“Halo? Da? Nogometni savez Bosne i Hercegovine, dom Premijer lige BiH, svih reprezentativnih selekcija i najznačajnijeg predsjednika saveza otkako je lopta došla u Mostar, možemo li vam pomoći?”, rekao je veliki insekt ružičastih krila u jedan od 70 telefona nanizanih na prostranoj prijemnici u foajeu Nogometnog saveza BiH. Zatreperio je krilima i zakolutao očima. Učinilo mu se da mu je glas poznat. Zvučao je kao da ima jak naglasak, kao da neki Bugarin pokušava pričati jedan od naših jezika.
Ispred sebe je gledao u sve te dronjave nogometaše i trenere i navijače koji su se muvali po foajeu, blatili tepihe i ostavljali prljave tragove ruku po namještaju. Obožavao je rad za Nogometni savez BiH. Jedino je žalio što nema načina da se svi ti nogometaši zadrže podalje od te prelijepe zgrade financirane UEFA-inim parama. Pobogu, zar se ta gadna stvorenja koja se, eto, kao bave nogometom ne bi trebala muvati po prljavim terenima ili takvo nešto? Bio je uvjeren da je negdje u Statutu pročitao nešto o neophodnosti muvanja po prljavim terenima. Nažalost, kao da je većina dolazila i muvala se po ovom lijepom, čistom i blistavom foajeu neposredno poslije muvanja po izuzetno prljavim terenima. I stalno su se na nešto žalili. Njegova krila su zatreptala.
“Što?” kazao je u slušalicu. “Da, prenio sam vašu poruku gospodinu Zeljkoviću, ali bojim se da vas ne može odmah vidjeti. On je na kongresu UEFA-e. Ili FIFA-e. Ili međugalaktičkom krstarenju, zajedno sa svojim savjetnikom Miličićem”. Insekt je duboko udahnuo, znao je da ga opet čekaju ista pitanja. “Zašto s Miličićem? Molim? Pitate tko je uopće taj Miličić? Što vas to briga, mi smo Nogometni savez Bosne i Hercegovine, ne financira nas država, tako da nikome ne odgovaramo. Nikome”.
Insekt je sad već bio vidno iznerviran, skoro frustriran, možda i zato što mu se hladilo više od pola bureka na tanjuru. A i više nije bio siguran tko je s druge strane žice, kao da mu se učinilo da neko u pozadini zove nekog Rukfaša. “Mi imamo punu podršku ovog Slovenca, a i onog malog ćelavog Italijana, zaboravio sam mu ime. Švicarac? Ne znamo, nije ni važno, znamo da je rečeno da se ne petljate u naš rad, jer mi smo potpuno neovisni.” Za trenutak je zastao, kao da se pokušava sjetiti nečega, i tapkao se po zelenom čelu oko kojeg se vrtjela muha.
Teorija koja kaže da će, ukoliko ikad itko bude otkrio koja je svrha NSBiH i zašto on postoji, ovaj smjesta iščeznuti i biti zamijenjen nečim još neobičnijim i neobjašnjivijim
Nemirnom nožicom mahnuo je jednom od dronjavih trenera koji mu je u foajeu gnjevno i uporno pokušava privući pažnju. Nemirna nožica pokazala je dosadnom treneru da pogleda upozorenje na zidu sa lijeve strane i da ne ometa važan telefonski poziv.
“Da”, reče insekt, “on jest u svom uredu, ali je na međugalaktičkom krstarenju. S Miličićem. Hvala vam što ste zvali.” Zalupio je slušalicu, ne skrivajući gađenje.
“Pročitajte upozorenja, rekao sam”, spustio je glavu i ponovio ovom dosadnom i gnjevnom treneru koji se u starom i ispranom crveno-plavom dresu i s kapetanskom trakom na ruci pokušavao požaliti na jednu od besmislenijih i opasnijih dezinformacija u Statutu, zbog kojeg je postao treći selektor u godinu dana koji je dobio otkaz.
