Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Na suncu i sjeni

Glas odozgo

Mala posveta stadionskim spikerima

Igrala se 20. minuta prvoligaškog ogleda između Slavena i Dinama u Koprivnici kad je Sammir proigrao Antu Rukavinu; šibenski napadač je pobjegao obrani koja je uzalud podizala ruke misleći da je u ofsajdu i matirao vratara Silvija Rodića za Dinamovo vodstvo. TV snimka je pokazala da se zapravo nije radilo o spornoj situaciji i da je Rukavinin gol regularan, ali u tom trenutku se sa stadionskog razglasa čuo glas poznat domaćim navijačima. Taj put se nije oglasio kako bi obavijestio gledatelje o izmjeni ili objavio nekakvu sigurnosno priopćenje. Prokrčkao je mikrofon sekundu-dvije, a onda je gospodin mrtav-hladan objavio kako je pregledom snimke utvrđeno da je Dinamo gol postigao — iz zaleđa.

Digla se raja na noge i u sekundu se na inače mirnom stadiončiću Ivana Kušeka Apaša atmosfera pretvorila u ustaničku. Ne samo to, već je i uz aut liniju bjesnio Dinamov trener Kruno Jurčić, šireći ruke i gestikulirajući prema tribinama koje su urlale prema njemu. Situacija je umalo izmaknula kontroli, ali Rukavina je do poluvremena zabio još jednom i rutinski kontrolirao utakmicu do kraja,

Ta je situacija otprije nešto više od sedam godina ostala jedinstvena do današnjeg dana. Slaven Belupo je čak bio pod prijetnjom disciplinske sankcije zbog tog gafa, jer — kako je to tada sročio povjerenik za natjecanje Josip Brezni — “službeni se spikeri mogu malo zanijeti, ali moraju znati da su oni službene osobe utakmice, a ne domaćeg kluba”.

Međutim, za gospodina Mirka Kvakarića, ‘krivca’ iza ove nesvakidašnje situacije ta bi konstatacija bila pomalo i uvredljiva. On je čitav svoj život posvetio nogometu u Koprivnici, prateći klub prvo kao igrač, zatim kao trener, a posljednjih 25 godina radio je kao Slavenov glasnogovornik i stadionski spiker. Taj čovjek jednostavno nije mogao odvojiti sebe u funkciju službene osobe za bilo koga osim za svoj klub, naprosto zato jer je srastao s njim.

Prošla je sezona Kvakariću bila posljednja u spikerskoj kabini, a klub mu je uoči utakmice s Hajdukom krajem kolovoza upriličio i mali oproštaj pred početak utakmice.

“Uvijek se mora biti malo pristran prema svom klubu, to je normalno”, izjavio je tada, dodavši da spiker uvijek mora pokušati prodrmati publiku. “Ja sam to pokušavao na svoje načine koji su nekad su bili dobri, nekad lošiji, ali uvijek s pozitivnom namjerom.”

Svaki klub koji ima razglas, ima i svog stadionskog spikera, ali malo tko izvan kruga redovitih navijača i pretplatnika zna tko su ti ljudi. Glas koji čujete na Maksimiru i u Kranjčevićevoj ulici je Bruno Berger, inače diplomirani profesor geografije i povijesti koji već 13 godina obnaša tu dužnost. Inače se bavio i novinarstvom, baš kao i kolege mu Vedran Očašić, Josip Krmpotić i Mario Mihić, koji obnašaju te funkcije na preostala tri najveća stadiona, u Splitu, Rijeci i Osijeku. I Mihić je stigao na naslovnice kada je prije dva ljeta ‘prešutio’ najaviti da je na Osijekovu utakmicu stigao i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker, navodno kako bi ga poštedio uvreda i zvižduka domaće publike.

U Hrvatskoj su takve anegdote i gafovi jedini način da se za te ljude dozna u nešto širem krugu. Iako iz vikenda u vikend pokušavaju obojati često sumorne atmosfere na domaćim stadionima, njihov je posao u modernoj eri zapravo većinom vezan za element zabave i, posljedično, marketinga.

Uloga stadionskog spikera je da domaćim navijačima pruži osjećaj da su zaista ‘doma’

Iako je postojana od samih početaka nogometne kulture u Europi, servisna funkcija stadionskog spikera s vremenom je podosta marginalizirana, a element showa koji je sada dominantan kod službenih spikera na stadionima diljem Europe stigao je iz Sjedinjenih Američkih Država i tamošnje sportske kulture. Danas se sve više radi na inkorporiranju elemenata tradicije u komercijalne trendove, a vjerojatno najpoznatiji primjer toga među spikerima Starog kontinenta je Daniele Bellini, kojeg u rodnom Napulju i mnogo šire ljudi poznaju pod nadimkom Decibele.

