača koju je imao — pretvorila taj klub u jedan od najboljih u Engleskoj i stvorila generaciju Nepobjedivih.

Dvadeset i pet godina kasnije uvjerljivi trijumf njegova Crystal Palacea prošlog vikenda nad njegovim Arsenalom došao je kao potvrda još jedne revolucije koju Vieira predvodi, ovaj put s trenerske klupe na Selhurst Parku. Naravno, za tako veliku konstataciju stvari treba staviti u kontekst, a on počiva prije svega na ambicijama kluba kakav je Palace, a onda i realnoj kvaliteti koju taj tim ima. Plasman u polufinale kupa i deveto mjesto, pa čak ni samo jedan poraz u posljednjih 12 natjecateljskih utakmica sami po sebi nisu ogroman rezultat u normalnim uvjetima, ali s obzirom na sve ono što je Francuz uradio u posljednjih devet mjeseci, s obzirom na transformaciju koju je klub doživio, ovo jest revolucija.

Cilj je ostao isti — ostati u Premier ligi — a i rezultat je zapravo, kada se podvuče crta, isti: ostat će u Premier ligi. Palace ima 12 bodova manje od Wolvesa, ima manje pobjeda od, recimo, Brentforda i samo je sedam klubova koji su pobijedili u manje utakmica, od čega čak četiri imaju samo jednu pobjedu manje. Ništa pretjerano impresivno. No, klub je doživio transformaciju na terenu i oko njega; ovaj Palace više nije prirodno leđima naslonjen na zid, boreći se za život, nego u svaku utakmicu ulazi kao ravnopravan takmac, pokušavajući proaktivnim nogometom doći do rezultata.

Vieira, za razliku od njegovih prethodnika, nije samo vatrogasac iako mu je krajnji cilj isti; on gradi sustav kroz koji potpuno izmjenjena momčad igra dobar nogomet, otvara prostor mladim igračima i na najbolji način koristi iskustvo koje ima u kadru.

Prošlog ljeta svi su preduvjeti za propast i potpunu katastrofu bili ispunjeni. Veliki dio momčadi i iskusni trener su napustili klub, zamijenio ih je zeleni početnik i mladi igrači koji su dovedeni u novoj transfer politici koja je nosila ogroman rizik. Klub je krenuo gotovo ispočetka, s potpuno novom nogometnom filozofijom i na terenu i oko njega, i odmah na startu napravio veliki iskorak. Naravno, Crystal Palace čeka mnogo uspona i padova, dobrih i loših trenutaka, ali riskiranje se već sada isplatilo i pokazalo kao pravi potez.

Krajnji cilj ovog kluba će uvijek biti isti, ali se paradigma potpuno promijenila. Patrick Vieira je napravio važan korak u svojoj karijeri, dokazao se na visokom nivou, ondje gdje više nitko nije vjerovao u njega, ali je isto tako opet započeo revoluciju, radikalno promijenio kulturu i danas je Crystal Palace klub koji ima dugoročni plan, čvrste temelje za njega i razlog za optimizam.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.