Insekt je opet podigao nožicu, usput prvo zagrizavši sada već hladan burek, a onda i usisavši muhu koja mu se vrtjela oko glave, pokazavši na drugi natpis, s desne strane zida. “Sve odluke se donose jednoglasno”, pisalo je velikim slovima ukrašenim plavo-žutim zvijezdicama, pored kojih je stajala predsjednikova slika.
Nogometni savez BiH nezamjenjiv je pratilac svih onih koji žele shvatiti život u ovoj beskrajno složenoj i zbunjujućoj zemlji i baviti se nogometom u njoj. Jer iako ne može biti koristan ili informativan u svemu, bar se drži umirujuće tvrdnje da ondje gdje ne odgovara istini, uopće ne odgovara. U slučajevima najvećih neslaganja, uvijek je stvarnost ta koja je nešto pobrkala.
U tome je i bila poanta onog drugog upozorenja, s lijeve strane. Ono je zapravo glasilo: “Nogometni savez BiH i sve njegove odluke su neosporne. Stvarnost često griješi”.
A stvarnost zaista ponekad ima sulude, potpuno besmislene ideje, koje graniče sa zdravim razumom, pomisli veliki insekt ružičastih krila, gledajući u trenera koji je sadanemoćno mahao rukama hodajući prema izlazu. Zapravo je teško i razumjeti što hoće kad kažu da bi Nogometni savez trebao biti nekakav servis nogometašima, nogometnim trenerima, nogometnim radnicima i nogometnim navijačima. Ili nekakve gluposti o odgovornosti prema javnosti, odgovornosti prema poslu, jer kao — pazite sad — Nogometni savez BiH, iako nije financiran iz budžeta, predstavlja Bosnu i Hercegovinu i njene žitelje. Kakve sve gluposti se neće čuti…
Ili, ili, pazite sad, da nije normalno mijenjati trenere nakon dvije ili četiri utakmice ili nakon što neki lik čudnog naglaska nakon 14 utakmica bez pobjede napravi seriju dobrih rezultata i osvoji grupu Lige nacija. Što je sljedeće, hoće tražiti od Saveza da treneri sami biraju svoje pomoćnike ili, božesačuvaj, da se kadrovi biraju po sposobnosti, a ne prema podobnosti, prijateljskim i rodbinskim vezama i njihovoj nacionalnosti? Pa što misle ti ljudi, gdje im je pamet?
Telefon je opet zazvonio i insekt je zamahno sad već umornim ružičastim krilima. “Halo? Da? Nogometni savez Bosne i Hercegovine, dom Premijer lige BiH, svih reprezentativnih selekcija i najznačajnijeg predsjednika saveza otkako je lopta došla u Mostar, možemo li vam pomoći? A vi ste, Zvjezdane. Ne, ne, predsjednik je na međugalaktičkom krstarenju. Da, s Miličićem. Novi izbornik? Ne znam, gospodine, ali vjerujem da će vam javiti nekad ovih dana. Ne brinite, napomenut ću ga, znate kakav je naš predsjednik, zaboravan. Zaokupljen svojom brigom za okolinu. Ma da, neće pogriješiti, jer, kao što znate naš moto, Nogometni savez BiH i sve njegove odluke su neosporne, stvarnost je ta koja često griješi”.
Insekt je spustio slušalicu, zavrtio glavom i zatvorio knjigu ispred sebe. Na njenoj je naslovnici velikim, ali umirujućim slovima stajalo: “BEZ PANIKE”.
Postoji teorija koja kaže da će, ukoliko ikad itko bude otkrio koja je svrha Nogometnog saveza BiH — neki će reći, i svemira — i zašto on postoji, ovaj smjesta iščeznuti i biti zamijenjen nečim još neobičnijim i neobjašnjivijim.
Postoji i druga teorija koja tvrdi da se sve to već dogodilo.