Decibele osam godina radi na San Paolu kao stadionski spiker i sa svakom je godinom stjecao sve veću popularnost. Za njega je sve počelo kada se dotadašnji spiker razbolio, pa je klub trebao zamjenu za veliki ogled protiv Juventusa. Okretali su razne brojeve i nizali odbijenice, jer to — pogotovo u takvom gradu — nije posao koji možeš doći i samo ‘odraditi’. Na kraju je izbor pao na Bellinija, koji je tada radio kao DJ na lokalnom radiju. Napoli je, srećom po njega, tu utakmicu razvalio Juve s 3:0, a poslovična praznovjernost tamošnjeg društva omogućila mu je da zadrži posao.

Napoli je slavio u domaćim utakmicama, a Bellini se sve više transformirao u Decibelea. Svoje osebujne najave golova igrača Napolija snima i uploada na Youtube, gdje ima milijune pogleda i pratitelja, baš kao i na društvenim mrežama. Za svakog igrača prolazi ekstenzivne pripreme koje uključuju najbolju varijantu uzvikivanja njegovog imena, a ima i naviku da ime strijelca podvikne onoliko puta koliko je dovoljno da približno odgovara broju koji nosi na dresu. Ta je tradicija počela kada je sedam puta uzviknuo ime Edinsona Cavanija, koji je u Napoliju nosio sedmicu.

Dok nosi šiltericu na kojoj je utkano njegovo ime i broji milijune pogleda, pa čak i pjevačkih gaži, Decibele insistira kako je on tu samo kako bi dao svoj obol i izvukao najbolje iz užarene atmosfere. Tvrdi kako je danas servisna funkcija, u kojoj spiker najavljuje sastave i izmjene ili daje informacije poput upozorenja o korištenju pirotehnike te uputa za gostujuće navijače, samo najuža osnova: “Sve ostalo je samo show”.

Njegovi urlici su danas općepoznati i imitirani na ulici, baš kao i oni njegova kolege u Bayernu, Stephana Lehmanna. Njegove objave strijelaca, redovno praćene taktovima pjesme Seven Nation Army The White Stripesa, postale su poznate diljem Europe, pogotovo kada se uključi u interakciju sa publikom koja na njegovo “hvala” redovito uzvikne “molim”.

I Bellini i Lehmann svoju slavu mogu zahvaliti Michaelu Bufferu, čovjeku koji je prebrisao granice između javne službe spikera i showbiza. On je odgovoran za čuvenu frazu “Ladies and gentlemen, let’s get ready to rumble!”, koju je, kao najavljivač boksačkih mečeva, prvi put upotrijebio 1984. Procjenjuje se da je od prava a tu jednu rečenicu zaradio gotovo pola milijarde dolara, postavši globalna zvijezda koja je utjecala i na trendove u sportskom marketingu; ona mu je donijela pojavljivanje u reklamama i videoigrama, pa čak i filmske uloge — između ostalog i u Rockyju, u kojem glumi samog sebe.

Uloga stadionskog spikera je zapravo da domaćim navijačima pruži osjećaj da su zaista ‘doma’, ondje gdje ih pozdravlja i prati dobro poznati glas koji je postojan mada se sve drugo u klubu i oko njega mijenja. Danas to rade s većom ili manjom dozom ukusa i utjecaja suvremenih trendova animiranja publike, ali na puno je mjesta ta pozicija još uvijek dugotrajna i dugovječna kao što je bila nekoć, u doba bez interneta, pametnih telefona, pa i modernih semafora, kad je ‘glas odozgo’ uživao u neku ruku veći status i autoritet. Danas oni možda imaju i malo štiha dvorskih luda, ali spikeri uglavnom ispraćaju i dočekuju generacije — kako igrača, tako i navijača — te postaju živuće kronike svojih klubova, kontinuirani dašak topline i romantike u sve hladnijem okruženju suvremenog nogometa.

“Kad sam krenuo, nije bilo ni tribina”, prisjetio se gospodin Kvakarić. “Mali razglas je bio pored terena i snalazili smo se na sve moguće načine. Bilo je to predivno putovanje dugo 25 godina s kojeg će mi ostati zaista mnogo lijepih uspomena, ali stiglo je vrijeme da se oprostim i da postanem samo navijač koji će svim srcem navijati za Slaven s tribine”.